Pred vratima nam je po mnogima najdraže i najljepše doba godine – vrijeme u kojem se veselimo Božiću te ispraćaju stare i dočeku nove godine. To je vrijeme došašća ili adventa koje obuhvaća razdoblje od četiri nedjelje prije Božića. Tada se više nego inače radujemo blagdanima koje provodimo u krugu najdražih osoba. Cijelo to razdoblje od otprilike mjesec dana gotovo je nezamislivo bez raznih blagdanskih elemenata – velikih i malih ukrasa koji itekako doprinose svečanoj atmosferi i radosnom iščekivanju.

Vjerojatno ćemo svi imati mnogo posla pred same blagdane pa je vrijeme prije i za vrijeme adventa idealno da pomalo započnemo s pospremanjem, čišćenjem i uređenjem doma te izradom barem jednog dijela ukrasa. Prvi ukrasi s kojima započinjemo su sjetva i njega božićne pšenice, a možemo izraditi i vijence. Pri tome na raspolaganju stoji mnoštvo kupljenih ukrasa, ali ne zaboravimo i prirodne poput češera, žirova, mahovine, suhih trava i ostalog bilja, bobica, ploški sušenog voća (naranče, limuni…), začina (štapići cimeta, zvjezdasti anis)…

Također, možemo započeti s pripremama uređenja okućnice. Tu uglavnom ukrašavamo ulaz i prednji dio kuće, ali to mogu biti i dijelovi vrta koje vidimo iz kuće. Uvijek trebamo pripaziti koje ukrase stavljamo van: oni moraju biti otporni na vlagu, a žaruljice i ostala rasvjeta isključivo namijenjeni za vanjsku uporabu. Što se rasvjete tiče, glavni element u vrtu ne mora bit smreka – jer je mnogi i nemaju. Nju jednako dobro mogu zamijeniti neko drugo stablo, grm, živica, ograda… Uz to, žaruljicama možemo naglasiti i ograde, staze, stube, stupove… Sada je vrijeme da sve isplaniramo i dio toga postavimo.

Božićna pšenica

Mlada pšenica je lijepi ukras koji se naočigled mijenja – od sjemenki ćemo začas dobiti prekrasne guste, zelene vlati. Najčešće se sije pšenica, a možemo pokušati i s drugim žitaricama poput raži, zobi, ječma ili kukuruza.

Vrijeme sjetve prilagodit ćemo uvjetima u prostoriji. Pšenicu uglavnom sijemo na svetu Barbaru (4. prosinca) ili na svetu Luciju (13. prosinca). Ranija sjetva se preporučuje ako je hladnije, a kasnija ako je toplije. Želimo li ubrzati nicanje, sjemenke preko noći namočimo u mlaku vodu. Ujutro ih ocijedimo i sijemo.

Sjemenke se obično siju u plitke zdjelice te po potrebi zalijevaju. Ako želimo da pšenica dulje potraje, bolje je odabrati posudice s otvorima na dnu, a u zdjelicu stavimo i zemlju. Tako korijenje neće biti u opasnosti od suviška vode, a mlade biljke će iz zemlje dobivati hranjive tvari. Nakon sjetve pšenicu prekrijemo folijom kako se ne bi isušivala. U toplijim prostorijama niknut će nakon nekoliko dana. Potom skinemo foliju i redovito zalijevamo (toliko da se ne isušuje). Pšenici godi i prskanje, osobito ako je u prostoriji toplo.

Posudice sa pšenicom najbolje je držati na prozorskoj dasci – tada će vlati biti čvršće i zelenije, Foto: Irena Biličić
Prije sjetve pšenice u posudicu možemo staviti užu čašicu. Oko nje rasipamo zemlju i sjeme. Kad pšenica naraste, malo je prikratimo, čašicu uklonimo i na njezino mjesto stavimo svijeću ili neki drugi ukras. Prema želji, izraslu pšenicu možemo malo prikratiti škarama.
Posudicu sa pšenicom možemo ukrasiti vrpcom, uz nju postaviti jabuku/ili svijeću te neke druge ukrase prema želji, Foto freepik.com

Pšenicu možemo posijati i u raznovrsne ukrasne posudice, ali i može obrasti zanimljive oblike poput kugle, nekog nasmijanog lica ili životinjice poput ježa. To će osobito biti zanimljivo djeci. Za to nam je potrebna najlon čarapa koju ispunimo piljevinom. Po gornjem dijelu oprezno rasporedimo sjeme pšenice te čarapu zavežemo. Na mjestima gdje želimo neku izbočinu kao što su nožica li uho, prstima zahvatimo dio čarape s piljevinom i zavežemo.

Na kraju po želji nalijepimo oči i usta (upotrijebimo platno ili plastični materijal) ili ih nacrtamo akrilnom bojom. Potom uzmemo zdjelicu s vodom i dobivenog ježa okrenemo naopačke – uronimo samo dio gdje se nalaze sjemenke. Neka se dobro natopi, najmanje pola sata tako da sjemenke upiju vodu. U početku, dio sa sjemenkama prekrijemo prozirnom folijom. Kad sjemenke niknu, redovito vlažimo.

Božićni ježići, Foto: shutterstock

Napravite sami blagdanski vijenac

Vijenci su prepoznatljiv blagdanski ukras kojima najčešće ukrašavamo ulazna vrata kuće ili stana te stolove. Možemo ih staviti i na ostala mjesta: neka druga vrata u kući, na zid, manji stolić ili ormarić, u neki kutak… Za unutarnje prostore obično je bolje da vijence načinimo od umjetnih materijala ili sušenih dijelova biljaka, jer bi se svježe grančice zbog topline brzo počele sušiti i osipavati.

Izrada blagdanskih vijenaca je velika radost, Foto shutterstock

Iako obruč za vijenac možemo napraviti sami, najjednostavniji će biti gotovi obruči od slame ili šiba. Obruče najčešće oblažemo svježim ili suhim grančicama. Zanimljive izvedbe su i kada ih obložimo suhim prirodnim češerima i/ili mahovinom koje samo ravnomjerno zalijepimo pištoljem s vrućim ljepilom te dodatno ukrasimo. Vijenac možemo oblijepiti i raznim umjetnim grančicama i ukrasima. Postoje i obruči sa cvjećarskom spužvom. Prije izrade vijenca spužvu namočimo, pa u nju stavljamo svježe grančice. Gotov vijenac po potrebi još malo zalijemo.

Ako je u prostoriji toplo, svakako trebamo paziti da se spužva ne isuši i po potrebi zalijevati. Na vijenac najprije ubadamo grančice. Kako bio lijepo izgledale, trebamo ih postavljati u istome smjeru. Dakle – ili posve okomito na podlogu (ako su kraće) ili blago ukoso (duže grančice), ali tako da su u istome smjeru i lijepo nalegnu jedna na drugu. Ukrase (ovisno o vrsti) utisnemo u podlogu ili objesimo na grančice. Razne sitne ukrase i perlice učvršćujemo žicom ili špagom, ili lijepimo pištoljem s vrućim ljepilom. Na kraju za dodatni sjaj možemo koristiti razne sprejeve poput šljokica i umjetnog snijega.

Adventski vijenci

Adventski vijenac ima četiri svijeće od kojih svaka predstavlja jednu nedjelju došašća. Najprije na željena mjesta na podlozi za vijenac obavezno zalijepimo podloške za svijeće, potom stavljamo glavni dio vijenca (npr. grančice) i na kraju ukrase. Kod postavljanja grančica i ukrasa trebamo voditi računa da nisu preblizu svijećama kako se ne bi zapalili. Kad započne vrijeme adventa, svake nedjelje palimo jednu svijeću – prve nedjelje gori jedna, druge dvije, treće tri, a četvrte nedjelje gore sve četiri svijeće.

Adventski vijenac ima 4 svijeće, Foto pixabay.com

Kad nemamo vremena niti dovoljno materijala, možemo načiniti jednako lijepe i maštovite zamjene za adventske vijence. Kao podloga nam mogu poslužiti komad drveta ili zdjela. Važno je samo da svijeće dobro učvrstimo na stabilnim podlošcima ili malim svijećnjacima.

Foto: pixabay.com

Foto : pixabay.com

Kako izraditi vijenac za vrata?

Vijenac za vrata možemo načiniti sa svježim grančicama crnogorice (smreka, jela, borovica, bor, čempres, tisa) i vazdazelenih grmova (božikovina, lovorvišnja, aukuba, fotinija, bršljan…). Tu ipak ne bismo smjeli stavljati ukrase koji sadrže žitarice, sjemenke i suho voće jer ćemo privući ptice koje će ih pojesti. U ovom slučaju najprije postavimo žicu, špagu ili traku kojom ćemo vijenac objesiti na vrata.

Foto: pixabay.com

Oni moraju biti čvrsti i pouzdani jer će s ukrasima vijenac otežati. Podlogu i ukrase dalje slažemo na gore opisan način.

Prethodni članakUsusret blagdanima ukrasite vaš dom
Irena Biličić
Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Autorica je brojnih knjiga, prevedenih naslova i suradnica na brojnim projektima. Irena Biličić, rođena je u Karlovcu 13. veljače 1973. godine. Živi u Dugoj Resi gdje je i završila osnovnu školu. U Karlovcu, također, završava Gimnaziju (prirodoslovno-matematičku). Postaje apsolvent Agronomskog fakulteta u Zagrebu (smjer: vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža) na kojem je izradila istraživanje za diplomski rad na temu inventarizacije ukrasnoga bilja u interijerima hotelsko-ugostiteljskih objekata. Nažalost, zbog privatnih i zdravstvenih poteškoća, te promjene ustroja fakulteta nije diplomirala. Za vrijeme studija od 1990.—1995. godine bila je honorarni novinar lokalnih novina „Duga Resa“. Pisala je članke o povijesti grada, o korisnome bilju te radila ankete vezane na razne aktualne teme. Od 1999. godine je članica redakcije časopisa "Vegenova" ("Vegeterra") – časopis vegetarijanstvo i zdravi život, u kojem je (sve do kraja izlaženja časopisa) redovito objavljivala članke, prijevode i reportaže. Od 1995. godine honorarno se bavi prevođenjem i radila je na raznim prijevodima knjiga s područja prirodnih znanosti, a ponajviše je surađivala s izdavačkom kućom „Mozaik knjiga“ iz Zagreba. Za njih je prevela knjige "Ruže" i "Vegetarijanska kuharica", te surađivala na prijevodima knjiga "Sve o bilju", "Hrvatsko ljekovito bilje", "Povrće", "Cvatući grmovi", "Države svijeta 2000.", "Moć negativnog razmišljanja", Velika ilustrirana enciklopedija „Vrt“, te još nekim kuharicama, knjigama o ljekovitom bilju i izdanjima iz područja zemljopisa, povijesti i psihologije. Posljednji veliki samostalni prijevod je opsežna Enciklopedija „Cvijeće i ukrasno bilje“. Za nekoliko tvrtki bila je suradnik na osmišljavanju i pisanju kataloga, te ostalih reklamnih materijala za prehrambene proizvode, te je prevodila kataloge za proizvode s područja medicine i tehnike. Od 2002.—2004. godine bila je stalno zaposlena u privatnoj tvrtki „Poljotehna – Vrtni centar“ u Dugoj Resi gdje je obavljala dužnosti voditelja - tehnologa proizvodnje ukrasnoga bilja. Za to vrijeme bavila sam se i krajobraznim uređenjem nekih javnih površina i privatnih okućnica na području Karlovca i Duge Rese. Od prosinca 2004. godine, pa do ljeta 2005. godine honorarno i volonterski je radila kao stručni suradnik u Poljoprivredno-stočarsko-voćarskoj zadruzi „Duga Resa“, koja ju je osnovala Udruga dragovoljaca domovinskog rata iz Duge Rese. Zadrugarima je pomagala oko proizvodnje i jednom tjedno im držala predavanja o proizvodnji pojedinih kultura. Od početka 2005. godine pisala je redovitu kolumnu o eko-vrtlarenju za karlovački časopis „Kameleon“. Surađivala je na izradi Generalnog urbanističkog plana grada Duge Rese (zelene površine i zaštita) i nekoliko godina redovito, volonterski sudjelovala u organizaciji akcija čišćenja zelenih površina Grada. Radila je i na više projekata hortikulturnih rješenja u Karlovačkoj županiji (za tvrtke i obiteljske okućnice). Od 2008. - 2012. godine bila je voditelj proizvodnje ukrasnog i korisnog bilja na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Prvulov u Dugoj Resi. Od 2012. – 2015. godine stalno zaposlena u izdavačkoj kući Dušević & Kršovnik d.o.o. iz Rijeke, na mjestu stručnog suradnika. TISKANI NASLOVI: - Blistav dom uz jednostavna ekološka sredstva za čišćenje - Jabučni ocat - Jednostavno vrtlarenje - Korisne samonikle biljke - Ljekovito bilje u alkoholu - Pripravci ljekovitog bilja u alkoholu - Moć ljekovitog bilja - Namazi i paštete - Neobična vina - Prehrana s manje ugljikohidrata - Prirodna kozmetika - Prirodni antibiotici - Prirodni napici - Radost darivanja - Kreativni pokloni iz kućne radinosti - Rajčica, paprika i patlidžan - Raw food - Sirova hrana - Začinsko bilje