Sjeme maka sadrži 40 – 55 % ulja, koje se dobija hladnim prešanjem sirovog sjemena, a koristi se za pripremu salata i kolača. Suhi tobolci služe kao sirovina iz koje se ekstrahiraju alkaloidi. Prema namjeni, razlikuju se uljani mak (kulinarski) – uzgaja se za proizvodnju sjemena, ima nizak sadržaj morfija u tobolcu (manje od 0,1 %), uljani mak (industrijski) – uzgaja se za proizvodnju alkaloida iz suhih tobolaca, ima visok sadržaj alkaloida (1,5 – 2,5 % morfija ili tebaina), uljani mak za dvostruko korištenje (sjeme i suhi tobolci), opijumski mak – uzgaja se za proizvodnju alkaloida (opijuma), odnosno ekstrakciju alkaloida iz sirovog opijuma ili iz suhih tobolaca i dobivanje sjemena.
Zahtjevi maka prema ekološkim uvjetima – u prvom dijelu vegetacije, od sjetve do početka cvatnje, mak traži više vlage, a manje topline, dok u drugom dijelu vegetacije, od početka cvatnje do zriobe, traži više topline i svjetlosti, a manje
vlage. Najveću količinu vode mak traži za vrijeme sjetve, za nicanje te u prvim fazama rasta do početka cvatnje. Osobito velike potrebe za vodom mak ima u fazi butonizacije kada se biljke granaju i intenzivno rastu. Nedostatak vlage u to vrijeme uzrokuje oštro reduciranje prinosa, a mak ostaje nizak sa slabo razvijenim tobolcima.
Izbor tla za mak – Uljani mak daje najbolje rezultate na plodnim tlima, ali uspješno se može uzgajati i na manje plodnim tlima uz adekvatnu gnojidbu. Pogoduju mu laganija, dobro strukturna tla kao što su aluvijalni nanosi, pjeskovito glinasta tla s pH 6,5 – 7,2.

Uzgoj u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se uzgaja samo uljani mak za sjeme i to uglavnom u vrtovima za potrebe kućanstva. Potrebe za sjemenom maka u nas su daleko veće od domaće proizvodnje, a podmiruju se uvozom. Osobito se uvoze znatne količine alkaloida za potrebe farmaceutske industrije. Zbog sadržaja alkaloida u tobolcima, pravna ili fizička osoba dužna je najkasnije u roku od 30 dana od datuma sjetve uzgoj maka prijaviti Ministarstvu poljoprivrede RH, odnosno poljoprivrednoj inspekciji. Prijavu uzgoja maka na Obrascu 2 iz “Pravilnika o uvjetima za uzgoj konoplje, načinu prijave uzgoja maka, te uvjetima za posjedovanje opojnih droga u veterinarstvu” (NN 18/2012.), proizvođač treba dostaviti poljoprivrednoj inspekciji najkasnije do 1. svibnja tekuće godine.

Osnove tehnologije proizvodnje uljanog maka:

Plodored
Mak obavezno treba uzgajati u plodoredu da bi se smanjila opasnost od bolesti (plamenjača i crna pjegavost maka) i štetnika (makova pipa). Na istu se površinu može sijati nakon 4 – 5 godina. Dobre pretkulture za mak su strne žitarice, krumpir i zrnate mahunarke.

Obrada tla
Za sjetvu maka pravilna obrada ima veliki značaj, jer na loše obrađenom tlu mak teško niče. Tlo se mora obraditi tako da bude očišćeno od korova, površina usitnjena i poravnata, a sjetvena posteljica tvrđa da bi se sjeme posijalo plitko i na istu dubinu. Ukoliko su pretkulture bile strne žitarice ili povrtne kulture koje napuštaju tlo u isto vrijeme kad i žitarice, tlo je potrebno nakon žetve plitko preorati (pretanjurati ili obraditi kombiniranim kultivatorom) da bi se spriječilo prekomjerno isušivanje te provociralo nicanje sjemena korova. U jesen treba obaviti oranje na uobičajnu dubinu. Ukoliko pretkulture napuštaju tlo tijekom jeseni, potrebno je obaviti oranje na 25 – 35 cm dubine. Na težim tlima, odmah nakon oranja treba obaviti grubu pripremu tla, tj. obraditi tlo tanjuračama ili drljačama, kako bi lakše obavili predsjetvenu pripremu tla u proljeće. U proljeće, kad se površinski sloj tla prosuši, treba obaviti drljanje i/ili pripremu tla sjetvospremačem. Predsjetvenu obradu treba obaviti vrlo kvalitetno i plitko, maksimalno do 5 cm dubine.

Gnojidba
Količine i vrijeme unošenja gnojiva treba uskladiti s plodnošću tla, klimatskim uvjetima i planiranim prinosom. Mak se može gnojiti stajskim i mineralnim gnojivima.
Ekonomičnije je stajski gnoj koristi u manjim količinama (15 t/ha) te gnojidbu dopuniti mineralnim gnojivima. U tom slučaju, zajedno sa stajskim gnojem na srednje plodnom tlu treba primjeniti oko 70 kg/ha N, 60 – 80 kg/ha P2O5 i 100 – 120 kg/ha K2O. (npr. 300 – 400 kg/ ha kompleksnih mineralnih gnojiva NPK 7:20:30). U nedostatku stajskog gnoja u tlo se unosi 25 – 30 % više mineralnog gnojiva. Polovica fosfornih i kalijevih gnojiva te oko četvrtina dušičnih primjenjuje se prije oranja, a druga polovica fosfornih i kalijevih gnojiva te polovica dušičnih u predsjetvenoj pripremi tla. S ostatkom od oko 1/4 dušičnih gnojiva treba obaviti prihranjivanje u fazi 5 – 6 listova maka. Mak se prihranjuje najčešće dušičnim gnojivima, KAN-om u količini od 200 kg/ha.

Sjetva
Za sjetvu treba upotrijebiti kalibrirano i tretirano sjeme poznate sorte. Za naše ekološke uvjete pogodne su mađarske i slovačke sorte uljanog maka (vidjeti EU sortnu listu, 2014., www.hcphs.hr). U nekim državama koristi se pilirano sjeme maka koje ima povećan obujam te je prikladnije za preciznu sjetvu. Sjetva se mora obaviti u rano proljeće, najkasnije do 1. travnja, odnosno kad se tlo zagrije do 5 oC. Za sjetvu se koriste sijaćice za sitnosjemene kulture ili žitne sijaćice. Optimalna gustoća sklopa za uljani mak je 60 – 80 biljaka/m2 u žetvi. Takav broj biljaka postiže se sjetvom na međuredni razmak 25 ili 30 cm uz upotrebu 1,0 – 1,4 kg/ha sjemena. Sjetva se obavlja na 1,0 -1,5 cm dubine. Tijekom nicanja, mak je vrlo osjetljiv, zato treba nastojati da se posije u umjereno vlažno tlo.

Njega usjeva
Tijekom vegetacije se provode mjere njege maka-prihranjivanje te suzbijanje korova, bolesti i štetnika. Usjev maka se mora održavati čistim od korova. Za suzbijanje korova u maku dozvolu ima vrlo malo herbicida. Neki herbicidi izazivaju određenu fitotoksičnost maka. U nas su za primjenu u maku registrirana dva herbicida (djelatne tvari: fluroksipir i mezotrion). Osim njih, mogu se koristiti i herbicidi koji su registrirani za druge kulture u nas, uz uvjet da je identično sredstvo u EU registrirano za primjenu u maku. Nakon sjetve, a prije nicanja maka, mogu se primijeniti Callisto 480 SC (0,25 l/ha) + Clon 480 EC (0,15 l/ha). Kad mak razvije 5 – 6 listova mogu se primijeniti Callisto 480 SC u dozi od 0,15 l/ha (u faziBBCH 16-31) te Starane 250 u dozi od 0,5 l/ha. Za suzbijanje uskolisnih korova mogu se primijeniti Agil 100 EC (od faze 4 lista) i Fusilade forte (u fazi BBCH 16 – 19). Glavni kriterij za odabir vremena primjene herbicida jest poštivanje faze razvoja kulture i korova te propisane karence. Ukoliko je usjev pregust, treba obaviti prorjeđivanje biljaka na razmak u redu od oko 5 cm. Prorijeđivanje treba obaviti kad mak ima 3 – 4 stalna lista jer ukoliko se obavlja kasnije, snižava se prinos. Nakon prorjeđivanja potrebno je obaviti prihranu te okopavanje ako suzbijanje korova herbicidima nije uspjelo.

""

Bolesti i štetnici
Od bolesti mak najčešće napadaju plamenjača ( Peronospora arborescens de Bary), crna pjegavost maka (Helminthosporium papaveris Saw.) i siva plijesan (Botrytis cinerea Pers. Fr.). Za suzbijanje plamenjače preporučuje se preventivno tretiranje maka dozvoljenim fungicidima u preporučenim koncentracijama. Mladim biljkama štete mogu nanijeti zemljišni štetnici (žičnjaci, sovice pozemljuše, grčice hrušta, rovac i dr.). Tijekom vegetacije na maku se mogu pojaviti makova ili bobova crna lisna uš, makova siva pipa, makova mušica i dr. U slučaju veće pojave ovih štetnika potrebno je primijeniti odgovarajuće insekticide za njihovo suzbijanje.

Žetva
Žetva uljanog maka je u fazi potpune biološke zrelosti sjemena (tobolci su tvrdi, suhi, tamnožute boje, pri trešenju se „čuje“ sjeme u njima, a vlaga sjemena je oko 10 %. U našim uvjetima žetva se obično obavlja u drugoj polovici srpnja. Mak mora potpuno dozrijeti jer je nezrelo sjeme loše kvalitete. Na velikim površinama žetva se obavlja žitnim kombajnom, a na malim ručno. Pri dobroj agrotehnici i povoljnim vremenskim uvjetima prinos sjemena iznosi 800 – 1000 kg/ha.

""""

Sušenje i skladištenje sjemena

Sjeme maka lako se kvari zbog visokog sadržaja ulja. Zato se nakon vršidbe odmah treba očistiti i osušiti u specijalnim sušarama. Sjeme maka se može skladištiti s najviše 8 % vlage. Skladišta u kojima se čuva sjeme moraju biti suha, prozračna i bez stranih mirisa. Sjeme mora biti zdravo, uniformne boje, veličine i oblika. Ne smije biti užeglo.

 
 
Prethodni članakPZ “Zagrebački voćnjaci” prva proizvođačka organizacija u sektoru voća i povrća u Republici Hrvatskoj
Sljedeći članakKakve mirovine očekuje hrvatske poljoprivrednike?
prof. dr. sc. Milan Pospišil
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).