Mnogo se reklamiraju proizvodi izrađeni na bazi propolisa ili uz njegov dodatak. U čemu se sastoji njegova vrijednost i kakva su mu svojstva?


Propolis se koristi sam ili u mješavini s medom i drugim pčelinjim proizvodima. Služi za vanjsku i unutarnju upotrebu. Za vanjsku primjenu koriste se masti koje sadržavaju 10% propolisa i služe za pospješivanje zacjeljivanja rana, ogrebotina, žuljeva i opeklina. Propolis se pokazao i kao dobar antiseptik usne šupljine kod paradentoze. Ako ga uzimamo samog, najjednostavnije je nekoliko kapi staviti na kocku šećera i pričekati nekoliko minuta da ishlapi alkohol. Takvu kocku zatim polako otapamo u ustima. U suradnji s liječnikom propolis možemo koristiti za liječenje u dermatologiji, ginekologiji, stomatologiji, liječenju dišnoga i probavnog sustava. Uspješna je i primjena propolisa u veterini kao antiseptika za rane. Propolis ima široka ljekovita svojstva. Djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa, parazita, protuupalno, imunostimulacijski, antialergijski i antioksidacijski.

U organizmu potiče procese neutraliziranja slobodnih radikala i otrova. Provode se i istraživanja o njegovu protutumorskom djelovanju, kao i sprječavanju neurodegenerativnih bolesti. Osim ovih učinaka, utvrđeno je da propolis onemogućava rast protozoa, ubrzava rast i sraštavanje kostiju, stimulira enzimske aktivnosti i regenerativno djeluje na meka tkiva. Djeluje i senergistički s nekim antibioticima i do sto puta pojačava njihov bakteriostatski učinak. U posljednje vrijeme proizvodi se nativni propolis. Riječ je o propolisu dobivenom bez kemijske ekstrakcije otapalima. Sadržava čisti propolis sa svim aktivnim tvarima, a može ga se pronaći u ljekarnama. Sva ova svojstva dokazuju da je propolis jedno od poželjnih pomoćnih ljekovitih pripravaka koji dolazi iz prirode i uz neznatnu se preradu (ekstrakcija otapalima) koristi u medicini.

Prethodni članakLjekovita svojstva kozjeg mlijeka
Sljedeći članakOdržavanje cvijeća u vazi
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.