Kultivari višerednog i dvorednog ječma koji su bogatiji bjelančevinama upotrebljavaju se za prehranu domaćih životinja dodavanjem u koncentirane krmne smjese. U hranidbi stoke ječam se koristi kao prekrupa (izmrvljeno zrno koje se koristi za dodavanje u brašno za kruh i u druge proizvode), pa ga je dobro miješati s ostalim zrnatim kulturama, a količina ječma u smjesi ovisi o vrsti i načinu hranidbe životinja. U industriji se rabi prvenstveno u proizvodnji piva i alkohola, jer daje kvalitetan slad. Slad ječma rabi se u pekarskoj, konditorskoj, tekstilnoj industriji, u proizvodnji kvasca, škroba i dr. Ječam je lako probavljiv i sadrži puno topivih vlakana, a zdrava je zamjena za kavu. U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša. U srednjem vijeku, kada je pšenica bila skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od ječma i raži.
Uzgojni uvjeti
Skromnijih je zahtjeva prema vlazi i toplini u odnosu na pšenicu. Ječam dobro koristi zimsku vodu, rano počinje i ranije završava vegetaciju, pa se u tome sastoji njegova nešto veća otpornost na sušu. Ima slabije razvijen korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete (osobito pivarski) te kisela tla. Obavezno ga treba uzgajati u plodoredu, jer uzgoj u monokulturi donosi niske prinose i vrlo lako obolijeva. Za ječam su dobre predkulture zrnate mahunarke, uljana repica, suncokret, ranije sorte (hibridi) kukuruza, djetelinsko-travne smjese i druge kulture. O plodosmjeni osobito treba voditi računa ako se sije pivarski ječam. Najbolji rezultati postižu se ako se sije nakon krumpira, industrijskih kultura (suncokret, uljana repica, šećerna repa) i zrnatih mahunarki (grah, grašak, soja). Danas su najveći svjetski proizvođači ječma Kanada, Sjedinjene Američke Države i Rusija, a u Europi (koja ima 41% udjela u svjetskoj trgovini ječma) Njemačka, Francuska i Španjolska. U Hrvatskoj se proizvodnja ječma od 2000. godine povećavala, ali je zadnjih godina taj trend zaustavljen i 2014. godine proizvodnja je smanjena za 12,8%. U strukturi proizvodnje žitarica u Hrvatskoj dominanto mjesto ima kukuruz sa 68,4%, a slijede ga pšenica (21,7%), ječam (5,9%), tritikale (2%), zob (1,9%), i raž (0,1%). Prirod ječma se povećavao sve do 2012. godine (4 tone/ ha), a onda je uslijedio pad od 9,8% u 2013. godini. U isto vrijeme smanjuju se i zasijane površine pod ječmom, ali prirod ječma se ipak oporavlja i vraća na 3,8 tona/ha u 2014. Između 1990. i 2011. je odnos mjesečnih cijena kukuruza i ječma bio 0,90. U razdoblju 2013.-2015. odnos prosječnih tržišnih cijena stočnog kukuruza i stočnog ječma kretala se od 1,13-0,79 na Hrvatskom tržištu, a u rasponu 1,03-0,93 na EU tržištu.
Pri izboru sorte ječma važno je znati njegovu namjenu, koja može biti za hranidbu stoke, industrijsku preradu i dr. Primjerice, ako se ječam uzgaja za proizvodnju piva, tada je bolje odabrati neki od dvorednih ječmova koji mogu biti jari i ozimi (dvoredni zato što su mu ujednačenija zrna). Za hranidbu stoke biraju se četveroredac ili šestoredac.
Troškovi proizvodnje
Uvidom u strukturu troškova proizvodnje ječma kao važnija stavka se ističe gnojivo koje čini 37% prihoda, a zatim slijede trošak mehanizacije (24% prihoda), zaštitna sredstva (11% prihoda), sjeme (6% prihoda), te u manjim postocima ostale vrste troškova. Ratarstvo općenito nije radno intenzivno poput ostalih poljoprivrednih djelatnosti, pa tako proizvodnja ječma zahtijeva 8,1 radnih sati mehanizacije (traktor 45kW) po hektaru, od čega 33% utrošenih sati otpada na oranje plugom. Prikazana kalkulacija proizvodnje ječma je napravljena za 1 ha površine s prosječnim prinosom od 3,9 tona/ha, na temelju prosječnih cijena 2013.-2015. koje prati TISUP, bez uračunatih prihoda od prodaje slame i od izravnih plaćanja po jedinici površine. Prema podacima iz TISUP-a cijena ječma je u promatranom razdoblju varirala u rasponu od 0,88-1,67 kn/kg. Trošak sjemena je proizašao iz 200 kg potrebnih za sjetvu 1 ha površine, a čija je cijena 2,50 kn/kg. Najveću stavku u troškovima čine mineralna gnojiva, a čiji je utrošak prema tehnologiji proizvodnje sljedeći: 275 kg/ ha KAN, 300 kg/ha NPK 7-20-30 i 150 kg/ ha NPK 15-15-15.
Treba znati da se prosječni hrvatski prinos u promatranom razdoblju kreće od 3,7-4 tone/ ha, ali može biti i znatno viši.
Kod unajmljene mehanizacije računao se trošak najma kombajna, dok troškovi vlastite mehanizacije uključuju sljedeći radni zahvati: raspodjeljivanje mineralnog gnojiva, oranje, rotodrljanje, sjetvu, prskanje i prijevoz.
Teško je kod ovako velikog raspona i variranja podataka dati univerzalnu kalkulaciju koja će svima odgovarati, ali po prikazanoj shemi svatko može napraviti vlastitu kalkulaciju sa svojim podacima i jedino je takva kalkulacija realna slika gospodarstva. Dobar primjer suradnje u Hrvatskoj daju Karlovačka pivovara – Slavonija slad – Poljoprivredno prehrambeni kompleks – Poljoprivredni institut Osijek. U ovom lancu je zamišljeno da Slavonija slad za Karlovačku pivovaru osigurava ječmeni slad isključivo hrvatskog podrijetla, proizveden na površinama PPK, a koje prati i savjetuje Poljoprivredni institut Osijek. Na ovaj način se podržava domaća poljoprivreda i proizvodnja ječmenog slada, ali i znanstveno- istraživački rad u sjemenarstvu, te oplemenjivanju i uzgoju ječma u Hrvatskoj. Trenutno je proizvodnja oko 40.000 tona ječma na nekih 10 tisuća hektara i to kod 300 proizvođača kojima je inicijativa Karlovačke pivovare veliki poticaj jer im jamči siguran otkup.
U najlošijem scenariju (najniža cijena, bez prodaje slame i bez izravnih plaćanja) ostvaruje se gubitak od 2.718 kn/ha, a u najboljem slučaju (najviša prodajna cijena ječma, prodaja slame po 0,40 kn/kg i izravna plaćanja 2.100 kn/ha) može se ostvariti dohodak od 2.469 kn/ha.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
