Paprika potječe iz Južne Amerike, a u Hrvatskoj se paprika uzgaja od kraja 16. stoljeća.
Uvriježeno mišljenje kako su limun i naranča najbolji izvor ovog vrijednog vitamina je pogrešno. Dokazano je da u paprici ima čak 4-5 puta više vitamina C nego u limunu i naranči (100-250 mg/100 g svježe tvari ploda, ovisno o starosti paprike, načinu i mjestu uzgoja).
Raznolikost oblika plodova
Rijetko kod koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost u obliku, veličini, boji i okusu plodova kao kod paprike. Osnovna podjela paprike je s obzirom na primjenu: krupnoplodne i sitnoplodne (feferoni). Najviše se kultivara razvilo među krupnoplodnim paprikama, a osnovni tipovi su: babura, kapija, paradajz paprika, rog paprika i začinska paprika. Plodovi paprike razlikuju se prema obliku (stožasti, prizmatični, okrugli, te okruglo-spljošteni) i prema boji (tamnozeleni, žutozeleni, blijedožuti, gotovo bijeli, žuti, narančasti, svijetlocrveni i tamnocrveni). U pradomovini paprike, Srednjoj Americi najraširenija je proizvodnja ljutih paprika sitnih plodova. U Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi najviše se uzgaja i troši paprika krupnih zvonolikih plodova tamno zelene boje, a kod nas je najrašireniji uzgoj paprike blijedožute boje prizmatičnog oblika plodova (babura), okruglastog oblika iste boje (paradajz paprika), odnosno stožastog oblika ploda koji u fiziološkoj zriobi pocrveni (kapija).Babure u tehnološkoj zriobi imaju plodove mliječno-bijele, svijetložute, svijetlozelene ili tamnozelene boje, dok u fiziološkoj zriobi prelaze u svijetlocrvenu, tamnocrvenu, narančastu ili ljubičastu boju. Kapije su tamnozelene boje u tehnološkoj, a tamnocrvene u fiziološkoj zrelosti. Koriste se za pečenje i pripremu ajvara. Rog paprike imaju plod žute do svijetlozelene boje u tehnološkoj, a crvene u fiziološkoj zriobi. Namijenjeni su za kiseljenje biološkim postupkom, kao i paradajz paprike koje su u tehnološkoj zriobi mliječno-bijele i svijetložute boje. Začinske paprike imaju tanak perikarp kako bi se lakše osušio. U tehnološkoj zriobi su tamnozelene, a u fiziološkoj tamnocrvene. Unutar začinskih razlikuju se slatke i ljute, kao i kod sitnoplodnih (feferona).
Prosječni prinos
Naš prosječni prinos je znatno niži od svjetskog (12,5 t/ha) i europskog (18,2 t/ha), a razlog niskog prosječnog prinosa je još uvijek veliki udio proizvodnje u vrtovima i okućnicama uz nisku razinu agrotehnike, te niski udio proizvodnje u zaštićenim prostorima kojom se postižu višestruko veći prinosi. Kod paprika su u 2015. godini zabilježene niže cijene (od -9 do -12 %) u odnosu na prošlu godinu. Trend kretanja cijena paprike je isti za različite vrste paprike (rog, babura), ali su veleprodajne cijene čak 35% niže od maloprodajnih, a otkupne cijene na gospodarstvima skoro četiri puta niže od prosječnog petogodišnjeg prosjeka na veletržnicama.
Velika potreba za vodom
Paprika u uzgoju traži više topline nego rajčica – na temperaturama ispod 15 ºC i iznad 36 ºC prestaje s razvojem. Veliki je potrošač vode, a zbog slabe usisne moći korijena traži češće natapanje, pa ga treba planirati u proizvodnji. Najbolji su joj predusjevi kulture iz porodice mahunarki (grašak, grah i dr.), a ne bi je trebalo uzgajati poslije rajčice i krumpira zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Poslije paprike mogu se uzgajati korjenaste kulture i kupusnjače, a monokultura paprike znatno smanjuje prinose. Priprema tla za papriku počinje u jesen, dubokim oranjem na 30-35 cm, a mjesec dana prije rasađivanja tlo za uzgoj se kultivira. Osnovna gnojidba tla obavlja se u jesensko-zimskoj brazdi, gdje se prije oranja razbacuje 40-50 t/ha stajskog gnoja i 200-300 kg/ha NPK. U pripremi tla za sadnju paprike, kao dopunska gnojidba dodaje se 150-200 kg/ha NPK 15:15:15 ili 20:10:10. Gnojidba s CaO je posebno značajna kako bi se izbjegla pojava tamnih pjega na plodu, što može znatno smanjiti prinos, ali i kvalitetu plodova. Za ranu proizvodnju presadnice se proizvode u toplim lijehama i plastenicima, za srednje ranu u polutoplim lijehama te za kasnu proizvodnju na otvorenim gredicama. U kontinentalnim krajevima sjetva rasada je za srednje ranu proizvodnju krajem veljače, a sadnja se obavlja nakon razdoblja proljetnih mrazeva (krajem travnja i početkom svibnja). Kod rane proizvodnje rasad se sije s nešto više sjemena (8-10 g/m2), a za kasniju proizvodnju sjetva je rjeđa (6-8 g/m2 sjemena). U kontinentalnim područjima paprika se uglavnom uzgaja iz presadnica (po m2 je potrebno 7-8 presadnica). Njega nasada ovisi o načinu uzgoja: ako je uzgoj na foliji nije potrebno kultiviranje nasada, ako je uzgoj bez folije potrebno je 2-3 puta plitko kultivirati nasad i to poslije natapanja.
Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja, a treba paziti kod sadnje paprike na izbor kompatibilnih biljaka (paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ne voli blizinu graha, kupusa i kelja).
Berba
Prve plodove paprike može se ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. U prvo vrijeme plodovi se beru svakih 5-6 dana, a u vrijeme glavne berbe svaka 2-3 dana. Obranu papriku treba u što kraćem vremenu sortirati i pripremiti za tržište. Može se pakirati u duboke otvorene letvarice, u kartonske kutije ili u mrežaste vrećice. Budući je paprika lako kvarljiva roba, ne podnosi duže skladištenje u običnim skladištima. Pri čuvanju u hladnjačama na 2-4 ºC, u ambalaži koja je štiti i omogućuje provjetravanje, može se uskladištiti 4-6 tjedana. U kalkulaciji proizvodnje paprike računao se komercijalni prinos od 40 tona/ha koji je prodan po otkupnoj cijeni od 3,50 kn/kg. Ako papriku izravno prodaje proizvođač (na tržnici ili na gospodarstvu) može ostvariti za 30-50% višu cijenu (barem za dio proizvodnje). Paprika se najčešće uzgaja iz presadnica i upravo trošak presadnica čini 59% varijabilnog troška proizvodnje – cijena presadnice je 1,50 kn/komadu. Sljedeći značajan trošak u proizvodnji paprike je trošak berbe i sortiranja (22% varijabilnog troška) jer traži dosta ručnog rada. Računa se da za jedan sat može biti obrano 40 kg paprike, a satnica rada je 20 kn. Paprika se obično gnoji mineralnim i organskim gnojivima, ali se stajski gnoj iskoristi 50% u prvoj godini. Kod troška navodnjavanja računa se na postavljanje cijevi (0,67 kn/metru) za određenu duljinu uzgojne površine (16.700 metara). Kod troškova unajmljene mehanizacije računalo se na postavljanje cijevi za navodnjavanje s polaganjem folije. Kod troškova vlastite mehanizacije računale su se sljedeće operacije: razbacivanje stajskog gnojiva, oranje, raspodjeljivanje mineralnog gnojiva, tanjuranje, sjetvospremanje, sadnja presadnica, prskanje (7 puta) i prijevoz. Kod ambalaže se računalo na vreće od 30 kg čija je cijena 0,85 kn/kom. Čak 75% njihove proizvodnje čini paprika, a osim povrća uzgajaju i presadnice u kontejnerima, te na taj način imaju zaokruženu cjelinu proizvodnje od sjemena do gotovog proizvoda. Razlozi korištenja presadnica iz kontejnerskog uzgoja proizlaze iz prednosti ovakvog načina uzgoja presadnica:
• Presadnice uzgojene u kontejnerima imaju potpuno pravilan i jednak vegetacijski prostor što omogućuje ujednačen porast biljaka i visoku ujednačenost presadnica.
• Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetnike i klijave sjemenke korova.
• Presadnice s grudom supstrata na korijenu ne doživljavaju stres prelaskom na poljske uvjete kao one presađene s golim korijenom, pa nastavljaju kontinuiran rast.
• Puno lakše i brže se primaju pa je podsađivanje gotovo nepotrebno.
• Mogu se presaditi i na tlo koje nije optimalne vlažnosti, a presađivanje je moguće obavljati tijekom čitavog dana, što omogućava bolje korištenje postojeće opreme za sadnju, te sadnju na većim površinama u optimalnom vremenu.
• Presadnice uzgojene u kontejnerima dospijevaju ranije za berbu i u pravilu daju veće prinose u odnosu na presadnice golog korijena uzgojene na gredicama.
