Voćarstvo pitanje br. 205

39

S obzirom da je brekinja navedena kao učinkovita biljka pri regulaciji šećerne bolesti, zanima me kako mogu uzgojiti novu biljku? Pokušao sam saditi sjemenke brekinje, no bez uspjeha. Zainteresiran sam za načine uzgoja ove voćne vrste te molim savjet.

Kod razmnožavanja brekinje (Sorbus tominalis (L.) Crantz) iz sjemena treba pripaziti na neke od zahtjeva kako bi došlo do njegovog klijanja i razvoja biljke. Brekinja je biljka umjerenog podneblja te ima i veće potrebe za sumom inaktivnih temperatura u vrijeme mirovanja kako bi došlo do kretanja vegetacije u proljeće, cvatnje i rodnosti. Izlaganje niskim temperaturama potrebno je zbog razgradnje inhibitora (dormena) u samoj sjemenci, a koji inače onemogućuju klijanje. Najbolje temperature za razgradnju ovih tvari su one u rasponu od 0 do 5 ˚C te stoga sjeme zahtjeva hladnu stratifikaciju kroz duže razdoblje. Ovo se provodi u hladnjačama u kojima su temperature oko 4 ˚C kroz najmanje četiri, a najbolje oko šest mjeseci kontinuiranog držanja na toj temperaturi. Kako bi sjemenka uopće bila klijava potrebno je da postigne fiziološku zrelost te zadovoljavajuću veličinu i ispunjenost. Prije čuvanja takvog sjemena na niskim temperaturama potrebno je obaviti predtretiranje na sobnoj temperaturi blizu 20˚C kroz razdoblje oko petnaest dana. Sjemenke brekinje moraju se cijelo to prazdoblje nalaziti u uvjetima koji neće dovesti do isušivanja. Preporučuje se držanje sjemena u sterilnom aluvijalnom kvarcnom pijesku ili smijesi pijeska (50 %) i komposta (50 %) kod kojih se cijelo vrijeme provjerava vlažnost jer ne smije doći do isušivanja, ali ne smije biti niti prevlažno (mokro). Sjemenke pri čuvanju ne smiju biti u međusobnom doticaju. Nakon potrebnog vremena izlaganja visokim temperaturama potrebno je obaviti čuvanje sjemena u istom materijalu i stanju vlažnosti, ali na niskim temperaturama koje su navedene. Za ozbiljnu rasadničku proizvodnju ovo se obavlja u većim hladnjačama dok su sjemenke u izoliranim slojevima s navedenim materijalom raspoređene u sanducima. Za vlastite potrebe isto je moguće provesti u hladnjaku tako da su sjemenke smještene u malim plastičnim vrećicama, a izolirane međusobno pijeskom ili smjesom pijeska i komposta. Vrećice obavezno moraju biti otvorene radi razmjene plinova jer je sjemenka živa i diše. Nakon najmanje 20 tjedana čuvanja sjemenki na nižim temperaturama, one se vade i pripremaju za sjetvu. Kod velikih količina sjemena, ono se sije u velikim klijalištima dok se kod manjeg broja sjeme može sijati u mala klijališta ili  izravno u kontejnere napunjene kompostom, tj. zemljom za sjetvu kod koje je pH vrijednosti 6,0-6,5. U našim krajevima najbolje vrijeme za sjetvu je od sredine travnja do početka svibnja kad je prestala opasnost od mrazova. Sjeme se kod sjetve stavlja na dubinu od 2-5 mm, a najčešća greška je preduboka sjetva jer sjeme brekinje nikako ne bi smjelo biti stavljeno dublje od 1 cm. Također, u prvoj fazi do pojave klijanaca treba kontejnere izložiti sunčevoj svjetlosti, a da pri tome ne dođe do isušivanja supstrata i sjemenke. S obzirom na klimatske promjene i pojavu velikih oscilacija temperatura u proljeće, treba pripaziti da se sjeme, a kasnije i klijanci, u prvoj fazi ne izlažu temperaturama višim od 25 ˚C, a to se postiže orošavanjem ili zasjenjivanjem u vrućim danima. Idealne uvjete najlakše je postići ako se koriste male posude za klijanje s prozirnim poklopcem („mini klijalište“) koje se mogu prenositi i kod toplinskih valova premjestiti na hladnije ili kod pojave niskih temperatura na toplije mjesto. Također, iz malih prijenosnih klijališta mogu se nakon otprilike dva mjeseca od sjetve razvijene biljke presaditi u kontejnere. Na sadno mjesto biljke se presađuju kad su dobro razvijene, a to je obično nakon druge vegetacije.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje