Trenutna tema svih tema je rat u Perzijskom zaljevu. Očekivano, posljedica svega je energetski šok i velika volatilnost na svim burzama, a posebice terminskih cijena nafte i plina. To ne čudi, jer se Hormuški tjesnac smatra žilom kucavicom kad je transport nafte u pitanju kroz koji prolazi 20 posto fosilnih goriva. Niti agri robe, a ni poljoprivredna proizvodnja nisu ostale netaknute ovim ratom. Općenito, što dulje traje sukob na Bliskom istoku, to je vjerojatnije da će ljudi diljem svijeta plaćati više za hranu.
Zbog gotovo nemogućeg prolaska kroz taj tjesnac, zemlje zaljeva su prisiljene značajno smanjiti proizvodnju nafte jer naprosto nemaju dovoljno skladišnih kapaciteta da je uskladište, a raste rizik od potpune obustave proizvodnje. Cijene nafte Brent su u jednom trenutku skočile na 120 dolara po barelu ($/bbl), no srećom su se povukle s tih razina brzo na trenutne razine nešto ispod 100 $/bbl. Usporedbe radi, nafta Brent je još početkom veljače bila na razinama ispod 70 $/bbl.
Slično kretanje je i s cijenama plina. Volatilnosti cijena pridonose i konstantni komentari predsjednika Trumpa koji su kontradiktorni događanjima u Iranu. To samo povećava konfuznost i otežava procjenu koliko će dugo rat trajati i kad će se situacija vratiti u normalu, jer samo vraćanje u normalu može uravnotežiti tržišta. Moguće je da prije vraćanja u normalu testiramo rekordne razine cijene nafte, dakle veće od 150 $/bbl, a to bi bilo vrlo loše za globalnu ekonomiju.
Kad nafta, koja je glavna globalna burzovna roba, doživi takav poremećaj, ne čudi da mnoge druge robe prate takav trend kretanja cijene na burzama. Perzijski zaljev dominantan je izvor gnojiva. Iako je regija najpoznatija kao ogroman izvor nafte i prirodnog plina, njezino obilje energije potaknulo je razvoj tvornica koje proizvode sirovine za mnoge vrste gnojiva, posebno onih koja proizvode dušična gnojiva iz prirodnog plina za usjeve koji proizvode oko polovice svjetske opskrbe hranom.
Regija koja graniči s Hormuškim tjesnacem čini otprilike 25 do 30 posto globalnog izvoza uree. Cijena uree ne ovisi samo o prijevozu, već i o metanu. Ako se Hormuz u potpunosti blokira na duže vrijeme, cijene plina će nastaviti rasti posvuda, čineći gnojivo nedostupnim čak i za proizvođače tisućama kilometara udaljene. Povećanje troškova gnojiva od 10 posto može se brzo pretvoriti u nagli porast globalnih cijena hrane i pad prinosa usjeva.
Hoće li biti porasta troškova u proizvodnji?
Niti Hrvatska nije izuzeta od toga. Spot ponude gnojiva su ograničene, a cijena je značajno veća nego što je primjerice bila početkom godine. Svi oni koji su špekulirali i čekali s narudžbom gnojiva, sada su u problemu. Odnosno, svi oni koji su naručili gnojivo u siječnju, napravili su dobar potez, jer kupili su isto po nižoj cijeni i još važnije, roba im je isporučena i nalazi se u njihovim skladištima, spremna za upotrebu.
Pretpostavka je da su veliki proizvođači na vrijeme osigurali gnojivo, a i veliki dio srednjih i malih proizvođača. Ipak, postoji i određeni broj malih proizvođača koji to nisu napravili. Za njih će možda biti bolje da odustanu od kupnje gnojiva, jer teško da je kupovina gnojiva pri ovim razinama cijena, kalkulativno isplativa i opravdana. Stoga je za očekivati da proizvodnja kod većine proizvođača ne bi trebala doći u pitanje, niti bi trebalo doći do poremećaja u troškovima proizvodnje.
