Zanima me je li moguć uzgoj češnjaka na prostorima Drniša?
Češnjak (Allium sativum L.) je kultura koja se zahvaljujući velikoj prilagodljivosti može uzgajati u cijeloj Hrvatskoj, a u našim uvjetima ne formira sjeme, već se razmnožava vegetativno, češnjevima. Na prinos i svojstva znatno utječu uvjeti proizvodnje, sadni materijal (masa češnja) i rokovi sadnje.
Kao odgovor na pitanje pretplatnika, navodimo rezultate dvogodišnjeg istraživanja utjecaja domaćih ekotipova i introduciranih kultivara češnjaka na komponente prinosa u uvjetima tradicionalnog uzgoja u krškom polju na području Petrova polja između Siverića i Drniša i mogućnosti proizvodnje češnjaka u ranijem i kasnijem roku sadnje od uobičajenog u dalmatinskom zaleđu. Rezultati su pokazali da je najpovoljnija sadnja s najvećim prinosom postignutim u prvom roku sadnje, 15. listopad, prve pokusne godine i to za sva tri genotipa. Isto je utvrđeno za prvi rok sadnje, 23. rujna, druge pokusne godine. Sredina prosinca je krajnji rok za sadnju ozimog češnjaka u tom području. Proljetna sadnja rezultira manjim prinosom i manjom kvalitetom češnjaka, pa se ne preporučuje za ozbiljnu proizvodnju.
Od ispitivanih ekotipova i introduciranog kultivara, podaci o prinosu, prosječnoj masi glavice, promjeru i visini glavice ukazuju na razlike u svojstvima ekotipova i kultivara. U prvoj godini pokusa, benkovački ekotip je imao daleko najviše izmjerene vrijednosti kod svih spomenutih komponenti. Ovo se sve naslućivalo već na pokusnom polju, gdje se uočavala najveća lisna masa kod ovog ekotipa, a nakon vađenja uočen je i najrazvijeniji korijen. Drniški ekotip u prvoj godini pokusa zaostao je za spomenutim izmjerenim komponentama, a introducirani kultivar (Top Pearl) zaostao je u rezultatima za drniškim ekotipom.
Odgovor na pitanje pretplatnika temelji se na radu „Utjecaj različitih rokova sadnje na prinos i komponente prinosa kultivara i ekotipova češnjaka“, autora mr. sc. Marija TOMIĆA iz Savjetodavne službe, koji je objavljen u Zborniku radova „Hrvatsko povrće”, Opatija 2015.
