Nešto sam čitao, a nešto čuo o pčelama zidaricama. O kakvoj se vrsti pčela radi?


Da bi voćke donijele plod, moraju biti oprašene, a to se kod različitih vrsta voćaka postiže na različit način. Jezgričave vrste (jabuka i krušaka) i neke koštičave vrste same su po sebi neplodne, pa moraju biti oprašene peludom neke druge sorte. Uz pčele, tome mogu pridonijeti i drugi kukci: bumbari, ose, leptiri ili kornjaši, ali i solitarne pčele. Solitarne pčele zidarice (Osmia spp.) dobri su oprašivači voćnih vrsta – badema, jabuke, višnje, kruške i šljive. Sitnije su od pčele medarice, nisu agresivne, imaju žalac, ali rijetko bodu, nisu u kompeticiji sa pčelom medaricom ili pak bumbarima. Dapače, njihovim zajedničkim radom povećat će se broj zametnutih plodova u voćnjacima i sjemenskim usjevima. Nalaze se oko nas, ali ih ne primjećujemo.

Ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu, niti radilice, već sve rade same. Stoga ih zovemo samotarke, solitarne ili pčele zidarice jer svoja gnijezda pregrađuju i zatvaraju blatom. Zovu ih i “pčelama voćnjaka” jer se pojavljuju rano u proljeće kada se mogu vidjeti na rascvjetanim voćkama. Odrasle jedinke solitarne pčele pojavljuju se u proljeće, najčešće s pojavom prvih cvjetova vrbe i voćaka. U prirodi je izlijetanje odraslih jedinki postupno. Aktivne su tijekom cvatnje voćaka pri temperaturi od 8 ??C. Brojnost tih pčela u prirodi ovisi i o broju pogodnih staništa za zasnivanje gnijezda. Solitarne pčele iz roda Osmia zasnivaju svoja gnijezda u šupljinama barske trstike kojom su se nekada pokrivali krovovi kuća, u šupljinama starog drveća, u pukotinama i otvorima drvenih te zidovima neožbukanih kuća.

Prethodni članakKoji kunići imaju dlaku posebne kvalitete?
Sljedeći članakZavršena eutanazija peradi u mjestu Sop Bukevski
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.