Alepski je bor postao invazivna vrsta na Kornatima, pa me zanima s čime se može i smije li se kemijski uništiti?

Alepski bor nikada ne može biti invazivan jer nema takva biološka svojstva. Riječ je o najboljoj pionirskoj vrsti drveća kod nas koji dolazi na našim otocima i uz obalu, a ima vrlo važnu ulogu u povratku konačnih vrsta drveća na staništima koja su obešumljena. Konačna vrsta je hrast crnika i njezine pratilice, a taj proces povratka može  potrajati i nekoliko stotina godina ako su uvjeti staništa, a to su klima i tlo, vrlo oštri. Uz sve to alepski bor je pirofit i dobro se prirodno pomlađuje poslije požara, ali nikada neće postojati opasnost od invazivnosti po ekosustav. Dakle, od gologa krša jedina vrsta koja može prva opstati u takvim uvjetima je alepski bor zbog vrlo dubokog korijenskog sustava, ali i otpornosti na vrlo visoke temperature i manjak oborina tijekom ljeta, a onda se polako počinje mijenjati i mikroklima i mikrostanište kako bi ono moglo prihvatiti sjeme drugih vrsta pratilica koje su autohtone. U Hrvatskoj se kemijskim načinima ne uništava šumska vegetacija, već naprotiv, ona je poželjna i samo treba s njom pravilno gospodariti.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakVinogradarstvo pitanje br. 112
Sljedeći članakPovrćarstvo pitanje br. 71
doc. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. doc. dr. sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).