Mandarinu staru 10 godina napala je neka bolest. Na listovima je crna presvlaka i vjerujem da biljka ne prima dovoljno svjetlosti te se suši. Listovi često budu ljepljivi, a šaljem i fotografiju navedenog problema.

Na zaprimljenim fotografijama biljke mandarine vidljivi su simptomi napada štitastih uši s posljedicom pojave gljivica čađavica na listovima. Na licu napadnutih listova, posebice uz glavnu žilu mogu se uočiti primjerci štitastih uši koji pripadaju rodu Coccus. Radi se o napadu lovorove (smeđe) štitaste uši (Coccus hesperidum) ili sive štitaste uši agruma (Coccus pseudomagnoliarum). Za točnu identifikaciju vrste potrebna je laboratorijska mikroskopska analiza. Obje vrste hrane se sisanjem biljnih sokova u floemu, što slabi biljke. Reducira cvatnju, uzrokuje sušenje vrhova grana i utječe negativno na urod. Osim toga, ovi štetnici izlučuju obilno mednu rosu, odnosno ljepljivu prozirnu tekućinu na koju se sekundarno naseljavaju crne gljivice čađavice. Medna rosa pada na listove, grane i plodove te na taj način smanjuje fotosintezu biljke i snižava tržišnu vrijednost plodova.

Populaciju ovih vrsta štitastih uši često pod kontrolom ispod praga štetnosti održavaju u prirodi prisutne mnoge vrste parazitskih osica i grabežljivih božjih ovčica (bubamara). Na fotografijama se također mogu vidjeti na nekim primjercima štitastih uši i tragovi parazitacije. Budući da se na osnovi zaprimljenih fotografija može zaključiti kako se vjerojatno radi o amaterskom uzgoju mandarina, u teglama na okućnici, preporučuje se obaviti rezidbu u kombinaciji s umjerenom prihranom nekim dušičnim gnojivom te uravnoteženim zalijevanjem stabala vodom tijekom vegetacije. Također, nakon provedenih preporučenih agrotehničkih mjera moguće je obaviti ranoproljetno tretiranje biljaka u cilju suzbijanja pokretnih stadija štitastih uši ekološki povoljnijim pripravcima Bijelo ulje ili Mineralno svijetlo ulje, uz obvezno pridržavanje uputa za uporabu.

Prethodni članakKako spriječiti štete od mraza u voćnjaku?
Sljedeći članakNa kojoj se udaljenosti od prometnica mora saditi povrće iz eko uzgoja?
dr. sc. Mladen Šimala
Rođen je u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Magistrirao je 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, a kasnije na Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Dr. sc. Mladen Šimala, rođen je u Zagrebu 1963. Diplomirao je 1989. na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, magistrirao 1994. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao 2008. na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1989. se zapošljava u Institutu za zaštitu bilja na Fakultetu poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, kasnije Zavodu za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske, tj. Zavodu za zaštitu bilja u okviru Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo, gdje radi do danas. Od 1989. do 2006. aktivno sudjeluje u provođenju bioloških istraživanja insekticida, akaricida i nematocida u ratarskim kulturama, povrću te na ukrasnom bilju. Stečenim iskustvima koristi se danas pri ocjenjivanju dokumentacije iz područja učinkovitosti u postupku registracije sredstava za zaštitu bilja. Postupak ocjene dokumentacije SZB sukladno jedinstvenim načelima specijalizirao je tijekom 2005. i 2006. u instituciji PSD u Yorku, Velika Britanija. U razdoblju od 2001. do 2016. koordinirao je provođenje 8 programa Ministarstva poljoprivrede vezanih uz poseban nadzor štetnih organizama, te je surađivao na 15 programa. Specijalizirao je u Nizozemskoj dijagnostiku štitastih moljaca (Aleyrodidae), tripsa (Thysanoptera) i lisnih buha (Psyllidae), te području biološke zaštite kultura u zaštićenom prostoru. Od 2010. do 2012. rukovoditelj je Odjela za dijagnostiku, a od 2012. do 2013. predstojnik Zavoda za zaštitu bilja kao ustrojstvene jedinice HCPHS-a. Rukovoditelj Laboratorija za zoologiju je od 2013. Objavio je 38 znanstvenih i više od 40 stručnih radova, samostalno ili u suautorstvu. Publicirao je 7 brošura i niz popularnih članaka. Krajem 2009. u znanstvenom zvanju stječe status znanstvenog suradnika. Član je Hrvatskoga entomološkog društva i Hrvatskog društva biljne zaštite.