Zaoravanje slame i kukuruzovine nakon berbe u tlo, koje su dobre, a koje loše strane i učinci takve radnje?

Unošenjem žetvenih ostataka u tlo se vraća organska tvar i dio biljnih hraniva. Pozitivni učinci unošenja slame i žetvenih ostataka kukuruza u tlo su: popravljanje vodozračnih odnosa u tlu (u lakim tlima organska tvar povećava kapacitet tla za vodu, a u težim tlima kapacitet tla za zrak); dostupan izvor energije za aktivnost mikroorganizama; povoljno utječe na stabilizaciju strukture tla, poboljšava infiltraciju. Razgradnja žetvenih ostataka ovisi o samom tlu i dubini unošenja biljnih ostataka u tlo te usitnjenosti žetvenih ostataka. U zbijenim tlima uneseni biljni ostaci trunu i pljesnive (nema zraka za njihovu razgradnju).

Ako se žetveni ostaci unose u suviše vlažno tlo, procesi razgradnje su usporeni. Stoga ih je potrebno plitkom obradom unijeti u tlo, a oranje obaviti pri optimalnoj vlažnosti tla. Loša strana unošenja biljnih ostataka je pojava „dušične depresije“. Pri razgradnji slame i kukuruzovine mikroorganizmi troše dušik iz tla. Ako ga u tlu nema dovoljno, razlaganje organske tvari je usporeno ili može biti potpuno zaustavljeno. Zato se u praksi preporuča prije zaoravanja biljnih ostataka primijeniti dušična gnojiva iz mineralnog ili organskog gnojiva (npr. tekući stajski gnoj) u količini 6-8 kg dušika po toni žetvenih ostataka. Količine potrebnih dušičnih gnojiva ovise o vrsti usjeva koji se planira sijati kao i o vremenu sjetve. Razgradnja žetvenih ostataka sporija je na kiselim tlima. Dodavanjem vapnenih materijala procesi se mogu ubrzati.

Dubina zaoravanja ovisi o količini organske mase koja se treba zaorati. Slama i slični biljni ostaci mogu se kvalitetno unijeti u tlo na 15-20 cm dubine, a za zaoravanje kukuruzovine zbog veće i žilave mase, potrebna je veća dubina oranja, najčešće 25-30 cm. Za zaoravanje kukuruzovine koriste se plugovi visokog klirensa i s većim razmakom između plužnih tijela da ne bi došlo do „gušenja pluga“ pri oranju. Osim svega navedenog, ostaci kukuruzne stabljike trebaju se kvalitetno i na vrijeme zaorati da bi se prekinuo životni ciklus kukuruznog moljca.

Prethodni članakOsiguranja, obveze i postupci nakon otkaza
Sljedeći članakKako održavati slatko vino?
mr. sc. Tatjana Martinović, dipl. ing. agr.
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.