U Hrvatskoj uzgoj trešnje ima dugu tradiciju, a uzgaja se manje ili više na području cijele zemlje. Kako nemamo dovoljno iskustva s novim podlogama, sortama i sustavima uzgoja često se pogriješi kod podizanja novog nasada trešnja. Još je manje iskustva s utvrđivanjem optimalnih rokova berbe i postupcima s plodovima do potrošača, uključivši postupke čuvanja.

Što utječe na pojavu bolesti?

Ipak, u pogledu kontrole štetnih organizama trešnje struka ima dovoljno spoznaja da pravovremeno, uz što manje zahvata, spriječi njihov negativan utjecaj na kvalitetu i količinu ""uroda. Sa stanovišta zaštite bilja trešnja nije jako zahtjevna vrsta, kao što je primjerice “kraljica voća” – jabuka. Izbor staništa na kojem se podiže novi nasad je od velike važnosti, jer treba izbjegavati položaje s povišenom vlagom zraka i dugotrajnim zadržavanjem vlažnosti u krošnji, što izravno utječe na stupanj pojave i razvoja biljnih bolesti. To stoga jer se na trešnji javljaju bolesti tipične većem broju koštičavog voća, npr. šupljikavost lišća (Stigmina carpophylla), palež cvijeta i trulež plodova (Monilina laxa) i kozičavost lišća (Blumeriella jaapii). Ali, njihovo usmjereno suzbijanje organskim fungicidima tijekom vegetacije se provodi samo u plantažnim nasadima, dok se veliki broj osamljenih stabla uz okućnice i/ili vikendice ne štiti protiv spomenutih uzročnika bolesti. Novije procjene govore o uzgoju 800.000 stabala trešnje u našoj zemlji, što bi na osnovu proračuna uzgoja na bujnoj podlozi većih razmaka činilo oko 4.000 ha. Kako po stanovniku trošimo svega 3 kg plodova trešanja, tržna proizvodnja je nedostatna, a većina stabala u našoj zemlji uzgaja se ekstenzivno za vlastite potrebe kućanstva. Ove su sezone mnogobrojna stabla trešnje koja se uzgajaju uz okućnice ili vikendice za vlastite potrebe kućanstva već krajem ljeta izgubila lišće zbog širenja gljivične bolesti – kozičavosti lišća (Blumeriella), koju u plantažnim nasadima tijekom sezone nekoliko puta suzbijamo organskim fungicidima.

Kao u većini voćnih vrsta preporučuje se u integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji provoditi preventivna tretiranja bakarnim pripravcima ujesen u vrijeme otpadanja lišća i kasnim zimskim rokovima prije otvaranja pupova.

Opadanje plodova

No, u prvoj polovici svibnja u više suvremenih plantažnih nasada trešanja uočene su negativne promjene: prvo na lišću (u manjoj mjeri), a zatim u ekonomski značajnim štetama na zelenim plodovima. Na nekim je sortama trešnja uzgajanim na slabo bujnoj podlozi (gisela) na taj način u relativno kratkom razdoblju propalo od 50-90 % plodova (osobito na sortama regina i big star). Iste simptome na plodovima dojavljivali su i neki proizvođači koji drže stare sorte trešnje u okućnicama. Vrlo povoljni uvjeti za razvoj bolesti cvijeta trešnje zabilježeni su u danima od 5.-9. travnja. Tih je dana kiša padala na većini lokaliteta središnjeg dijela Hrvatske, zadržavanje vlage na biljnim organima je bilo dugotrajno (oko 3.000 minuta), a temperature su bila u rasponu od +7° do +23°C! U tom je razdoblju još uvijek cvala jedna od dominantnih sorata trešnje u plantažnim nasadima: kasno-cvatuća sorta regina. Većina vlasnika plantažnih nasada trešanja preventivno je pred tim prohladno-vlažnim razdobljem preventivno suzbijala uzročnika paleži cvijeta (Monilinia spp.), čije smo simptome u Međimurju na netretiranim stablima primijetili zadnjih dana travnja o.g.

"" 

U prvoj polovici i sredinom svibnja zapažali smo sve jaču pojavu pjegavosti lišća i osobito još zelenih plodova trešnje – tamna i suha, rubna, pjegavost na lišću, te prijevremena promjena boje plodova uz izraženu tamno-sme đu pjegu. Tako in ficirani plodovi trešnje su sredinom svibnja o.g. za vjetrovitog vremena masovno otpadali.

Inkubacijom plodova u frigo-komori uz optimalne temperature i vlagu nije uočena pojava truleži ploda (Monilinia spp.), već je naknadno iz ovlaštenog laboratorija u dostavljenim uzorcima plodova trešnje detektirana bakterija Pseudomonas syringae.

Bakterijske bolesti trešnje

Poznato je da se na koštičavim voćnim vrstama javljaju bakterijske bolesti koje uzrokuju vrste iz rodova Pseudomonas i Xanthomonas. Prema vanjskim simptomima ovih bakterijskih bolesti teško je razlikovati koji je uzročnik odgovoran za infekciju, a ove su bolesti koštičavog voća u Hrvatsko relativno slabo poznate i istražene. Smatra se da bakterija Pseudomonas syringae češća napada breskve i marelice, a P.s. pv. morsprunorum je učestalije izoliran na trešnjama i višnjama. Bakterija drugog roda je najčešće predstavljena vrstom Xanthomonas arboricola, te je vrlo opasna za breskve, a za svoj razvoj zahtjeva nešto više temperature zraka u odnosu na bakterije roda Pseudomonas. Bolesti koje na koštičavom voću uzrokuju ove dvije bakterije možemo nazvati bakterijske pjegavosti lišća i plodova ili bakterijski rak. Jače agresivni sojevi bakterije prodiru dublje pod koru voćaka i time uzrokuju palež kore i sušenje izdanaka.

Kod trešnje se često uz puno proljetnih “gumasto-smolastih” izlučina suše pojedine grane bez pojave površinskog i otvorenog raka.

Na lišću bakterije Pseudomonas syringae uzrokuju pjegavost u obliku okruglih ili ovalnih nekroza. Prodiranje u središnju lisnu žilu je usporeno. U vlažnim sezonama pojava ovih bakterijskih bolesti može biti izuzetno jaka, sa izravnim štetama na plodovima. Na plodovima koje naseljavaju bakterije se razvijaju tamne pjege (npr. na trešnji – vidi slike) ili veći broj tamnih, smolastih, ranica (npr. na plodovima breskve). Suzbijanje bolesti Bakterijske bolesti koštičavog voća suzbijamo intenzivnim rezom oboljelih dijelova krošnje i primjenom bakarnih fungicida neposredno pred početak vegetacije – nakon početka bubrenja, a prije otvaranja pupova i tijekom jeseni.

Bakarna sredstva u koštićavim voćnim vrstama smiju se koristiti samo za mirovanja vegetacije, a tada se koriste u povišenim koncentracijama.

Ako se bakterijska bolest tijekom vegetacije pojavila u jačem intenzitetu, tada se tijekom jeseni preporučuje primijeniti bakarne fungicide u dva navrata. Kad započne otpadanje lišća s još neodrvenjenih izdanaka koristimo neki od dopuštenih bakarnih pripravaka u smanjenoj koncentraciji, a naknadno se početkom ili sredinom studenog kad izdanci potpuno odrvene mogu primijeniti dopušteni bakarni pripravci u povišenoj koncentraciji.

""

 
 
Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakMilijun kuna za opremanje vinarije u Međimurskoj županiji
Sljedeći članakLokalnim akcijskim grupama isplaćeno još 196 tisuća kuna iz IPARD-a
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.