Jabučna staklokrilka – ubrajamo ih u tipične fiziološke nametnike, jer njihove štetne posljedice uzrokuju skraćeni vijek ili prijevremeno propadanje napadnutih biljaka. U Hrvatskoj tek podizanjem nasada jabuka na vegetativnim podlogama srednje bujnosti od kraja 1960. i početka 1970.-tih istražuje se i upozorava stručnu javnost o štetnosti, praćenja populacije i mogućnosti suzbijanja jabučne staklokrilke.
Neželjene gusjenice
Štetnost kulminira sredinom 1980-tih (u Borincima, Međimurju). Od početka novog milenija većina voćara koja uzgaja jabuke uz oslonac na slabo bujnim vegetativnim podlogama (M9) primjećuje neželjene gusjenice (odnosno njihov izmet) na dijelu podloge iznad tla gdje se često do mjesta cijepljenja formira izraslina ili začeci zračnog korijenja (engl. “burr knots”).
Promjenom tehnologije voćarstva s tendencijom korištenja slabije bujnih vegetativnih podloga, povećanjem broja sadnica po jedinici površine (3.000-4.000 stabala/ha), natapanjem i ugradnjom mreža protiv tuče, jabučna staklokrilka postaje sve značajniji ekonomski štetnik.
Leptir jabučne staklokrilke je tamne boje s prepoznatljivom crvenkastom prugom na četvrtom abdominalnom prstenu. Prednja su krila mrežasto prozirna, raspona 17-21mm. Noge su dugačke i tanke, a ticala nitasta. Leptiri se pojavljuju u ljetu, kada su temperature visoke. Prosječne dnevne temperature 15-16oC onemogućavaju njihov let. Prva je pojava zabilježena već krajem mjeseca svibnja. Maksimalni let traje od srpnja do kraja kolovoza. Nakon kopulacije ženke biraju mjesta za odlaganje jaja.
Najčešće su to dijelovi na kojima je kora ozlijeđena rezidbom, precjepljivanjem, zimskim smrzavanjem, tučom, napadom jabučne krvave uši ili rakom kore, te pojavom zračnog korijenja na izraslinama slabo bujne vegetativne podloge M9. Jače su u našim uvjetima napadnute zimske sorte zlatni i crveni delišes, te idared. Od ljetnih je sorata najviše je bio oštećen bjeličnik. Često ženka odlaže jaja na stablo u kojem se razvila, a po 5 su jaja odložena pod oštećenu koru najčešće u skupinama. Jedna ženka odloži približno 200-250 jaja. Gusjenica je blijedožute boje, glatka i bez dlačica, imaju pet pari nožica, a njihov razvojni ciklus traje tri godine.
Prisutnost ovog štetnika u napadnutim nasadima može se ustanoviti u kori drveta u svako doba godine.
Kako pričinjavaju štete?
Buše hodnike dužine 20-25mm u deblu ili grani – na taj način oštećuju žilno staničje (floem), pa voćke vidno oslabe. Razvijaju se i tijekom blage zime. U umjereno kontinentalnoj klimi krajem jeseni ili početkom zime prekidaju ishranom i ponovno postaju aktivne tek krajem ožujka ili početkom travnja (svakako prije početka cvatnje jabuka). Prosječna dužina gusjenica u prvoj godini razvoja je 4,8mm. U drugoj godini naraste do 10,8mm. U proljeće nakon dvogodišnjeg razvoja slijedi njihov preobražaj (mjesto kukuljenja je uvijek u drvetu). Stadij kukuljice traje približno 14dana.
Njihova se brojnost može pratiti plastičnim bocama s otvorima sa strane u kojima je kao mamac korišten jabučni sok. Na taj je način ulovljeno po 200-tinjak leptira dnevno. Postavljanjem većeg broja ovakvih mamaca može se značajno smanjiti brojnost leptira. Uspjeh ovisi o njihovom broju po jedinici površine. To mora biti proporcionalno jačini populacije nametnika. Svakako bi mamce trebalo postavljati preventivno već u mlade voćnjake gdje još nisu zabilježene štete od staklokrilke. Zašto? Ovog nametnika ubrajamo u vrste koje se teško suzbijanju izravnim mjerama zaštite. Jednom kad se gusjenica razvija u deblu ili granama šteta je već počinjena.
Nakon što se staklokrilka jednom pojavi u štetnim populacijama u jabučnim nasadima leptiri lete u približno jednakim populacijama u svim godinama.
Mjere suzbijanja
Osim hranidbenih mamaca za praćenje populacije se mogu koristiti i feromoni, a u novije je vrijeme moguće jabučnu staklokrilku suzbijati metodom zbunjivanja. Postavljanjem većeg broja feromoskih dispenzora u nasadu zbunjuju se mužjaci, pa je time onemogućena kopulacija, a ženke ne odlažu fertilna jaja. Premazivanje svih rana promjera većeg od 2 cm nakon zimske rezidbe sredstvima (pastama) za zacjeljivanje (npr. Cambisan) ili voćarskim voskom sprječava se, odnosno značajno smanjuje razvoj jabučne staklokrilke. Krajem zime ili rano u proljeće zaražena mjesta na voćkama treba ogoliti i mehanički uništiti nađene gusjenice. Ta se mjesta mogu premazati ili natopiti, odnosno prskati otopinom insekticida pojačane koncentracije.
Nekad se u tu svrhu koristio diklorvos ili beta-ciflutrin, a do isteka ove godine još se može preporučili pirimifos-metil (u pripravku Pirimifos-metil 50 EC). Njegova dozvola prestala je važiti, a krajnji rok za prodaju i primjenu zaliha je 1. siječanj 2015. Od ostalih djelatnih tvari koje imaju dopuštenje za primjenu u nasadima jabuka mogli bi preporučiti klorpirifos (npr. u pripravcima Nufos ili Pyrinex 250 ME) u kombinaciji sa mineralnim uljem (npr. Svjetlo mineralno ulje EC ili Bijelo ulje EC) (osobito ako se na prizemne etaže jabuke tijekom jesenskozimsko razdoblja “spušta” krvava uš – Eriosoma). Neki strani autori u tu svrhu preporučuju insekticid spinosad ( Laser KS).
U svijetu se u novije vrijeme sve više istražuje mogućnost biološkog suzbijanja jabučne staklokrilke. Zadnjih su godina ohrabrujući rezultati dobiveni entomopatogenim gljivicama Beauveria bassiana i Metharizium brunneum. Sve mjere usmjerene kemijske zaštite drugih štetnika tijekom ljetnog razdoblja (npr. suzbijanje jabučnog savijača tijekom srpnja i kolovoza) smanjuju i broj leptira staklokrilke koji tada nakon kopulacije odlažu jaja.
Insekticidi se koriste posebnom aplikacijom, usmjerenim mlazom na mjesta gdje se razvija staklokrilka. Koncentracija preporučenih pripravaka se poveća 2-5 puta u odnosu na propisanu.