Planiram uzgajati hmelj. Želio bih znati koje su dobre predkulture za uzgoj hmelja i kako pripremiti tlo?

ODGOVOR

Pogodne predkulture za hmelj su strne žitarice i jednogodišnje mahunarke koje rano napuštaju površinu. Nakon ovih kultura tlo se može kvalitetno i duboko obraditi. Za hmelj se tlo posebno priređuje i gnoji (zaoravanje stajskog i mineralnih gnojiva, duboko oranje ili podrivanje, ovisno o svojstvima tla, uređenje odvodnih kanala i dr.). Primjenu stajskog i mineralnih gnojiva prije sadnje hmelja treba zasnivati na analizi tla.

U slučaju nedostatka organskih gnojiva, potrebno je najmanje jednu godinu prije sadnje hmelja posijati usjev za zelenu gnojidbu. U komercijalnoj proizvodnji hmelja koristi se isključivo vegetativni način razmnožavanja – reznicama (bezvirusni sadni materijal, tzv. sadnice B – certifikata). Sadnja se obavlja u rano proljeće (kraj ožujka) ili u jesen. Hmelj se može saditi ručno ili mehanizirano, pomoću posebnog stroja. Kod ručne sadnje se na obilježenim mjestima iskopaju četverokutne jame širine 25 – 35 cm i dubine 30 – 35 cm.

Na dno jame stavi se kompost na koji se nagrne sloj plodne zemlje. Zatim se okomito postavi sadnica (obvezno bezvirusna) s gornjim pupom 7 – 10 cm ispod površine tla. Oko sadnice se lagano nabije zemlja, a vrh se prekrije ostatkom rahle zemlje te se napravi konkavno udubljenje u koje će se sakupljati voda. Sadnice mogu biti neožiljene ili već ožiljene prethodne godine, dužine oko 10 cm, a dolaze iz rasadnika. Uz svaku sadnicu postavi se kolčić.

Hmelj se sadi na razmak između redova 2,4 – 3,0 m, a između biljaka u redu 1,0 – 1,5 m. Kad izdanci dostignu visinu 30 – 40 cm, treba ih usmjeriti na oslonac (hmeljovod). Mladice na osloncu treba oviti s lijeva na desno, tj. s istoka preko juga i zapada na sjever. Taj se prirodni smjer ne smije poremetiti. Mlade biljke 2 – 3 puta treba prihraniti uz međurednu obradu i okopavanje. Zaštita nasada od bolesti i štetnika provodi se prema stvarnoj potrebi, sredstvima dopuštenim za primjenu u hmelju. Tek u drugoj godini može se očekivati obilniji urod hmelja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJavni natječaj za armiranu mrežu
Sljedeći članakMane sireva i mliječnih proizvoda
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Uža specijalnost: tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene, očuvanje starih populacija/sorata industrijskog bilja, uzgoj medonosnog bilja. Rođen je 1962. godine u Starom Petrovom Selu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju poljoprivrednu u Slavonskom Brodu. Diplomirao je 1987. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu je završio poslijediplomski studij „Specijalna proizvodnja bilja – ratarske kulture“ obranom magistarskog rada 1990. godine. Akademski stupanj doktora znanosti stekao je 1996. godine također na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nedugo nakon završetka studija, zapošljava se na Agronomskom fakultetu, Zavodu za specijalnu proizvodnju bilja, gdje i danas radi. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju izabran je 2013. godine. Od početka zaposlenja, aktivno sudjeluje u nastavi te u znanstveno-istraživačkom radu. Trenutno je voditelj preddiplomskog studija Biljne znanosti te koordinator više predmeta na preddiplomskim, diplomskim i doktorskom studiju Agronomskog fakulteta. Težište znanstvene i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Milana Pospišila je unapređenje tehnologije proizvodnje industrijskog bilja za različite namjene. Kao autor ili koautor objavio je 90 znanstvenih i 76 stručnih radova u domaćim i stranim časopisima te veći broj studija i idejnih projekata. Autor je sveučilišnog udžbenika „Ratarstvo II. dio - industrijsko bilje“ te koautor sveučilišnog priručnika „Ratarstvo – praktikum“, znanstvene knjige „Suncokret Helianthus annuus L.“ i srednjoškolskog udžbenika „Specijalno ratarstvo“. S rezultatima svojih istraživanja sudjelovao je na 20 međunarodnih i 27 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj dva i istraživač suradnik na pet domaćih te jednom međunarodnom znanstvenom projektu. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Dobitnik je Nagrade za uzoran rad i posebno vrijedan doprinos u radu (2009.) i medalje Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta (2014.).