Sve do prve polovice 1980-ih godina krastavci su se u našim krajevima uglavnom uzgajali bez većih zdravstvenih problema. No tad se pojavila i proširila plamenjača krastavaca (Pseudoperonospora cubensis). To je najpoznatija i najštetnija bolest lišća krastavaca (ali i drugih “tikvenjača”) u svjetskim razmjerima. Razvija se svugdje gdje joj temperature i povišena vlažnost zraka omogućuju nesmetano širenje. Prema iskustvima iz ranijih godina obično tijekom srpnja bilježimo drastično propadanje krastavaca, uz znakove žuto-smeđe paleži lišća.

Posebice se to odnosi na uzgoj krastavca kornišona za vlastite potrebe u manjim vrtovima uz okućnice. Osobito ako se provodi natapanje “kišenjem” u večernjim satima. Promjene započinju pojavom okruglastih, svjetlozeleno-žućkastih pjega promjera do 15 mm. One se postupno povećavaju, postaju uglaste (jer su «ograničene» lisnim žilama). Ubrzo mijenjaju boju u žuto-smeđu, a napadnuto se lišće naposljetku osuši. U određenim meteorološkim uvjetima broj pjega se brzo povećava u svega nekoliko dana, pa propadaju cijele biljke.

""

Kiša, rosa, magla ili natapanje «kišenjem » (orošavanjem) povećava mogućnost širenja plamenjače tikvenjača. Veći broj ljetnih grmljavinsko- kišnih dana uz više desetaka mm padalina, olujnim vjetrovima i tučom. Utječe na snažnije primarne zaraze usjeva krastavaca.

Vrlo osjetljiv na stres

Plamenjaču krastavaca treba po simptomima razlikovati od bakterijske uglate pjegavosti. Krastavce uz salatu ubrajamo u biljne vrste vrlo osjetljive na različite ekološke stresove, pa su pitanja o podrijetlu drastičnog “ljetnog” propadanja kornišona opravdana. Osim neželjenih fitotoksičnih promjene zbog neprimjerene primjene sredstva za zaštitu bilja, negativnog utjecaja vjetra, vrlo visokih ili niskih noćnih temperatura zraka. Ipak je u većini slučajeva uzrok brzom ljetnom propadanju krastavaca jača zaraza plamenjačom. Za razliku od primjerice plamenjača luka (Peronospora destructor), graška (Peronospora pisi) ili salate (Bremia lactucae) koje su prilagođene prohladnovlažnim danima (uz optimalne temperature zraka 9-12°C). Plamenjača krastavaca je prilagođena ljetnim vrućim danima s naglašenim jutarnjim rosama ili maglama.

Uzročnik bolesti je (pseudo)gljivica Pseudoperonospora cubensis. Ona pored krastavaca (salatnih i kornišona) napada još dinje, tikvice, uljne tikve golice, te u manjoj mjeri lubenice. Dakle, vrste iz porodice “tikvenjača”, (lat. Cucurbitaceae). Optimalne temperature razvoja ove bolesti su vrijednosti 16-24°C. Pogoduju promjene noćnih temperatura od 14° do 16°C s dnevnim toplinama od 25 do 30°C. Zato jer tada cjelokupna patogeneza traje samo 4 dana. Srpanjske će vrućine značajno “skratiti” latentno ili skriveno razdoblje, pa s jutarnjom rosama očekujemo veći broj sekundarnih zaraza. Odnosno neobično brzu epifitociju plamenjače krastavaca. Uzročnik plamenjače tikvenjača može “izdržati” vrijednosti do +37,5°C, pa učestali vrlo vrući ljetni dani ne prekidaju razvojni ciklus kao kod plamenjača nekih drugih biljnih vrsta. Npr. vinove loze (Plasmopara viticola), krumpira i rajčice (Phytophthora infestans).

Primjena sredstava za zaštitu

Zbog sukcesivne ili višekratne berbe koja može potrajati kroz duže razdoblje, primjena sredstva za zaštitu usjeva je vrlo ograničena. Stoga mnogi proizvođači krastavaca za vlastite potrebe izbjegavaju njihovu primjenu, pa u epifitocijskim godinama dožive razočarenje zbog “iznenadnog” sušenja usjeva (obično se već nakon prve berbe plodova pojavljuju prvi simptomi).

Najkraću karencu i dopuštenje u našoj zemlji pri uzgoju kornišona ili salatnih krastavaca imaju Quadris (Ortiva) SC (0,075-0,1 %) (K= 3 dana), Ranman Top SC (0,05 %) (K=3 dana), sredstva na osnovi al-fosetila: npr. Previcur Energy SL (u kombinaciji sa propamokarbom) (0,2 %) (K=3 dana), Aliette Flash WG, Topic, Avi WP (0,3 %) (K=4 dana), Revus SC (0,06 %) (K=7 dana), te Equation PRO WG (0,04 %) (K=7 dana). No, primjena ovih pripravaka daje zadovoljavajuće rezultate samo ukoliko se počinju primjenjivati prije prvih zaraza plamenjačom (preventivno).

Tek nešto bolji kurativni učinak (odnosno kada se već pojave prvi simptomi plamenjače) sigurniju zaštitu daju Ranman Top, Revus SC i Equation PRO. Već nakon nicanja krastavaca preporučuje se primjena zalijevanjem djelatne tvari propamokarbhidroksid (Proplant, Previcur Energy), odnosno, za prve je zaštite moguće koristiti površinski mankozeb ili sustavne djelatne tvari iz skupine fenil-amida, ali svakako prije početka cvatnje (Ridomil Gold MZ Pepite, Galben M). U našoj zemlji karenca za ove pripravke iznosi 14 dana.

Prethodni članakČešće bolesti ljetnica
Sljedeći članakOtvoren natječaj za najbolju komunikacijsku kampanju iz područja poljoprivrede
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.