Tavankut je mjesto na sjeveru Bačke, od davnina poznat kao vinogradarski kraj u kojem živi i nacionalna manjina Hrvata – Hrvati Bunjevci koji su duže od tristo godina uspjeli očuvati svoj identitet zahvaljujući kulturnim i vjerskim običajima te poljoprivrednom obiteljskom gospodarstvu.

U tom kraju, prije tristo godina nije postojalo ni jedno gospodarstvo, a da nije imalo vinograd. Nakon drugog svjetskog rata dolazi do razvoja industrije u Subotici pa se veliki broj mještana seli u grad. Uz to na tržištu se pojavljuju industrijska vina koja svojom cijenom uništavaju mala poljoprivredna gospodarstva. Rezultat svega toga je gotovo potpuni nestanak vinograda u Tavankutu.

            Udruživanje spašava poljoprivrednu proizvodnju

U to vrijeme, obitelji se polako okreću prema voćarstvu. U početku neznatno – stidljivo, ali osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća broj voćnjaka i voćara znatno raste. Međutim nova poljoprivredna kultura donosi i nove probleme. Postoji manjak skladišnog prostora za voće, kao i nepovoljni uvjeti nabave repromaterijala, otežana prodaja voća, gdje je svaki voćar prepušten raznim ucjenama trgovaca i prekupaca. To su bili problemi, koji su prijetili da unište proizvodnju voća. Dolazi do udruživanja OPG-ova i osniva se poljoprivredna zadruga “Voćko”. Da bi malo bolje upoznali Poljoprivrednu zadrugu “Voćko” razgovarali smo s njezinim dugogodišnjim upravitelje Marijanom Davčikom.

  • Kad ste osnovani i koliko godina djelujete?

-Kako ne bi voćarstvo prošlo kao i vinogradarstvo u Tavankutu, grupa od 20 voćara se udružuje i 2002. godine osniva Poljoprivrednu zadrugu” Voćko”. Cilj udruživanja je bio izgradnja zajedničke hladnjače, zajednička nabavka repromaterijala po najboljim uvjetima kako bi se postigli najbolji uvjeti i zajednička prodaja voća i ostvarile najbolje cijene. Početak je bio težak, ali 2005.g. ipak uspijevamo izgraditi prvu zajedničku hladnjaču kapaciteta 1.200 tona i tada kreće prava udružena (zadružna) prodaja voća. Trenutno imamo ima 13 stalnih zaposlenika i 40 sezonskih radnika, angažiranih na sortiranju i kontroli voća.

  • Koliko zadruga ima zadrugara i kooperanata, koje kulture proizvodite i na kojoj površini?

-Danas PZ Voćko okuplja 19 zadrugara i 20 kooperanata koji proizvode na ukupno 400 hektara. Jabuka (Jonagold, Granny Smith i Zlatni delišes) obuhvaća 70 ­posto  naše proizvodnje, na drugom mjestu je proizvodnja šljiva, a potom: breskva, nektarina, višnja i kruška.

Svježe cijeđeni prirodni sok od jabuke proizvod zadrugara PZ Voćko iz Tavankuta

Raspolažemo hladnjačom kapaciteta 2.500 tona koja se sastoji od 4 odvojene komore kapaciteta skladištenja 200 tona. Kroz skladištenje, sortiranje i pakiranje – voću dodajemo vrijednost, osiguravamo kvalitetu i kontinuitet isporuka. Sve su komore hladnjače opremljene ULO sustavom (Ultra Low Oxigen) i sustavom za regulaciju vlage, koji omogućuju kvalitetnije i dugotrajnije čuvanje svježeg voća.

  • Na koje tržište plasirate robu – voće?

Glavno tržište na koje plasiramo našu robu je Rusija, ali određene količine voća prodajemo i u regiji – na tržištu Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Bosne i Hercegovine.

Pakirane jabuke u hladnjači
  • Imate li koji novitet u dodanoj vrijednosti proizvodnje voća?

Novitet u razvoju PZ ,,Voćko” je početak proizvodnje prirodnog i izuzetno kvalitetnog soka od jabuke u kojeg vjerujemo i daje nam veliku nadu prodaje – pretvaranje jabuka u naravni sok bez konzervansa i tako jabuka kao sirovina ima dodanu vrijednost. JA•BU•KA sokovi proizvode se mehaničkim cijeđenjem od sto posto zdravih plodova jabuke, bez dodavanja vode, šećera, boje, arome i konzervansa. Prirodni sok od jabuke izvrstan je za hidrataciju organizma, daje energiju i dobar je za zdravlje. Ovo je novi proizvod za kojeg još tražimo tržište u regiji i voljeli bismo ga plasirati na tržište Hrvatske.

  • Zašto je dobro biti član zadruge i koji benefit imaju novi i stari  zadrugari?

Udruživanjem u Zadrugu smo uspjeli sniziti cijene repromaterijala za 20 posto, a cijene prodaje voća su veće, jer kao Zadruga prodajemo izravno velikim trgovačkim lancima.

  • Kakva je budućnost zadruge u ovom globalnom i virtualnom svijetu?

-Najveća prijetnja našem daljem razvoju je ekstremno velika proizvodnja voća u svijetu, tako da je konkurencija na tržištu ,,oštra i nemilosrdna”. Zbog toga konstantno pokušavamo ohrabriti i educirati naše proizvođače u primjeni novih tehnologija u proizvodnji voća, jer samo tako možemo opstati na tržištu.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNemojte spaljivati biljne ostatke!
Sljedeći članakPokreće se projekt plasmana proizvoda proizvođača s područja stradalih u potresima
Avatar
Ivan Marjanica, dipl.ing. pomorskog prometa, rođen 1956 u Trogiru, novinarstvom se bavi od 2002. godine. Uže područje su mu maslinarstvo i manifestacije vezane uz izvorne domaće proizvode. Rođen 30. srpnja 1956. u Trogiru. Osnovnu školu završio u Ljubitovici – jedno od mjesta bivše općine Trogir, a danas općine Seget. Srednju školu završio u Trogiru, gdje danas živi s obitelji (supruga, dva sina i jedna kćer). Završio u Splitu I. stupanj elektotehnike i kao inženjer geofizičke elektronike radio 27 godina u tvrtci „Brodospas – Split“. Diplomirao Pomorski menadžment i stekao zvanje: diplomirani inženjer pomorskog prometa. Od 2002. urednik u listu „ Kampanel“. A od 2004. dopisnik Glas Koncila s trogirskog područja, kao i dopisnik Gospodarskog lista i Agroglasa. Prati Sabatine, Noćnjake i druge maslinarske skupove i sve sajmove i manifestacije vezano uz izvorne domaće proizvode. Pisao je i za Novu Zemlju, te za Hrvatsko Slovo i Novu Zadrugu. Prati stručna predavanja o maslinovom ulju, vinu, bijelom luku i to primjenjuje u praksi kao osnivač zadruge Rašeljka. Organizator manifestacije Bakalarijada i promotor novih proizvoda na bazi češnjaka.