Prema podacima STATISTA-e iz 2021., u svijetu je najveća proizvodnja rajčica, luka, krastavaca, kupusa i patlidžana. Najveći proizvođač je Azija, zatim slijede Europa, Afrika i Amerika.
U Hrvatskoj površine pod povrćem, koje uključuju i povrtnjake, u 2022. ukupno su iznosile 9.572 ha. To je smanjenje u odnosu na 2020. g. za 6,35 %, ili za 5 % u odnosu na 2021. Najveće povećanje površina u 2022. zabilježeno je kod lubenica i poriluka. Dok je najveći pad površina kod salate (zaštićeni prostori) i graha. Vidljive su promjene kroz promatrane godine, pa je u 2022. porastao broj površina u odnosu na godinu prije, 2021. kod rajčica (93,75 %) i paprike u zaštićenim prostorima (183,87 %).
Najveće površine pod lukom i češnjakom
Od lukovičastog povrća, prema dostupnim podacima DZS-a, u 2022. najveće površine su pod lukom i češnjakom (809 ha), dok se poriluk uzgaja na 157 ha. Poriluk je zabilježio rast površina za nešto više od 60 % u 2022. u usporedbi s 2021. Što se tiče korjenastog povrća u 2022. zabilježen je pad površina u odnosu na 2021. svih vrsta korjenastog povrća (mrkve, cikle i ostalog korjenastog povrća).
Što se tiče proizvodnje povrća, proizvodnja prati kretanje površina pod povrćem. Pad od 2 % u odnosu na 2021. zabilježen je, te je proizvodnja povrća ukupno više od 210 tisuća tona. Između ostalog, na pad same proizvodnje utjecali su negativni vremenski ekstremi.
Najveće povećanje u proizvodnji povrća u 2022. u odnosu na 2021. bilježi rajčica u svježem stanju (98 %) i u zaštićenim prostorima (65 %), te dinja (70 %). Od korjenastog povrća zabilježen je rast proizvodnje mrkve za 56 %. Prosječni prirod povrća je oko 22 t/ha u 2022. te vidljiv rast priroda povrća za 3 % u odnosu na 2021. Najveći je prirod rajčice (214 t/ha) i krastavaca (171 t/ha) u zaštićenom prostoru u 2022., te od korjenastog povrća, mrkve (38 t/ha).
Kalkulacija proizvodnje korjenastog povrća
U izračun kalkulacija uračunati su prinos i cijena kako bismo dobili prihode pojedinih kultura (€/ha). S druge strane, za osnovne kalkulacije definiraju se i izračunavaju varijabilni troškovi karakteristični za pojedinu proizvodnju korjenastog povrća. Temeljem kalkulacija Ministarstva poljoprivrede prikano je pokriće varijabilnih troškova (PVT).
Za podrobnije analize valja uključiti i fiksne troškove. No treba imati na umu kako su isti karakteristični za svako pojedino gospodarstvo. Izabrane kulture za koje je prikazano pokriće varijabilnog troška (PVT) su luk, mrkva i celer na otvorenom, češnjak, šećerna repa, merkantilni krumpir i cikla.
Iz izračuna je vidljivo kako najveći prihod ostvaruje proizvodnja celera, luka i češnjaka, dok je najniži prihod kod šećerne repe. Najveći troškovi su također, kod celera, luka i češnjaka. Kod većine promatranih proizvodnji, u ukupnim varijabilnim troškovima, najveći trošak je trošak sjemena. Dok je najveći u proizvodnji češnjaka (i iznosi 69 % svih varijabilnih troškova).
Iz prikazanih kalkulacija vidljivo je kako je pokriće varijabilnih troškova pozitivno kod svih proizvodnji. Dok je najveće pokriće kod luka i češnjaka. Više je vidljivo na grafikonu u nastavku.
Valja napomenuti kako je proizvodnja povrća u Hrvatskoj niska, što je vidljivo prema podacima Ministarstva poljoprivrede i pokazatelja samodostatnosti. Samodostatnost povrća u razdoblju od 2016. do 2020. je prosječno oko 61,35 %. U 2020. zabilježen je pad samodostatnosti u odnosu na 2016. za nešto više od 2,5 %. U promatranom razdoblju zabilježen je rast samodostatnosti pojedinih kultura kao što je rajčica, krumpir, luk i češnjak, krastavci, salata i ostalo povrće. Naravno, valja napomenuti kako, iako je zabilježen rast samodostatnosti, ista je i dalje na niskim razinama.
Najveće povećanje u proizvodnji povrća u 2022. u odnosu na 2021. bilježi rajčica te dinja.
Najviša samodostatnost zabilježena je u 2020. kod kupusa (95,57 %), dok je kod svježe rajčice još nešto niža i iznosi 84,09 %. Možemo zaključiti kako je važno unaprjeđenje povrćarske proizvodnje te bi istu trebalo unaprijediti udruživanjem poljoprivrednika, ugovornom proizvodnjom, razvojem skladišnih prostora, preradom povrća u proizvode dodane vrijednosti te boljim iskorištenjem raspoloživih kapaciteta, kao i jačanjem intenzivnosti proizvodnje.
