Boljom agrotehnikom do višestruko većeg prinosa paprike

75

""Paprika potječe iz Južne Amerike, a u Hrvatskoj se paprika uzgaja od kraja 16. stoljeća.

Uvriježeno mišljenje kako su limun i naranča najbolji izvor ovog vrijednog vitamina je pogrešno. Dokazano je da u paprici ima čak 4-5 puta više vitamina C nego u limunu i naranči (100-250 mg/100 g svježe tvari ploda, ovisno o starosti paprike, načinu i mjestu uzgoja).

Raznolikost oblika plodova

Rijetko kod koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost u obliku, veličini, boji i okusu plodova kao kod paprike. Osnovna podjela paprike je s obzirom na primjenu: krupnoplodne i sitnoplodne (feferoni). Najviše se kultivara razvilo među krupnoplodnim paprikama, a osnovni tipovi su: babura, kapija, paradajz paprika, rog paprika i začinska paprika. Plodovi paprike razlikuju se prema obliku (stožasti, prizmatični, okrugli, te okruglo-spljošteni) i prema boji (tamnozeleni, žutozeleni, blijedožuti, gotovo bijeli, žuti, narančasti, svijetlocrveni i tamnocrveni). U pradomovini paprike, Srednjoj Americi najraširenija je proizvodnja ljutih paprika sitnih plodova. U Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi najviše se uzgaja i troši paprika krupnih zvonolikih plodova tamno zelene boje, a kod nas je najrašireniji uzgoj paprike blijedožute boje prizmatičnog oblika plodova (babura), okruglastog oblika iste boje (paradajz paprika), odnosno stožastog oblika ploda koji u fiziološkoj zriobi pocrveni (kapija).Babure u tehnološkoj zriobi imaju plodove mliječno-bijele, svijetložute, svijetlozelene ili tamnozelene boje, dok u fiziološkoj zriobi prelaze u svijetlocrvenu, tamnocrvenu, narančastu ili ljubičastu boju. Kapije su tamnozelene boje u tehnološkoj, a tamnocrvene u fiziološkoj zrelosti. Koriste se za pečenje i pripremu ajvara. Rog paprike imaju plod žute do svijetlozelene boje u tehnološkoj, a crvene u fiziološkoj zriobi. Namijenjeni su za kiseljenje biološkim postupkom, kao i paradajz paprike koje su u tehnološkoj zriobi mliječno-bijele i svijetložute boje. Začinske paprike imaju tanak perikarp kako bi se lakše osušio. U tehnološkoj zriobi su tamnozelene, a u fiziološkoj tamnocrvene. Unutar začinskih razlikuju se slatke i ljute, kao i kod sitnoplodnih (feferona).

Prosječni prinos

Naš prosječni prinos je znatno niži od svjetskog (12,5 t/ha) i europskog (18,2 t/ha), a razlog niskog prosječnog prinosa je još uvijek veliki udio proizvodnje u vrtovima i okućnicama uz nisku razinu agrotehnike, te niski udio proizvodnje u zaštićenim prostorima kojom se postižu višestruko veći prinosi. Kod paprika su u 2015. godini zabilježene niže cijene (od -9 do -12 %) u odnosu na prošlu godinu. Trend kretanja cijena paprike je isti za različite vrste paprike (rog, babura), ali su veleprodajne cijene čak 35% niže od maloprodajnih, a otkupne cijene na gospodarstvima skoro četiri puta niže od prosječnog petogodišnjeg prosjeka na veletržnicama.

Velika potreba za vodom

Paprika u uzgoju traži više topline nego rajčica – na temperaturama ispod 15 ºC i iznad 36 ºC prestaje s razvojem. Veliki je potrošač vode, a zbog slabe usisne moći korijena traži češće natapanje, pa ga treba planirati u proizvodnji. Najbolji su joj predusjevi kulture iz porodice mahunarki (grašak, grah i dr.), a ne bi je trebalo uzgajati poslije rajčice i krumpira zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Poslije paprike mogu se uzgajati korjenaste kulture i kupusnjače, a monokultura paprike znatno smanjuje prinose. Priprema tla za papriku počinje u jesen, dubokim oranjem na 30-35 cm, a mjesec dana prije rasađivanja tlo za uzgoj se kultivira. Osnovna gnojidba tla obavlja se u jesensko-zimskoj brazdi, gdje se prije oranja razbacuje 40-50 t/ha stajskog gnoja i 200-300 kg/ha NPK. U pripremi tla za sadnju paprike, kao dopunska gnojidba dodaje se 150-200 kg/ha NPK 15:15:15 ili 20:10:10. Gnojidba s CaO je posebno značajna kako bi se izbjegla pojava tamnih pjega na plodu, što može znatno smanjiti prinos, ali i kvalitetu plodova. Za ranu proizvodnju presadnice se proizvode u toplim lijehama i plastenicima, za srednje ranu u polutoplim lijehama te za kasnu proizvodnju na otvorenim gredicama. U kontinentalnim krajevima sjetva rasada je za srednje ranu proizvodnju krajem veljače, a sadnja se obavlja nakon razdoblja proljetnih mrazeva (krajem travnja i početkom svibnja). Kod rane proizvodnje rasad se sije s nešto više sjemena (8-10 g/m2), a za kasniju proizvodnju sjetva je rjeđa (6-8 g/m2 sjemena). U kontinentalnim područjima paprika se uglavnom uzgaja iz presadnica (po m2 je potrebno 7-8 presadnica). Njega nasada ovisi o načinu uzgoja: ako je uzgoj na foliji nije potrebno kultiviranje nasada, ako je uzgoj bez folije potrebno je 2-3 puta plitko kultivirati nasad i to poslije natapanja.

Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja, a treba paziti kod sadnje paprike na izbor kompatibilnih biljaka (paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ne voli blizinu graha, kupusa i kelja).

Berba

Prve plodove paprike može se ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. U prvo vrijeme plodovi se beru svakih 5-6 dana, a u vrijeme glavne berbe svaka 2-3 dana. Obranu papriku treba u što kraćem vremenu sortirati i pripremiti za tržište. Može se pakirati u duboke otvorene letvarice, u kartonske kutije ili u mrežaste vrećice. Budući je paprika lako kvarljiva roba, ne podnosi duže skladištenje u običnim skladištima. Pri čuvanju u hladnjačama na 2-4 ºC, u ambalaži koja je štiti i omogućuje provjetravanje, može se uskladištiti 4-6 tjedana. U kalkulaciji proizvodnje paprike računao se komercijalni prinos od 40 tona/ha koji je prodan po otkupnoj cijeni od 3,50 kn/kg. Ako papriku izravno prodaje proizvođač (na tržnici ili na gospodarstvu) može ostvariti za 30-50% višu cijenu (barem za dio proizvodnje). Paprika se najčešće uzgaja iz presadnica i upravo trošak presadnica čini 59% varijabilnog troška proizvodnje – cijena presadnice je 1,50 kn/komadu. Sljedeći značajan trošak u proizvodnji paprike je trošak berbe i sortiranja (22% varijabilnog troška) jer traži dosta ručnog rada. Računa se da za jedan sat može biti obrano 40 kg paprike, a satnica rada je 20 kn. Paprika se obično gnoji mineralnim i organskim gnojivima, ali se stajski gnoj iskoristi 50% u prvoj godini. Kod troška navodnjavanja računa se na postavljanje cijevi (0,67 kn/metru) za određenu duljinu uzgojne površine (16.700 metara). Kod troškova unajmljene mehanizacije računalo se na postavljanje cijevi za navodnjavanje s polaganjem folije. Kod troškova vlastite mehanizacije računale su se sljedeće operacije: razbacivanje stajskog gnojiva, oranje, raspodjeljivanje mineralnog gnojiva, tanjuranje, sjetvospremanje, sadnja presadnica, prskanje (7 puta) i prijevoz. Kod ambalaže se računalo na vreće od 30 kg čija je cijena 0,85 kn/kom. Čak 75% njihove proizvodnje čini paprika, a osim povrća uzgajaju i presadnice u kontejnerima, te na taj način imaju zaokruženu cjelinu proizvodnje od sjemena do gotovog proizvoda. Razlozi korištenja presadnica iz kontejnerskog uzgoja proizlaze iz prednosti ovakvog načina uzgoja presadnica:

• Presadnice uzgojene u kontejnerima imaju potpuno pravilan i jednak vegetacijski prostor što omogućuje ujednačen porast biljaka i visoku ujednačenost presadnica.
• Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne sadrže uzročnike bolesti, štetnike i klijave sjemenke korova.
• Presadnice s grudom supstrata na korijenu ne doživljavaju stres prelaskom na poljske uvjete kao one presađene s golim korijenom, pa nastavljaju kontinuiran rast.
• Puno lakše i brže se primaju pa je podsađivanje gotovo nepotrebno.
• Mogu se presaditi i na tlo koje nije optimalne vlažnosti, a presađivanje je moguće obavljati tijekom čitavog dana, što omogućava bolje korištenje postojeće opreme za sadnju, te sadnju na većim površinama u optimalnom vremenu.
• Presadnice uzgojene u kontejnerima dospijevaju ranije za berbu i u pravilu daju veće prinose u odnosu na presadnice golog korijena uzgojene na gredicama.

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakProduljenje roka za podnošenje jedinstvenog zahtjeva za potporu 2015. godine
Sljedeći članakDoručak za sladokusce
Avatar
Branka Šakić Bobić radi kao viši asistent na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Branka Šakić Bobić je rođena 26. svibnja 1978. u Zagrebu. Osnovnu školu završila je u Zagrebu (1992.), kao i opću gimnaziju (1996.). Na Sveučilištu u Zagrebu akademske godine 1996./97. upisuje na Agronomskom fakultetu studij Bilinogojstva, smjer Agroekonomika na kojem je diplomirala 2004. godine. Po završetku studija zapošljava se kao asistent u Zavodu za upravu poljoprivrednog gospodarstva (sada Zavod za menadžment i ruralno poduzetništvo). MBA specijalistički poslijediplomski studij Poslovno upravljanje u agrobiznisu završava 2007. godine. Akademski stupanj doktorice znanosti stječe 19. ožujka 2013. obranom doktorske disertacije pod naslovom „Model poslovnog odlučivanja u sustavu proizvodnje krava-tele prema troškovnoj analizi”. Suradnica je u nastavi na dva modula na preddiplomskim i četiri modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomski fakultet. Pristupnica se znanstveno usavršavala u inozemstvu: na Hohenheim University u Njemačkoj, Agricultural University of Wroclaw u Poljskoj, Montana State University u SAD i na Wageningen UR Centre for Development Innovation, Nizozemska. Stručno se usavršavala na radionicama i seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (16th Pacioli workshop u Zagrebu, MACE workshop u Sofiji u Bugarskoj, Interactive Strategic Management radionica u Križevcima, više radionica i seminara u organizaciji Sveučilišta u Zagrebu). Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva.