Kultivari višerednog i dvorednog ječma koji su bogatiji bjelančevinama upotrebljavaju se za prehranu domaćih životinja dodavanjem u koncentirane krmne smjese. U hranidbi stoke ječam se koristi kao prekrupa (izmrvljeno zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za kruh i u druge proizvode), pa ga je dobro miješati s ostalim zrnatim kulturama, a količina ječma u smjesi ovisi o vrsti i načinu hranidbe životinja. U industriji se rabi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola, jer daje kvalitetan slad. Slad ječma rabi se u pekarskoj, konditorskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr. Ječam je lako probavljiv i sadrži puno topivih vlakana, a zdrava je zamjena za kavu. U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša. U srednjem vijeku, kada je pšenica bila skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od ječma i raži.
Uzgojni uvjeti
Skromnijih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. Ječam dobro koristi zimsku vodu, rano počinje i ranije završava vegetaciju, pa se u tome sastoji njegova nešto veća otpornost na sušu. Ima slabije razvijen korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete (osobito pivarski) te kisela tla. Obavezno ga treba uzgajati u plodoredu, jer uzgoj u monokulturi donosi niske prinose i vrlo lako obolijeva. Za ječam su dobre predkulture zrnate mahunarke, uljana repica, suncokret, ranije sorte (hibridi) kukuruza, djetelinsko-travne smjese i druge kulture. O plodosmjeni osobito treba voditi računa ako se sije pivarski ječam. Najbolji rezultati postižu se ako se sije nakon krumpira, industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa) i zrnatih mahunarki (grah, grašak, soja). Danas su najveći svjetski proizvođači ječma Kanada, Sjedinjene Američke Države i Rusija, a u Europi (koja ima 41% udjela u svjetskoj trgovini ječma) Njemačka, Francuska i Španjolska. U Hrvatskoj se proizvodnja ječma od 2000. godine povećavala, ali je zadnjih godina taj trend zaustavljen i 2014. godine proizvodnja je smanjena za 12,8%. U strukturi proizvodnje žitarica u Hrvatskoj dominanto mjesto ima kukuruz sa 68,4%, a slijede ga pšenica (21,7%), ječam (5,9%), tritikale (2%), zob (1,9%), i raž (0,1%). Prirod ječma se povećavao sve do 2012. godine (4 tone/ ha), a onda je uslijedio pad od 9,8% u 2013. godini. U isto vrijeme smanjuju se i zasijane površine pod ječmom, ali prirod ječma se ipak oporavlja i vraća na 3,8 tona/ha u 2014. Između 1990. i 2011. je odnos mjesečnih cijena kukuruza i ječma bio 0,90. U razdoblju 2013.-2015. odnos prosječnih tržišnih cijena stočnog kukuruza i stočnog ječma kretala se od 1,13-0,79 na Hrvatskom tržištu, a u rasponu 1,03-0,93 na EU tržištu.
Pri izboru sorte ječma važno je znati njegovu namjenu, koja može biti za hranidbu stoke, industrijsku preradu i dr. Primjerice, ako se ječam uzgaja za proizvodnju piva, tada je bolje odabrati neki od dvorednih ječmova koji mogu biti jari i ozimi (dvoredni zato što su mu ujednačenija zrna). Za hranidbu stoke biraju se četveroredac ili šestoredac.
Troškovi proizvodnje
Uvidom u strukturu troškova proizvodnje ječma kao važnija stavka se ističe gnojivo koje čini 37% prihoda, a zatim slijede trošak mehanizacije (24% prihoda), zaštitna sredstva (11% prihoda), sjeme (6% prihoda), te u manjim postocima ostale vrste troškova. Ratarstvo općenito nije radno intenzivno poput ostalih poljoprivrednih djelatnosti, pa tako proizvodnja ječma zahtijeva 8,1 radnih sati mehanizacije (traktor 45kW) po hektaru, od čega 33% utrošenih sati otpada na oranje plugom. Prikazana kalkulacija proizvodnje ječma je napravljena za 1 ha površine s prosječnim prinosom od 3,9 tona/ha, na temelju prosječnih cijena 2013.-2015. koje prati TISUP, bez uračunatih prihoda od prodaje slame i od izravnih plaćanja po jedinici površine. Prema podacima iz TISUP-a cijena ječma je u promatranom razdoblju varirala u rasponu od 0,88-1,67 kn/kg. Trošak sjemena je proizašao iz 200 kg potrebnih za sjetvu 1 ha površine, a čija je cijena 2,50 kn/kg. Najveću stavku u troškovima čine mineralna gnojiva, a čiji je utrošak prema tehnologiji proizvodnje sljedeći: 275 kg/ ha KAN, 300 kg/ha NPK 7-20-30 i 150 kg/ ha NPK 15-15-15.
Treba znati da se prosječni hrvatski prinos u promatranom razdoblju kreće od 3,7-4 tone/ ha, ali može biti i znatno viši.
Kod unajmljene mehanizacije računao se trošak najma kombajna, dok troškovi vlastite mehanizacije uključuju sljedeći radni zahvati: raspodjeljivanje mineralnog gnojiva, oranje, rotodrljanje, sjetvu, prskanje i prijevoz.
Teško je kod ovako velikog raspona i variranja podataka dati univerzalnu kalkulaciju koja će svima odgovarati, ali po prikazanoj shemi svatko može napraviti vlastitu kalkulaciju sa svojim podacima i jedino je takva kalkulacija realna slika gospodarstva. Dobar primjer suradnje u Hrvatskoj daju Karlovačka pivovara – Slavonija slad – Poljoprivredno prehrambeni kompleks – Poljoprivredni institut Osijek. U ovom lancu je zamišljeno da Slavonija slad za Karlovačku pivovaru osigurava ječmeni slad isključivo hrvatskog podrijetla, proizveden na površinama PPK, a koje prati i savjetuje Poljoprivredni institut Osijek. Na ovaj način se podržava domaća poljoprivreda i proizvodnja ječmenog slada, ali i znanstveno- istraživački rad u sjemenarstvu, te oplemenjivanju i uzgoju ječma u Hrvatskoj. Trenutno je proizvodnja oko 40.000 tona ječma na nekih 10 tisuća hektara i to kod 300 proizvođača kojima je inicijativa Karlovačke pivovare veliki poticaj jer im jamči siguran otkup.
U najlošijem scenariju (najniža cijena, bez prodaje slame i bez izravnih plaćanja) ostvaruje se gubitak od 2.718 kn/ha, a u najboljem slučaju (najviša prodajna cijena ječma, prodaja slame po 0,40 kn/kg i izravna plaćanja 2.100 kn/ha) može se ostvariti dohodak od 2.469 kn/ha.
