Namjeravam zasaditi plantažu smilja i pokušao bih ga proizvesti ekološki bez kemije. Zanima me je li potrebno pri sadnji gnojiti stajskim gnojivom (termički obrađeno peletirano ovčje gnojivo)?

Gnojidba smilja je važna agrotehnička mjera koja treba biti prilagođena pojedinim vrstama u cilju postizanja optimalnih prinosa i kvalitete sirovine. Gnojidba smilja se preporuča u količini 200–400 kg/ha mineralnog gnojiva NPK formulacije 15-15-15. To je ekvivalentno količini od 30-60 kg/ha dušika (N), te isto toliko fosfora (P) i kalija (K). Ova osnovna gnojidba obavlja se zajedno s oranjem prije podizanja nasada. U  sljedećim godinama uzgoja nužno je prihranjivati tijekom vegetacije, kako bi se omogućio brži razvoj mladih biljaka.

Ova mjera uglavnom se obavlja u rano proljeće, u količini od 54 kg N/ha. Iako u ekološkoj proizvodnji nije dozvoljena upotreba svih mineralnih gnojiva, mogu se primjenjivati ona gnojiva koja imaju dozvolu korištenja u ekološkoj proizvodnji. Termički obrađena organska gnojiva u obliku peleta su očišćena nečistoća, sjemena korova i bolesti. Stoga su primjerenija za upotrebu od običnog stajskog gnoja. Količine organskog gnojiva izračunavaju se ovisno o sastavu hraniva u njemu, na osnovi stanja u tlu (nakon kemijske analize tla). Također ovisno o potrebama biljne vrste, u ovom slučaju smilja.

Prethodni članakKako zasaditi bilje na terasastim površinama?
Sljedeći članakNewsletter 23-24/2017
Sanja Radman, mag.ing.agr.
Znanstvena novakinja na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za povrćarstvo. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje aromatičnog i ljekovitog bilja, introdukcija zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju, ekološki uzgoj povrća i ljekovitog bilja. Rođena je 1986. godine. Preddiplomski sveučilišni studij smjer Hortikultura završila je 2008., a diplomski studij smjer Voćarstvo 2010. godine. Poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu upisala je 2011. godine, od kada radi kao znanstvena novakinja u Zavodu za povrćarstvo. Tijekom izrade doktorske disertacije započela je istraživanje o mogućnosti introdukcije koprive u poljoprivrednu proizvodnju. Znanstveni interesi su joj vezani za ekološku proizvodnju povrća i ljekovitog bilja, utjecaj ekoloških i tehnoloških čimbenika na prinos i kvalitetu ljekovitog i aromatičnog bilja te introdukciju zaštićenih ljekovitih vrsta u poljoprivrednu proizvodnju. Sudjeluje u nastavi pripremom i samostalnim izvođenjem vježbi na preddiplomskom i diplomskom studiju na modulima Organsko-biološka proizvodnja poveća, Osnove uzgoja aromatičnog i ljekovitog bilja te Suvremena proizvodnja aromatičnog i ljekovitog bilja. Autorica je desetak znanstvenih radova, a do sada je sudjelovala na 6 međunarodnih znanstvenih skupova. Članica je Međunarodnog znanstvenog hortikulturnog društva (International Society for Horticultural Science –ISHS).