Na nastojanje jednog dijela kozarskih gospodarstva, posebno udruženih, da izmjene odnos do svojih koza sa željom bolje i ekonomičnije proizvodnje, javio se problem boljeg smještaja, te da izgradnja takvog smještaja bude što jeftinija, ali i usklađena s osnovnim potrebama zdravstvenog stanja i optimalne proizvodnje kozjeg mlijeka. Nije mali broj gospodara koji jednostavno žele pored dobrobiti svojih koza, olakšati svoj rad i učiniti ga što ugodnijim. Pred kozare je postavljen samo naoko složeni zadatak, koji se sastoji od više jednako vrijednih čimbenika koji su u međusobnoj zavisnosti. Nažalost kod nas ima određeni broj „razvikanih“ kozara, koji su u potpunosti poznavali sve čimbenike i njihovu međusobnu zavisnost. Za bitne čimbenike su tvrdili da su nepotrebni, i što je najgore, te tvrdnje su prenijeli i na početnike, koji su kod njih kupovali podmladak. Sve to da bi nametnuli mišljenje da za držanje koza nisu potrebne nikakve investicije, već samo određen broj koza. Sve se odvijalo, a odvija se i danas pod geslom „ako možemo mi, možete i vi“. Nakon velikih financijskih gubitaka, prišlo se poduzimanjima koja su morala biti poštovana i izvršena na samom početku kozarstva na gospodarstvu. Gubitak je iznosio i do tri puta veću vrijednost, do li je bila prva ukupna početna investicija. Drugi su pored gubitaka koza i podmladka, za ostatak preživjelih imali ogromne troškove liječenja. Najteže je onima koji nemaju novaca za dodatne građevinske radove i liječenja, pa često puta vidimo oglase o prodaji čitavih stada.
Prenamjena ili novogradnja
Želimo li kozarstvo kao dodatni dohodak i već imamo objekt koji želimo prenamijeniti, broj koza se određuje prema unutrašnjoj korisnoj površini i zapremini kubika ukupnog zračnog prostora, sve u skladu sa ZOO-tehničkim normama predviđenim za koze. Ukoliko želimo držati 50 koza i oplemenjivati mlijeko na gospodarstvu, to se smatra ozbiljnim poduzimanjem, najbolje je izgraditi novi kozarnik. Pri odabiru mjesta za gradnju dobro je predvidjeti i eventualno povećanje brojnosti stada, odnosno mogućnost povećanja prostora kozarnika, bez komplikacija pri adaptaciji.
Klimatski uvjeti
Pri izgradnji kozarnika moramo posebno voditi računa o klimatskoj zoni mjesta građ enja, obzirom na našu raznovrsnost klimatskih uvjeta, odnosno nadmorska visina, temperature, vlažnost, dominantni vjetrovi. Sve to zahtijeva i različite potrebe kod smještaja životinja. Pored više klimatskih zona, moramo poštovati i reljefne tipove tih zona – planinski, brdski, pobrđ e, ravnica, priobalje, otoci. Dodatno, svako od gornjih područja ima i jasno izražene svoje specifičnosti, koje se takođ er moraju poštovati. Izbor građ evinskog materijala određ uju gornji čimbenici, vodeći brigu o kasnijim mikro-klimatskim uvjetima u kozarniku. Za planinsko brdske krajeve kritične su minimalne temperature, pa se nameće problem skuplje izgradnje, radi utopljavanja objekta. Jaki vjetrovi uzrokuju velika kolebanja u kozarniku. U nekim zonama, poteškoće stvaraju, česta magla i kiša. Dužina boravka u štali kreće se prema gore spomenutom od 4 do 6 mjeseci. U uvjetima ravnice, otoka i primorja znatno je jednostavnije, ali se postavlja problem visokih temperatura te udara jakih vjetrova što stvara teškoće pri izboru pokrova, a u pravilu i financijsko opterećenje.
Osnovni zahtjevi pri izboru lokacije
Do kozarnika mora biti osiguran lak prijevoz hrane i odvoženje izmuzenog mlijeka. Nesmetano mora biti i odvoženje stajnjaka – stajnjak se mora skladištiti što dalje od kozarnika. Kozarnik mora biti lociran što dalje od svake buke, neugodnih mirisa i otpadnih voda. Tlo mora biti suho i ocjedito, a položaj istok-jugoistok ili jug. Prozori i vrata neka budu na strani s manje oborina. Valja voditi računa o toku bujica pri enormnim padavinama i naglom topljenju snijega.
Mikro-klima
Na dobrobit koza i za normalan rad čovjeka, dobar kozarnik mora zadovoljiti sljedeće mikro-klimatske uvjete:
● optimalna temperatura od 10 do 15 oC i to kod vlažnosti zraka ne većoj od 85%.
● kod vlažnosti od 75%, temperatura može biti nula oC
● optimalna temperatura za jarad je 12 do 18 oC, kod vlažnosti 75%
● maksimalna vlažnost kozarnika 85%
● dozvoljena količina ugljičnog dioksida na jednu litru zraka je 3,035%
● dozvoljena količina ugljičnog monoksida 0,003%
● dozvoljena količina sumpor vodika 0,002%
● zimi je potrebno osigurati za svaku kozu 30 m3 svježeg zraka
● ljeti je potrebno za svaku kozu osigurati 120 kubnih metara zraka
● najmanji zračni prostor po kozi 5 m3
● maksimalna brzina zraka pri provjetravanju kozarnika 0,5 m/sek
Prozorske površine moraju biti najmanje jednu dvadesetinu od podne površine. Ukoliko kozarnik ima spoj na napon od 220W, rasvjeta neka bude jačine da normalno možete pročitati novinska slova.
Tehničke norme
Da bi izgradnja bila što pravilnija, za sve klimatske zone, moramo zadovoljiti sljedeće uvjete:
Pod kozarnika ne smije upijati vlagu, moraju su predvidjeti padovi poda od 1 do 2%, suprotno od jasli i hranidbenog hodnika. Ukoliko je pod od nabijene zemlje i šljunka, s drenažnim kanalima, moramo svake druge godine izvesti taj sloj i postaviti novi. Bez obzira na vrstu samog poda preporuča se postavljanje drvenih rešetki na najmanju visinu 20 cm od poda, a na tu rešetku, prvo sloj sječene kukuruzivne na 15 cm, a na kukuruzovinu se nastire slama. Podovi kozarnika su vječna tema za raspravu i preporuke. Iz stelje ne smije biti nikakvih isparavanja, obzirom da su koze vrlo osjetljivog dišnog trakta. Mokraća mora što brže odteći ispod stelje. Koze disanjem i preživanjem izbacuju velike količine vlage. Visina kozarnika neka ne bude manja od 2,8 metara, u toplijim krajevima može biti znatno viša, a u hladnijim krajevima neke ne bude ispod 2,5 metra. Najbolji su zidovi od cigle ili kamena – betonske kvadre dobro je izbjegavati radi hladnoće i brzog upijanja vlage. Sve zidane zidove žbukamo grubom žbukom, a do visine od 1,5 metar presvučemo finom cementnom košuljicom. Taj dio uputno je obojati perivom akrilnom bojom, ostatak bojom za zidove. Generalno se može napisati, neka zidovi kozarnika budu primjereni tradicionalnoj gradnji kuća u vašem okružju. Ni u kojem slučaju nisu dostatne neke metalne konstrukcije obložene tankim drvenim oblogama (OSB, USB). Koze su životinje suhih krajeva i suhog tla. Gradnja kozarnika mora biti izvedena po svim pravilima izrazito suhe gradnje, što znači svi postupci izolacije pri gradnje neka se izvode s najvećom pažnjom.
Strop može biti drven ili od drvenih rešetki na koje po zimi stavljamo deblji sloj slame. Kozarnik može biti izveden i bez stropa, ali tako da i minimalna kondenzacija pare bude eliminirana. U krajevima koji obiluju drvom, najbolje je kozarnik izgraditi iz drva po svim pravilima o drvenoj gradnji stambenih kuća tog kraja.
Vrata na kozarniku određuje način hranidbe. Kod same gradnje kozarnika dobro je još razmisliti i o načinu odvoza stajnjaka, pa vrata u prostor za koze moraju biti prilagođena predviđenom odvozu stajnjaka. Sva vrata neka se otvaraju prema van. Preporučuje se izvedba vrata koja omogućavaju otvaranje samo gornjeg dijela, a donji ostaje zatvoren.
Za svaku kozu moramo predvidjeti na jaslama širinu od 40 cm. Znači za 50 koza ukupna dužina jasli iznosi 20 metara. Hranidbeni stol neka bude 40 cm. Potrebe koze za vodom zavisno od klimata kreću se od 5 do 10 litara dnevno. Minimalna temperatura vode neka ne prelazi ispod 12 oC. Za vrijeme smrzavanja vode u štali, dobro je dodati zagrijane vode. Prehladna voda zna usporiti odvijanje procesa u buragu.
Napajanje u kozarniku po jakoj zimi najbolje je mlakom vodom, s limenim kantama, ne većim od 10 litara u koju smo dodali jednu čajnu žlicu kuhinjske soli. Ukoliko želite postaviti automatske pojilice u kozarnik = jedna na 25 koza.
U vrijeme jarenja poželjno je da temperatura bude iznad nule (ako imate mogućnost priključka infra lampe za zagrijavanje novorođenih), ili prostor za jarenje zagrijavati električnim uljnim radijatorima.
