U dosta slučajeva možemo na obradivim površinama primijetiti da se poljoprivredni proizvođači, što zbog promjene vremenskih prilika, vlastite nepažnje ili neznanja ne pridržavaju odredbi dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta (GAEC). Pridržavanjem propisanih sastavnica dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta izravno se utječe na smanjenje emisije CO2, štiti biološka raznolikost, održava razina organske tvari i struktura tla i štite se vode od onečišćenja.

Na europskoj razini zajednička poljoprivredna politika (ZPP) uspostavila je razne instrumente za promicanje održivog korištenja tla.

Nepridržavanje višestruke sukladnosti

Načela višestruke sukladnosti povezuje izravna plaćanja s dobrim poljoprivrednim praksama koje osiguravaju osnovne standarde o klimi i okolišu, sigurnosti hrane, zdravlju životinja i biljaka, dobrobiti životinja i pomažu u održavanju zemljišta u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju. Stoga postavlja osnove za agro-okolišne mjere i potiče održivo gospodarenje i uporabu tla.

Svim neprimjerenim postupcima i nepoštivanjem propisanih pravila poljoprivredna proizvodnja ima utjecaj na stanje tla, klimatske promjene, smanjenje ili nestanak biljnih ili životinjskih vrsta karakterističnih za određeno podneblje, dok dobrim praksama ostavljamo budućim pokoljenjima prirodu u onom stanju u kojem smo je zatekli.

Tlo je osnova za hranu koju uzgajamo, kao i za proizvodnju hrane za životinje, tekstila, drva i drugih materijala. Opskrbljuje nas čistom vodom, ugošćuje biološku raznolikost, reciklira hranjive tvari, regulira klimu i dio je našeg krajolika i kulturne baštine. Tlo je važno za našu dobrobit i ravnotežu ekosustava na našem planetu. Ovaj prirodni resurs je krhak i konačan te njime treba pažljivo upravljati i štititi ga. Povećanje stanovništva, koje zahtijeva više zemlje za proizvodnju hrane, urbanizaciju i industriju, dodatni je pritisak za tlo.

Za stvaranje 1 cm plodnog tla potrebno je oko 1.000 godina, ali i samo kratko vrijeme da se ono izgubi zbog neprimjerenog korištenja ili zbog povećanja broja stanovništva, urbanizacije i trajnog oduzimanja tla od poljoprivredne proizvodnje. Da smo uvidjeli koliko je važno stanje tla vidljiva je iz činjenice da poljoprivredni proizvođači od prošle godine trebaju za sve poljoprivredne površine veće ili jednake 1 ha koje se nalaze u ARKOD sustavu napraviti analizu tla te na istim površinama analizu napraviti nakon četiri godine kako bi se usporedbom dobivenih rezultata vidjelo kako se u tom razdoblju gospodarilo tlom.

Svrha ovakvog praćenja stanja poljoprivrednog zemljišta ima za cilj zaštitu poljoprivrednog zemljišta od degradacije uslijed nepridržavanja načela dobre poljoprivredne prakse, smanjenje pritiska na okoliš i očuvanje poljoprivrednog zemljišta, formiranje informacijske baze podataka o svojstvima i načinu korištenja poljoprivrednog zemljišta. Ovakav pristup bit će od velike pomoći kod donošenja odluka o potrebnim količinama hraniva u cilju postizanja stabilnih prinosa uz istovremeno smanjenje onečišćenja okoliša.

Preporuka: Ne spaljivati!

Svjedoci smo da kod nas još uvijek ima poljoprivrednih proizvođača koji spaljuju biljne ostatke (slama žitarica ili kukuruzinac) na poljoprivrednim površinama. Ovakav postupak nepoželjan je ne samo iz razloga jer se njime krše odredbe GAEC-a 6, već se ovakvim postupkom organska tvar žetvenih ostataka ne unosi u tlo. Zaorani biljni ostaci uključuju se u proces kruženja organske tvari u tlu. Njihovim unošenjem u tlo stimulira se biološka aktivnost tla i pozitivno utječe na strukturu i vodno-zračne odnose u tlu. Tla s više organske tvari povoljnije su strukture, a kod lakših, pjeskovitih tala, unosom organske tvari povećavamo njegovu sposobnost zadržavanja vode, dok kod teških tala povećavamo kapacitet tla za zrak. U intenzivnoj biljnoj proizvodnji količina žetvenih ostataka je dosta značajna i ovisi o uzgajanoj biljnoj vrsti, sorti (npr. visoke pšenice-više žetvenih ostataka i obrnuto), ali i o vremenskim uvjetima u vegetacijskoj godini. Okvirne količine žetveni ostataka su: ozima pšenica 5-7 t/ha slame, kukuruz 8-12 t/ha, suncokret 4-6 t/ha, soja 3-5 t/ha. Vrijednost žetvenih ostataka ovisi o sadržaju hraniva, odnosu ugljika i dušika (C/N) i količini celuloze i lignina. Kod biljnih ostataka različitih uzgajanih kultura nije isti sadržaj organskih sastojaka kao ni sadržaj hraniva. Odnos ugljika i dušika najširi je kod slame strnih žitarica 50-150:1, kod pšenice 75:1, kukuruza 50-60:1, suncokreta 40-50:1, dok je kod lucerne 14:1. Treba naglasiti da je C/N odnos u zrelom stajnjaku 20:1, a u trajnom humusu 10:1. Organska tvar u tlu sadrži oko 50 % C i oko 5 % N , pa je omjer C/N približno 10:1.

Zaoravanjem žetvenih ostataka sa širokim C/N odnosom u tijeku njihove razgradnje može se očekivati „dušična depresija“ jer kod unošenja organske tvari s malim sadržajem dušika (0,40-0,50 %) i puno celuloze, lignina i hemiceluloze razvija se intenzivna mikrobiološka aktivnost. „Dušičnu depresiju“ možemo izbjeći dodavanjem 7-8 kg dušika na tonu suhe biljne mase.

Oslobađanje dušika i mogućnost usvajanja višim biljkama započinje tek kad je C/N odnos manji od 25:1. Jedan dio djelomično razložene svježe organske tvari se daljnjim postupkom humifikacije uz pomoć mikroorganizama pretvara u humus. Tako dobivene hranive tvari iz žetvenih ostataka imaju sličnu hranidbenu vrijednost za biljke kao one iz stajnjaka. Spaljivanje žetvenih ostataka dopušteno je samo u cilju spjrečavanja širenja ili suzbijanja organizama štetnih za bilje o čemu postoji službena naređena  mjera.

Europski mračnjak
Čičoka

Osim zabrane spaljivanja biljnih ostataka GAEC 6 propisano je sprječavanje zarastanja poljoprivrednih površina neželjenom vegetacijom. Na poljoprivrednim površinama ne smiju biti prisutni korovi: pelinolisna ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.), mračnjak (Abutilon theophrasti Med.), višegodišnji korovi niti drvenaste biljne vrste koje zarastaju poljoprivrednu površinu. Ove biljne vrste potrebno je uklanjati mehaničkim postupcima ili primjenom herbicida.

Međutim, na dosta poljoprivrednih površina vidljiva je nebriga i zarastanje ovim invanzivnim (mračnjak) ili alergenim vrstama (ambrozija). Osim navedenih vrsta svjedoci smo sve većeg širenja i drugih neželjenih vrsta, ovisno o području, koje nam predstavljaju sve veće probleme i izazove u uzgoju kulturnih vrsta. Posljednjih godina na srednjem dijelu Međimurja sve veće probleme predstavlja čičoka koja se vrlo brzo širi zbog načina razmnožavanja. Čičoka se razmnožava sjemenom, ali i rizomima koji se mehaničkom obradom tla usitnjavaju i šire dalje po parceli ili na parcele koje se naknadno obrađuju.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2015. do 2019. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje