Ponuda trajnica uistinu je velika, čak impozantna jer postoji više tisuća vrsta i još više uzgojenih oblika – sorata. Zbog tako velikog broja trajnica možemo ih uzgajati na svim staništima. Neke vrste mogu se saditi na mnogim mjestima, sjenovitim, suhim ili vlažnim. Veliki broj trajnica nosi mirisne cvjetove, što svakako pridonosi njihovoj atraktivnosti, a neke se koriste kao ljekovite.

Trajnice u pravilu rastu u grupi. Atraktivnu grupu većih trajnica čine najmanje tri iste biljke, dok su kod niskih pokrivača tla skupine sastavljene od desetak i više biljaka. Neke trajnice, one visokog rasta (divizma) mogu se saditi pojedinačno, kao soliterne biljke. S obzirom na velik broj različitih vrsta, cvatnja je u različito vrijeme, a pravilnim odabirom biljaka može se postići da trajnice svojim cvjetovima krase vrt cijele godine. Prvi cvate kukurijek, već u siječnju, a kasnije sve one koje cvatu od proljeća do jeseni.

KOMBINACIJA TRAJNICA S TRAJNICAMA

Samo nekoliko pažljivo odabranih trajnica koje se međusobno nadopunjuju bojom i oblikom, dovoljno je da se uredi manja cvjetna gredica. Pravilno odabrana kombinacija omogućuje nam kombiniranje biljaka prema visini, a najbolje kombinacije postižu se izborom i sadnjom jedne niske, jedne srednje i jedne visoke trajnice. Za sukladnost možemo reći da je uspjela kada biljke zajedno izgledaju ljepše nego kada rastu samostalno. Samo ako se pridržavamo nekih pravila, bez obzira na iskustvo, uspjet ćemo urediti raznolike i skladne cvjetne gredice. Želimo li kombinirati trajnice srodnih nijansi, potrebno je odabrati vrste čiji se cvjetovi oblikom jasno razlikuju jedni od drugih.

Na primjer, želimo li ružičastu gredicu, ta bi se kombinacija sastojala od bijelog sljeza, plamenca i sadarke. Nijanse boja su slične, no cvjetovi se razlikuju visinom i oblikom. Sljez svoje cvjetove nosi na visokim stabljikama, plamenac ima velike štitaste cvjetove dok su cvjetovi sadrže sitni. Trajnice sa cvjetovima jednakih oblika bolje dolaze do izražaja ako su im boje različite.

Ljubičasto-plava kombinacija

Kombinacija trajnica s ljubičasto-plavim cvjetovima vrlo su omiljene. Vrlo efektnu kombinaciju dobiti ćemo kombinacijom ukrasnog luka, vučjaka i iglice. S obzirom na visinu biljaka, iglicu sadimo naprijed, a u pozadini ukrasni luk i vučjak. Ove trajnice imaju cvjetove sličnih boja, ali oblik cvijeta im je razlicit što djeluje vrlo efektno. Ukrasni luk ima velike, okrugle štitaste cvatove, vučjak ima duguljaste grozdaste cvjetove, dok su cvjetovi iglice sitni i pravilni. Osim oblikom, biljke se razlikuju prema visini i gustoći rasta.

Ljetna gredica

Želimo li da nam gredica cvate u ljeto, tada će kombinacija sadržavati sikavicu, grimiznu pupavicu i dvornik. Grimizna boja pupavice vrlo je atraktivna i sve tri vrste lako se uzgajaju i sade se na sunčanim mjestima. Ove biljke privlače i kukce, a idealne su za prirodni vrt u kojem je zastupljeno poljsko cvijeće, grmovi i drveće. Kombinacija ove tri biljke može se nadopuniti gostankom, indijanskom koprivom i ukrasnim travama.

Gredica uz vodenu površinu

Ako u vrtu postoji vodena površina, u njezinoj blizini može se formirati gredica koju čini kozlačica, grančica i hosta. Kako hosta ne podnosi sunce, ova gredica trebala bi biti smještena na polusjenovitom mjestu, ispod krošnje drveta i sl. Kozlačica je divlja trajnica sa sitnim listovima i cvjetićima, a naraste oko 1,2 m visoko. Boja njezinih cvjetova je pastelno ružičasta i uz njih će se posebno isticati žuti cvjetovi grančice. Cvjetovi grančice kratkog su vijeka, traju tek jedan dan, no cvatnja traje nekoliko tjedana jer se svakodnevno otvaraju novi cvjetovi. Hosta tako đer ima cvjetove koji traju samo jedan dan, no oni su različitih oblika. Neki su nalik na bijele cvjetove ljiljana, a su drugi nalik na ljubičaste zvončiće, me utim, hosta se uglavnom uzgaja zbog listova.

Proljetna gredica

Cvjetna gredica koja cvate u proljeće sastoji se od kombinacije srdašca, modrice i šupaljke. I ovu gredicu treba smjestiti na polusjenovito mjesto, ispod listopadnog stabla ili grma. Modrica cvate u travnju, a mjesec dana kasnije cvate srdašce i šupljika. Cvjetovi srdašca ružičasto su bijele boje, pomalo nalik na cvjetove fuksije. Šupaljka ima zlatnožute cvjetove koji rastu u gustim grozdovima, a pojavljuju se sve do rujna. Osim toga, šupaljka ima zimzeleno lišće pa će ova gredica i zimi biti atraktivna. Šupaljka se koristi kao pokrivač tla a lako se razmnožava sjemenom. Modrica kako samo ime kaže ima plave cvjetove. Ova se kombinacija može proširiti biljkama poput plučnjaka, pakujca i iglice. Sve ove biljke prikladne su za polusjenovita i sjenovita mjesta i mogu se kombinirati s papratima.

KOMBINACIJE TRAJNICA I DRUGIH BILJAKA

Engleski vrtlari vrlo su vješti u kombiniranju miješanih gredica na kojima zajedno rastu trajnice, grmovi, trave, lukovičasto i jednogodišnje biljke. Rezultat je iznimno raznovrsna i bujna gredica koja je atraktivna cijele godine. Upravo je ova atraktivnost najveća prednost ove gredice, za razliku od gredice koja se sastoji samo od trajnica. U rano proljeće, dok trajnice nisu ni počele s rastom cvatu lukovičaste biljke. U jesen, kada većina trajnica ocvate, gredicu krase različite trave, jesensko lišće listopadnih grmova i drveća kao i zimzeleni grmovi. Kod uređenja ovakve gredice najvažnije je voditi računa o visini i bujnosti pojedinih biljaka, kako kasnije biljke nebi smetale jedna drugoj u rastu, a one bujnije potiskivale manje bujne.

Na miješanoj gredici prvo se sade grmovi i oni čine kostur budućeg nasada, no i tu treba paziti da se ovi previše ne rašire. Za ovakve miješane gredice, najbolji su patuljasti grmovi poput kineskog patuljastog jorgovana, pajasmina, grmolikih ruža i patuljaste forme zimzelenih grmova. Nakon grmova sade se ukrasne trave. Najčešće se koriste prosenjak, busika i šašuljica. Tu je još i japanska trava, beskoljenka, nježno kovilje, kineski šaš i druge. Nakon ukrasnih trava sade se trajnice. Kod izbora biljaka biramo one koje se odlikuju dugotrajnom cvatnjom, ukrasnim plodovima i dekorativnim lišćem. Od trajnica koje dugo cvatu možemo izabrati djevojačko oko, hudoljetnicu i vrtnu kadulju. Dekorativno lišće ima iglica, vrkuta i bergenija. Ukrasni plodovi odlika su indijanske koprive, gostanke i kotrljana. Kako gredica nebi djelovala prazna, pokraj trajnica sade se jednogodišnje cvjetnice.

Nakon što jedne ocvatu i uvenu, njihovo mjesto popunjavaju druge. Jednogodišnje cvjetnice nisu samo zahvalne za popunu, već se njihovom kombinacijom u svako godišnje doba može promijeniti izgled miješane gredice i dati joj novi izgled. Kada u jesen završi cvatnja jednogodišnjih biljaka, u manjim skupinama se na njihovo mjesto sade lukovice koje će cvjetati iduće proljeće – narcise, tulipane, šafrane i druge.

KOMBINACIJA BOJA

Kod uređenja vrta, osobito cvjetnih gredica, vrlo je važno pravilno kombinirati boje, jer će biljke izgledati znatno ljepše pokraj prikladnih susjeda. Poznavanje kombiniranja boja od velike nam je pomoći kod uređenja gredica s trajnicama. Boje dijelimo na kromatske (šarene) i akromatske (nešarene). Kromatske se boje dijele na primarne, sekundarne i tercijarne. Primarne ili osnovne boje su žuta, plava i crvena. Miješanjem primarnih boja dobivamo sekundarne boje – narančastu, ljubičastu i zelenu. Tercijarne boje nastaju miješanjem primarnih i sekundarnih boja. Jaki kontrasti boja dobivaju se kombinacijom suprotnih, komplementarnih boja, npr. žute i ljubičaste. Zelena, plava i ljubičasta su hladne, a žuta, narančasta i crvena tople boje.

Osnovne ili primarne boje su žuta, crvena i plava, a njihovim se miješanjem dobivaju sekundarne boje: narančasta, ljubičasta i zelena. Miješanjem primarnih i sekundarnih boja dobivamo tercijarne boje u raznim nijansama, ovisno o odnosu u kojem se boje miješaju. Zanimljivi kontrasti dobivaju se kombinacijom suprotnih, komplementarnih boja, npr. crvene i zelene, narančaste i plave ili žute i ljubičaste. Bojama i kombinacijama boja mogu se postići fantastični efekti.

Na primjer, mali vrt izgledati će veći ako u pozadini posadimo biljke koje cvatu plavim cvjetovima. Plava boja stvara osjećaj udaljenosti i vrt vizualno dobiva na dubini. Za razliku od hladne plave boje, tople boje poput crvene, narančaste i žute izgledaju bliže nego što jesu i prikladne su za dugačke i uske vrtove. Bijela boja priča je za sebe. Čista bijela boja u kombinaciji sa zelenom izgleda elegantno. Kako bi bijelo cvijeće bilo što uočljivije, sadimo ga ispod ukrasnog grma tamnozelene boje, jer bijela će boja na sjenovitim mjestima unijeti svjetlost.

NIJE SVE U CVIJETU

Nisu lijepe samo one trajnice koje cvatu, postoje i one koje se uzgajaju isključivo zbog dekorativnog lišća, odnosno bujnog zelenila. Trajnice i ovdje pokazuju svoju raskoš pa tako imamo biljke različitih oblika listova – streličastih, srcolikih i perastih. Neke trajnice imaju izraženu strukturu žilica na listovima što svakako pridonosi njihovj dekorativnosti. Trajnice dekorativnih listova služe nam za pokrivanje golih mjesta na gredici, npr. na mjestima gdje su rasle lukovičaste biljke. Uglavnom se koriste biljke nižeg rasta – pokrivači tla poput bergenije, dobričice, puzave ivice i zlatne jagode.

Hosta trajnica dekorativnog lišća

Napoznatija i najraširenija trajnica s ukrasnim lišćem je funkija (Hosta) koja je idealan izbor za sjenovita i polusjenovita mjesta. Postoji oko 1600 sorata u najrazličitijim nijansama boja, veličina i oblika listova. Hoste se uspješno kombiniraju s trajnicma sitnog lišća kao i sa ukrasnim travama. Hosta je trajnica koja se uzgaja zbog iznimno dekorativnog lišća. Porijeklom je iz Japana, Kine i Koreje, a kod nas se počela uzgajati krajem 18. stoljeća. Postoji preko 70 vrsta ove biljke, a selekcijom i križanjem stvoreni su visokokvalitetni hibridi.

Najviše hibrida stvoreno je u SAD, više od 1000 sorata. Listovi hoste raznih su boja, ovalni do srcoliki i rastu u velikim skupinama. Listovi mogu biti čisto zeleni, prošarani po sredini bijelim ili žutim nijansama ili obrubljeni tim bojama. Cvate ljeti, a cvjetovi su skupljeni u jednostavne grozdaste skupine. Cvjetna stapka obično je bez lišća. Boja cvijeta varira od bijele, svijetlo ljubičaste, plavkaste pa sve do ružičastih nijansi. Hostu sadimo u plodnu, humusnu, vlažnu i dobro dreniranu zemlju. Najviše joj odgovaraju sjenovita i polusjenovita mjesta. Neke hoste imaju ljepšu boju ako rastu na sunčanom položaju, ali često dobiju opekotine od sunca. Niže vrste mogu se uzgajati kao pokrivači tla ispod listopadnog drveća. Niže vrste tako đer se mogu uzgajati na kamenjari.

Ne vole velike oscilacije temperature, kada su noći hladne, a dani jako topli. U takvim slučajevima može pomoći sloj malča koji će zadržati temperaturu tla i vlagu. Odrasle biljke imaju jako razgranate podzemne rizome ili vriježe. Razmnožavaju se uglavnom dijeljenjem korijena, a mogu se uzgojiti i iz sjemena. Jedan primjerak biljke može narasti u veoma bujan lisnati grm, širine do 1 m, dok visina ovisi o sorti. Postoje niske sorte visine 20 do 30 cm, a visoke mogu narasti do visine od oko 80 cm. Problem kod uzgoja hoste mogu biti puževi koji jedući lišće prouzroče veliku štetu. Hoste su osjetljive i na viruse.

Kada biljka oboli od virusne bolesti, najbolje je da se izvadi. Prilikom kupovine dobro pregledajte biljku – ako postoje nekroze i promjene na lišću, možda je već zaražena. Biljka je dobila ime po austrijskom prirodoslovcu i liječniku Hostu, a rod biljke je prije bio poznat pod nazivom Funkia.

TRAJNICE ZA SJENOVITE POLOŽAJE

Iako većem broju trajnica više odgovaraju sunčani položaji, postoje mnoge vrste koje isključivo rastu u sjeni. Trajnice koje rastu na sjenovitim mjestima odlikuju se prvenstveno svojim lišćem, no ima i onih koje cvatu. Ove su biljke pogodne za ukrašavanje problematičnih, sjenovitih mjesta našega vrta ,ali i za sadnju ispod krošanja drveća ili grmova. Pravilnim izborom i kombinacijom trajnica, moguće je i u sjenovitim dijelovima vrta uživati cvijeću i to skoro cijele godine.

Pakujac (Aquilegia)

Pakujac je zeljasta trajnica zanimljivog i privlačnog cvijeta, naraste do 90 cm visine, donji listovi čine rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka. Cvate u proljeće do sredine ljeta zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3 do 5 cm. Samonikla, u prirodi, plave je boje, ali uzgojene vrste mogu biti bijele, žute, ružičaste, crvene ili ljubičaste boje cvjetova. Vrlo je zahvalna biljka bez posebnih zahtjeva za staništem. Najviše mu odgovara polusjena, vlažno i dobro drenirano tlo bogato humusom. Postoje mnogobrojne sorte pakujca koji se osim po boji cvijeta razlikuju i po visini pa se tako mogu naći sorte od tek 20 cm pa sve do onih od 90 cm visine.

Nakon cvatnje umjesto cvjetova ostaju zelene čahure u kojima dozrijeva sjeme. Kad je sjeme zrelo, mahune se suše i otvaraju na vrhovima, te se rasipaju male crne sjemenke. Ako im uvjeti odgovaraju, zasijavaju se same, a ako imate više vrsta oni se počinju i križati tako da samozasijani pakujci mogu imati drugačije nijanse od onih koje su rasle prošle godine. Tijekom zime nadzemni dio biljke odumire a u proljeće počinje ponovno sa rastom. Napomena: pakujac je vrlo otrovna biljka.

Habulica (Cimcifuga)

Habulica je trajnica koja uspijeva u polusjeni pa čak i u dubokoj sjeni gustih krošanja drveća ili iza sjenovitog zida kuće. Ovisno od sorte, cvate između srpnja i listopada. Cvijetovi su bijeli, ponekad bijeloružičasti kod Cimcifuga racemosa “Atropurpurea”, a Cimcifuga brunette ima tamnocrveno lišće. Habulica uspijeva na humusom bogatom tlu koje uvijek mora biti dovoljno vlažno, stoga je ljeti treba redovito zalijevati. Prihranjuje se dodavanjem komposta, a razmnožava sijanjem sjemena ili dijeljenjem.

Blaženak (Geum)

Blaženak je zimzelena trajnica za sjenovite položaje, ali se uspješno može uzgajati i na sunčanim mjestima. Cvate u svibnju i lipnju prekrasnim cvjetovima žute, narančaste, crvene ili ružičaste boje. Postoji oko 50 vrsta geuma; Geum coccineum, G. elatum, G. heterocarpum, G. japonicum i druge. Zimsko lišće nešto je sitnije i ponekad ne izdrži cijelu zime. Ako se više puta tijekom zime izmijene razdoblja studeni i toplijeg vremena, lišće će vjerojatno uvenuti, ali u proljeće će potjerati novo. Blaženak uspijeva na humusnom, hranjivom i umjereno vlažnom tlu. Prihranjuje se u proljeće, a ponekad se prema potrebi prihrani još jednom u ljeto. Zalijevanje nije potrebno osim u slučaju dugotrajne suše.

Astilba (Astilbe)

Astilba naraste 60 do 120 cm visoko, listovi su sjajni i nazubljeni. Lisni izboji izbijaju iz mesnate stabljike i čine neparno perasti list. Na uspravnoj cvjetnoj stapci nalazi se metličasti cvijet raznih boja, ovisno o vrsti, boja varira od bijele, ružičaste, ružičastoljubičaste do crvene, cvate od lipnja do rujna. Astilba je jedna od najljepših biljaka za sjenu. Traži vlažno tlo bogato humusom a sadi uz rub vrtnog jezerca ili ispod stabala. Ako je sadimo ispod stabala, važno je da korijenje ne dotiče korijen drveta. Nikako joj ne odgovara sunce i suša pa je ljeti treba obilno zalijevati. Razmnožava se dijeljenjem u jesen ili rano proljeće. Astilba se može koristiti i kao rezano cvijeće, ali u vazi ne traje dugo.

TRAJNICE ZA SUNČANE POLOŽAJE

Iako neke vrste uspješno rastu pa čak i cvatu u sjeni ili polusjeni, najvećem broju trajnica odgovaraju sunčani položaji. Ove se vrste trajnica odlikuju raskošnom cvatnjom. najveći broj vrsta cvate ljeti dok je nešto manji broj vrsta koje cvatu u proljeće. Prilikom sadnje ovih trajnica vodite računa o njihovoj visini kako biste pravilno oblikovali gredicu.

Plamenac (Phlox paniculata)

Postoje visoke, niske i puzave vrste ove biljke, visoke narastu 70 do 80 cm i vrlo su dekorativne. Listovi su joj elipsoidnog oblika, šiljasti prema vrhu, stabljika je uspravna Plamenac i grmolikog rasta. Plamenac cvate mirisnim grozdastim cvastima u nijansama ružičaste, bijele a ponekad u boji ciklame. Postoje i šarene vrste. Cvate tijekom ljeta, od lipnja do kolovoza i tada je prekriven bujnim cvjetovima. Biljka voli vlažno tlo, u blizini vode ili izloženo padalinama, ali dobro drenirano i bogato humusom. Voli obilno i redovito zalijevanje kišnicom ili odstajalom vodom. Često oboli od pepelnice, pa ga treba prskati preparatom na bazi bakra.

Razmnožava se dijeljenjem korijena, a jastučaste vrste uspješno se uzgajaju sijanjem sjemena. Jastučaste vrste cvatu cvjetovima raznih boja i nešto ranije, od travnja do lipnja. Cvjetovi puzajućih vrsta mogu biti crveni, bijeli, plavi, ružičasti, ljubičasti ili šareni. Neke puzajuće vrste imaju igličasto lišće koje na biljci ostaje cijele zime. Nakon cvatnje treba orezati lišće jastučastog plamenca što će potaknuti gušći rast. Koristi se kao pokrivač tla na kamenjarama, strminama ili u žardinjerama. Traži humusno, dobro drenirano tlo, redovito ga treba zalijevati. Jastučaste vrste plamenca vrlo brzo se šire i za kratko vrijeme popunjavaju prazne prostore.

Sunčana (Heliopsis helianthoides)

To je snažna trajnica koja naraste 80 do 100 cm visoko i 60 do 70 cm široko, grmoliko, čvrstih uspravnih stabljika. Sunčana je dugovječna biljka i ima dugo cvate. Listovi su hrapavi, jajoliki i šiljasti, nazubljeni po rubu. Na vrhu jakih stabljika otvaraju se žuti polupuni cvjetovi koji se mogu koristiti i kao rezano cvijeće. Biljka je prije svega dekorativna u pozadini sunčanih gredica trajnicama, ali može se saditi i kao cvatuća živa ograda. Sunčana voli sunce, na što ukazuje latinski i domaći naziv. Čak joj odgovara da je cijeli dan na jakom suncu. Redovito je treba zalijevati jer ako se zemlja presuši mogu je napasti biljne bolseti. Traži tlo bogato humusom i dovoljno vlage. U pogledu temperature nama nikakvih zahtjeva i vrlo je otprona, cvate od lipnja do rujna.

Gailardija (Gaillardia)

Postoje jednogodišnje i višegodišnje vrste, sveukupno oko dvadesetak. Kod nas se uglavnom uzgajaju niske i visoke trajnice. Gailardija cvate u raznim kombinacijama crvene i žute boje. Vole dobro drenirano tlo i izvrsno podnose sušu, te najbolje uspijevaju na sunčanom položaju. U slučaju da raste na previše vlažnom tlu može se desiti da joj korijen istrune. Biljka je otporna na štetnike i bolesti. Gailardija je trajnica krakog vijeka, pa je dobro da se rasađuje i dodatno uzgaja iz sjemena. Niska gailardija grmolikog je rasta i visine 20 do 30 cm, idealna je za kamenjare. Cvate cijelo ljeto, a trganjem ocvalih cvjetova produžuje se cvatnja. Visoka gailardija također je grmolikog rasta, ali ima duge cvjetne stapke tako da u vrijeme cvatnje naraste oko 80 cm visoko.

Često je bujnog rasta i obilno cvate ,pa je biljku potrebno vezati uz potporanj kako nebi polegla od težina cvjetova. Gailardija se može razmnožavati iz sjemena ili dijeljenjem busena, kod uzgoja iz sjemena treba biti strpljiv. Sjeme se početkom proljeća može sijati u zatvorenmom prostoru, a biljke se kasnije pikiraju i presađuju na otvoreno, ili se u proljeće izravno sije na otvoreno. Jednom kada je uzgojite i akoj joj odgovara mjesto, biljka se jako razraste i uspješno se sama zasijava. Uzgojena iz sjemena cvate iste godine.

TRAJNICE ZA SUHO TLO

Osobine tla nisu iste u svim krajevima zemlje. Pjeskovita i šljunčana tla slabo zadržavaju vlagu i ljeti su suha. Takva su tla vrlo česta u priobalju i u planinskim krajevima. Na sreću, i za takva mjesta postoji izbor trajnica koje bez uspješno rastu na suhim tlima. Niske vrste ovih trajnica pogodne su za sadnju na kamenjare. ""

Svetolin (Santolina)

Svetolin je niski grm iz porodice Asteraceae porijeklom iz Španjolske. Grm je niskog rasta ali se prilično raširi, pa nerijetko zauzme četvorni metar i više prostora. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju i vrlo je otporna na sušu. Kako ima male zahtjeve za vodom, zalijevanje nije potrebno. Podjednako dobro raste u vrtu, ali i u većim posudama na terasama i balkonima. Santolinu možemo lako razmnožiti reznicom, cvate u lipnju i srpnju sitnim okruglim cvjetićima žute boje. Biljka sama formira loptastu formu, ali se po želji može orezivati. Posebnost santoline je u tome da je cijela biljka mirisna.

Perovskija (Perovskia abrotanoides)

Perovsija cvate plavkasto sivo ljubičastim cvjetovima, listovi su sivozeleni i duboko urezani, ostaje lijepa čak i zimi. Biljka ima karakterističan ugodan miris pa je još zovu i ruska kadulja. Cvate ljeti i obogaćuje vrt bojom, ali također privlači leptire i pčele. Najbolje joj odgovara slabo tlo i sunčani položaj. Na teškim i vlažnim tlima često ne uspije preživjeti zimu, razmnožava se dijeljenjem grma ili reznicama.

Gromotulja (Alyssum saxatile)

Gromotulja je grmolika zimzelena trajnica otporna na studen, naraste do 40 cm visoko, isto toliko i široko. Kod nas se nalazi samonikla u prirodi, a u nekim je zemljama zaštićena vrsta. Listovi su tamnozeleni posuti sitnim dlačicama, uski i duguljasti. Na vrhovima uspravnih stabljika pojavljuju se sitni grozdasti cvjetići intenzivne žute boje. Nakon cvatnje stabljike treba odrezati. Vrlo je dekorativna kod uređenja vrta i za kamenjare. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju, odgovara joj svježe tlo, zalijeva se redovito i umjereno. Cvate u travnju i svibnju.

Babosvilka (Armeria martima)

Ova biljka samoniklo raste u našim krajevima. Listovi su uski, gotovo trnasti, skupljeni u rozete i tvore zaobljene jastučaste forme koje narastu oko 30 cm u širinu. Iz njih izviruju oko 20 cm visoke cvjetne stapke na kojima se nalaze cvjetovi skupljeni u kuglaste cvasti bijelo ružičaste ili crveno purpurne boje, promjera oko 2,5 cm. Cvate od kasnog proljeća do ljeta.

Čuvarkuća (Sempervivum)

Vjerojatno ne postoji manje zahtjevna biljka od čuvarkuće. Njezin latinski naziv u prijevodu znači uvijek živući, što označava njezino svojstvo da preživi u nepovoljnim životnim uvjetima – sušu, hladnoću, kamenito tlo. Rozete listova mogu biti različitih boja, svijetlo ili tamnozelene, crvene, sivo smeđe pa čak i crne. Veličina lisne rozete također varira, od 1 do 25 cm u promjeru. Neke su glatke, neke su prekrivene rijetkim ili gustim dlačicama. Jedino što ovoj biljci smeta je prevelika količina vlage, osobito zimi. Lako se razmnožava rozetama mladih biljčica koje tjeraju iz matične biljke.

TRAJNICE ZA VLAŽNO TLO

Imamo li u vrtu vodenu površinu, prirodnu ili umjetnu, tlo uz vodu gotovo je uvijek vlažno. Takva mjesta mnogi drže problematičnim jer tu ništa ne raste. To ne mora biti tako, a za to su se opet pobrinule trajnice, dakako, samo neke vrste. Neke od njih rastu na manje ili više vlažnim tlima, a neke čak i u plitkoj vodi. ""

Vrkuta (Alchemilla mollis)

Ova biljka raste samoniklo na kamenitim i neplodnim mjestima, a uzgaja se i u vrtovima. Njezina prava domovina su alpske livade. Vrkuta je zeljasta grmolika biljka visine oko 40 cm, izdanci su plavozelene boje, a kasnije postanu crvenosmeđi i kudravo dlakavi. Listovi su okrugli, krupni sa 7 do 11 režnjeva, također dlakavi. Na listovima se zadržavaju kraljice rose ili kiše. Cvjetići su mali, žućkastozeleni, na kraju stabljike tvore neku vrstu štitca. Cvat se ne oplođuje pa se vrkuta razmnožava dijeljenjem korijena. Biljka je ljekovita

Prava končara (Filipendula ulmaria)

Končara je dobila ima po svom sladunjavom i dugotrajnom mirisu. Visina joj doseže oko 2 m a širina oko 1,2 m, listovi su tamnozeleni s gornje strane, bjelkasti s donje strane. Sredinom ljeta na visokim razgranatim stabljikama javljaju se nježnoružičasti cvjetovi. Cvate od lipnja do početka rujna. Biljka ima ugodan miris i aromu te je ljekovita.

Vrbica, potočnjak (Lythrum salicaria)

Vrbica je biljka visine preko 1,5 m, grmolikog je rasta, cvate od lipnja do kolovoza cvjetovima ružičasto- ljubičaste boje. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem odrasle biljke. Traži jako puno vode, najbolje je da se posadi uz vrtno jezerce. Odgovara joj sunčani položaj, u našim je krajevima otoprna na smrzavanje. Tijekom ljeta vrbica se može naći uz ceste, uz rubove šuma, na livadama i na napuštenim zemljištima. Vrlo je cijenjena ukrasna biljka, tako da postoje brojne sorte ove vrste. Osim toga, i ljekovita je biljka.

UREĐENJE GREDICE S TRAJNICAMA

Prije planiranja gredice s trajnicama prvo proučite uvjete koji vladaju u vašem vrtu, jer o tome ovisi izbor biljaka. Treba uzeti u obzir osunčanost, vjetrove koji pušu, vrstu tla i količinu vlage, kako one u tlu tako i zračne. Nakon toga izmjerite planiranu veličinu gredice i njezine dimenzije prenesite na milimetarski papir u mjerilu 1:50 ili manje (2 cm na papiru jednako je 1 m u vrtu). Milimetarski papir nam omogućuje vrlo detaljno planiranje.

Prije sadnje raster papira može se icrtati na gredici pomoću pijeska. Kod izbora biljaka uputno je koristiti kakav priručnik u kojem su detaljnije opisane i potrebe pojedinih biljaka. Manje vrste trajnica do punog izražaja dolaze samo kada ih sadimo u većim skupinama. Podjela na dominantne biljke, pratilje i biljke za popunu nije obavezna, već ovisi o obliku gredice. Važno je da se usklade biljke različite visine tako da svaka biljka dođe do izražaja i dobije dovoljno sunca za normalan rast.

PRIPREMA TLA

Kako trajnice više godina rastu na jednom mjestu, a neke vrste imaju prilično dubok i razgranat korijen, potrebno je prije sadnje trajnica tlo dobro obraditi. Ta se obrada sastoji od prekopavanja (“štihanja”) koje se obavlja u jesen. Kada ste tlo prokopali, po površini ravnomjerno razbacajte kompost i odmah ga umiješajte u prekopano tlo. Uklonite svo korijenje korova prekopanog dijela i ostavite do proljeća. U proljeće, kada vremenske prilike to dozvole, površinu usitnite i poravnajte. Nakon toga sadnja može početi. Ako je tlo u vrtu problematična, bilo da je pjeskovita ili ilovasta, dodavanjem humusa, treseta i komposta popraviti ćemo njegovu strukturu i omogućiti biljkama što bolje životne uvjete.

SADNJA

Trajnice je moguće saditi tijekom cijele godine, no ipak je najbolje vrijeme za ovaj posao proljeće i jesen. Kod sadnje u jesen valja paziti da biljke ne posadimo prekasno kako bi se ukorijenile prije mrazeva. Prema planu sadnje biljke u lončićima posložite na zemlji i nemojte se zbuniti naizgled prevelikim razmakom među pojedinim biljkama. Kako će biljke rasti tako će pokrivati prazan prostor i nakon nekog vremena praznine će biti popunjene. Sadnja započinje na stražnjem dijelu gredice i kreće prema prednjem. Kada ste biljke u lončićima rasporedili, jednu po jednu izvadite iz lončića i posadite na gredicu. Gornji rub bale treba biti u ravnini s okolnim tlom. Nakon sadnje tlo između biljaka lagano se okopa i dobro zalije.

JESENSKA SADNJA LUKOVICA

Jesen je vrijeme sadnje lukovica. U trgovinama je moguće naći velik broj vrsta i sorata raznog lukovičastog i gomoljastog bilja. Iz tih neuglednih tvorevina izrastu neke od najljepših biljaka. U pravilu su nezahtjevne i lako se uzgajaju. Iako govorimo o lukovičastom bilju, botanički gledano nisu sve vrste lukovičaste.

Neke vrste koje općenito nazivamo lukovičastima zapravo imaju gomolj a neke podanak ili rizom. Prema vrsti podzemnog dijela ove biljke dijelimo u tri skupine:

lukovica – to je vrlo skraćen izdanak okružen odebljalim listovima. Tu spadaju narcisi, tulipani, zumbuli i visibabe
gomolj – je odebljala podzemna stabljika koja služi za prikupljenje hranjiva. Gomolji se dijele u tri kategorije: lukovičaste gomolje (šafran, gladiola, mrazovac), stabljični gomolj (velikocvjetne anemone, ciklame, begonije) i korijenov gomolj (žabnjak, dalija).
podanak ili rizom – trajna je puzajuća mesnata stabljika. Tu spadaju perunike, đurđice i šumarice. Veličina lukovičastih biljka kreće se od nekoliko centimetara do 1,5 m za carsku kockavicu. Ipak, najčešće visina je između 20 i 40 cm. Svim lukovičastim biljkama pogoduje položaj zaštićen od jakih vjetrova, na punom suncu ili u polusjeni. Za većinu vrsta pogodno je lako i srednje teško tlo. Svakako je poželjno izbjegavati jako teška glinena tla u kojima se preko zime zadržava voda. No, i takvi vrtovi postaju pogodni za uzgoj lukovičastog bilja ako se obavi prikladna drenaža i u tlo se doda određena količina pijeska i organskih tvari, stajskog gnoja ili komposta.

SADNJA

Najpovoljnije vrijeme za sadnju lukovica su rujan i listopad. Sadnja početkom jeseni omogućiti će lukovicama da prije zime dobro razviju korijen. U pravilu se vrste koje ranije cvatu i ranije sade. Prije same sadnje potrebno je pripremiti zemlju na kojoj ćemo saditi lukovice. Zemlja se prekopa na dubinu od 30 cm i istovremeno se pognoji. Preporučuje se gnojenje zrelim stajskim gnojem ili kompostom. Ukoliko nemate ni stajnjak ni kompost, poslužiti će kompleksno mineralno gnojivo. Nakon prekopavanja ostavite da se zemlja lagano prosuši nakon čega se što bolje usitni i poravna.

Ako je zemlja u vašem vrtu jako teška, njezinu strukturu možete popraviti i učiniti je pogodnom za sadnju lukovica dodavanjem treset a i pijeska. Uz to dodajte i stajskog gnojiva ako ga imate. Ukoliko stajnjak nemožete nabaviti, poslužiti će kompost. Dubina sadnje ovisi o tlu. Ako je tlo teže sadi se na 2x visinu lukovice, a na lakšim tlima sadi se na 3x visinu lukovice. Općenito se krupnije lukovice sade dublje a sitnije plitko, no postoje izuzeci. Sadnja se obavlja pomoću sadilice. Sadilicom se napravi rupa u zemlji potrebne dubine, na dno se stavi malo komposta i na taj sloj se stavlja lukovica, blago se pritisne i pokrije zemljom. Lukovičaste biljke nikada nemojte saditi pojedinačno jer jedna biljka neće doći do izražaja. Stoga ih uvijek sadite u grupama od najmanje 3 do 5 primjeraka, a poželjno je i više, no ipak nemojte pretjerivati.

Na taj način do izražaja će doći njihova boja i oblik. U suprotnom ćete imati gotovo neprimjetne biljke. Prilikom izbora i sadnje lukovica vodite računa o slijedećem:
– sadite kvalitetne, zdrave i čvrste lukovice čija je veličina karakteristična za vrstu
– lukovice kupujte kod provjerenih trgovaca a pakiranje obavezno mora imati deklaraciju
– kod sanje vrh lukovice obavezno krenite prema gore.

KORISNI SAVJETI

Lukovice možemo saditi na cvjetne gredice po grupama, gdje svaku grupu čini jedan hibrid sa istom bojom cvjetova. Možemo ih saditi i tako da dobijemo mješavinu boja. Lukovice možemo saditi i zajedno sa drugim biljkama koje će istom ili kontrastnom bojom činiti određ enu kompoziciju. Lukovice možemo saditi i na travnjaku. Ako želite već tijekom zime imati svoje omiljene lukovičaste biljke, lukovice posadite u lonce. Pri tome sadite samo najkrupnije lukovice koje možete nabaviti. Nakon sadnje lonce ostavite u hladnoj i mračnoj prostoriji. Povremeno zalijevajte kako bi se održala vlažnost zemlje u loncu. Nakon otprilike dva mjeseca biljke će započeti rasti i tada lonac preselite u svijetlu prostoriju. Nakon 2 do 3 tjedna povećajte temperaturu zbog pospješivanja cvatnje.

NAJČEŠĆE VRSTE LUKOVIČASTOG CVIJEĆA

Iako postoji velik broj lukovičastog bilja, u našim se vrtovima najčešće sadi tek nekoliko vrsta, onih najpoznatijih i najčešćih.

Tulipan (Tulipa sp.)

Tulipani su najraširenija vrsta lukovičastog cvijeća i do sada je poznato više tisuća sorti. Interval cvatnje je širok, ovisno o vrsti, od prosinca do svibnja. Optimalna reakcija tla za tulipane je pH 6,0 do 7,5. Razmnožavaju se generativno iz sjemena i vegetativno dijeljenjem lukovica. Generativno razmnožavanje obavlja se samo u laboratorijima, dok je vegetativno ustaljeno u praksi. Važno je napomenuti da tlo oko lukovica uvijek treba biti vlažno kako nebi došlo do pucanja ljuske lukovica. Tulipani najveću primjenu imaju u proizvodnji rezanog cvijeća, ali sade se i za dekoraciju vrtova, terasa i balkona.

Narcisa (Narcisus sp.)

Narcis ili sunovrat je biljka lijepih cvjetova opojnog mirisa. Rašren je na više kontinenata čemu je pridonjela njena sortna prilagodljivost na različite klimatske uvjete, od tropskih do planinskih. Selekcijski se vrlo dobro križaju pa je selkcionirano više od 10.000 različitih sorti. Cvate od veljače do travnja. Narcis ima međupauzu u vegetaciji tako da korijen tijekom ljeta odumira i ponovno se regenerira u jesen iste godine. Najčešće se koristi za proizvodnju rezanog cvijeća, ali se također sadi na cvjetne gredice u vrtovima. Imaju sposobnost da u starijim nasadima daju kvalitetnije i krupnije cvjetove. Na jednom mjestu lukovice ostaju 4 do 5 godina.

Zumbul (Hyacinthus sp.)

Porijeklom je iz područja oko Sredozemnog mora i Male Azije, ali najviše se udomaćio u Nizozemskoj. Najčešće se sadi na okućnicama za dekoraciju. Može se kombinirati sa drugim cvijećem ili se sadi samostalno jer je cvijet izreženih dekorativnih boja. Cvate od prosinca do travnja, ovisno od sorte. Ima višegodišnju lukovicu koja može preživjeti i do 20 godina. Korijen je vrlo osjetljiv i slabo se regenerira, pa ako je jače oštećen, dolazi do propadanja biljke. Prilikom izbora lukovica za sadnju važno je voditi računa da ona bude jedra i kompaktna, odnosno, da bude zdrava.

Iris (Iris sp.)

Iris ili perunika je biljka koja sadržava duginu boju cvjetova, po čemu je dobila ime, što datira iz grčke mitologije. Rasprostranjen je u različitim klimatskim zonama, od mediteranske do planinske. Možemo ih podijeliti na skupinu s lukovicama i s rizomima. Ovisno od sorte i uvjeta u kojima se uzgaja, otvoreni prostor ili staklenički, biljke mogu cvjetati gotovo cijele godine. Vrlo mnogo se koristi u proizvodnji rezanog cvijeća. Irisu ne odgovara teško glinovito tlo jer mu je korijen osjetljiv na veću koncentraciju soli. Ako je tlo dobro pripremljeno, ne treba ga prihranjivati tijekom vegetacije, osim ako ne pokaže simptome nedostatka pojedinog hranjiva. Tijekom rasta i cvatnje iris traži mnogo svjetla i obilno zalijevanje.

Ljiljan (Liliuma sp.)

Postoje podaci da su ljiljani bili poznati u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rasprostranjeni su između 10 i 55° sjeverne geografske širine. Koriste se za proizvodnju rezanog cvijeća jer u povoljnim uvjetima, ovisno o sorti, cvatu gotovo cijele godine. Mogu se saditi na otvoreno gdje svojim raznobojnim, bogatim cvjetovima ukrašavaju vrtove. Ako se uzgajaju u stakleniku, tijekom zime traže dosta svjetla, provjetravanje i grijanje. Ljeti, kada temperatura pređe 22° C, potrebno je vršiti zasjenjivanje i rashlađivanje prostora u kojem se uzgajaju. Dobro reagira na folijarno prihranjivanje.

"" 

Prethodni članakKoprivina grinja – “novi” štetnik jabuke
Sljedeći članakPoziv hrvatskim poljoprivrednicima da sudjeluju u izradi zakona EU
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.