Poznavanjem kemijskog sastava voluminozne krme proizvedene na gospodarstvu, poljoprivrednici mogu planirati proizvodnju, na vrijeme nabaviti dodatke obroku kako bi se zadovoljile hranidbene potrebe, osobito visoko proizvodnih životinja.
Da bi se dobio upotrebljiv rezultat analitičkog izvješća, tj. da uzorak koji se šalje na analizu predstavlja krmu iz koje je izuzet, najprije je potrebno uzeti reprezentativni uzorak krme. Uzorci krme se uzimaju sondom iz nekoliko različitih mjesta kako bi se dobio uzorak mase od 1-1,5 kilograma, koji će dati što stvarniju sliku kemijskog sastava silaže ili sijena. Uzorak se nakon izuzimanja čvrsto zamota plastikom ili se stavi u plastične vrećice te je potrebno istisnuti što više zraka, ako se radi o fermentiranoj krmi. Može se pričuvati u hladnjaku na temperaturi od 4°C nekoliko sati, te se što prije dostaviti u laboratorij. U laboratoriju se uzorci stavljaju na sušenje na temperaturu od 60° C do konstantne mase uzorka te se melju na veličinu čestica od 1 mm. Uzorci se nakon mljevenja dosušuju u sušioniku na 105°C tijekom najmanje 3 sata prije skeniranja na NIRS aparatu, a zatim stavljaju na hlađenje u eksikator. Postoji nekoliko metoda utvrđivanja hranjivosti voluminozne krme: organoleptička ocjena, kemijska analiza, fizikalna analiza, biološka ocjena. Organoleptička ocjena se temelji na izgledu, boji, mirisu, primjesama, udjelu trava/mahunarki, udjelu korova te omjeru lista i stabljike u voluminoznoj krmi.
Kemijske analize najčešće uključuju utvrđivanje suhe tvari, organske tvari, udjela sirovih proteina, udjela sirovih vlakana (neutralnih detergent vlakana i kiselih detergent vlakana), ugljikohidrata topivih u vodi, energiju krme, te parametre kvalitete fermentacije (pH vrijednost, udio pojedinih kiselina (mliječne, octene, maslačne, propionske), koncentraciju amonijskog dušika i udio alkohola (etanola), a provode se u gotovo svim laboratorijima gdje se obavlja analiza hrane.
Od fizikalnih analiza često korištena je NIR spektroskopija – refleksijska spektroskopija u bliskom infracrvenom području (engl. Near Infrared Reflectance Spectroscopy – NIRS) koja se bazira na pozitivnoj korelaciji između kemijskih osobina uzoraka koje se utvrđuju klasičnim kemijskim metodama, „mokrom” kemijom i apsorpciji svjetla na različitim valnim duljinama u bliskom infracrvenom području, mjereno pomoću refleksije koja se za procjenu kemijskog sastava oslanja na kalibracije. NIR spektroskopija je fizikalna, nedestruktivna metoda koja može dati precizne i točne rezultate uz minimalnu ili nikakvu pripremu uzoraka. Širu primjenu i razvitak ove tehnologije usporava visoka cijena aparata, a i potrebno je razvijati kalibracijske metode pomoću zahtjevnih kalibracijskih procedura i složene obrade podataka što je dugotrajan i skup posao. Biološke metode utvrđivanja hranjivosti krmiva u hranidbi životinja podrazumijevaju korištenje životinja u svrhu istraživanja, a uključuju in vivo, in vitro i in sacco metode. Najčešće se koriste goveda ili ovce.
Biološke metode utvrđivanja hranjivosti
In vivo metoda se koristi za utvrđivanje ad libitum konzumacije svježeg obroka, ST obroka, te ostalih kemijskih parametara ovisno o cilju istraživanja. Nadalje, utvrđuje se količina i kemijski sastav izlučenog fecesa i urina. Dnevno se uzimaju uzorci hrane, ostataka hrane, fecesa i urina što se po završetku istraživanja analizira klasičnim kemijskim metodama. Metoda je radno i financijski zahtjevna, ali je jedina na osnovu koje se kalibriraju in vitro metode procjene hranjivosti krme.
Za postupak in vitro metode utvrđivanja razgradljivosti krme ograničavajući čimbenici su fistulirane životinje, moguća dislokacija laboratorija i životinja, a s time u vezi vrijeme transporta buražnog soka. Za provedbu ove metode je potreban izvor mikroba za što je najbolje koristiti svježi ruminalni sok koji je i najaktivniji u odnosu na druge moguće izvore mikroorganizama (liofilizirani ruminalni sok, osušeni ruminalni sok, prethodno zamrznuti ruminalni sok, svježi feces, zamrznuti feces…).
Svježi ruminalni sok se može izuzeti sondom ili se operativnim zahvatom životinjama u području buraga ugradi fistila iz koje se u anaerobnim uvjetima izuzima ruminalni sok i sprema u termos bocu koja je napunjena CO2 plinom i zagrijava na 39°C. Jedna od in vitro metoda određivanja razgradljivosti obuhvaća indirektno utvrđivanje razgradljivosti supstrata preko količine proizvedenog plina tijekom inkubacije uzoraka u anaerobnim uvjetima, na temperaturi od 39°C (temperatura tijela preživača). Plin proizveden tijekom inkubacije se sastoji od direktnog plina koji je proizvod fermentacije i indirektnog plina koji se oslobodio iz ruminalnog soka i pufera, odnosno fermentacijom organskog materijala iz buražnog soka. Tijekom inkubacije mikroorganizmi fermentiraju proteine i topive ugljikohidrate na hlapive masne kiseline i plinove, a tijekom provođenja plinske metode određivanja razgradljivosti prati se proizvodnja plinova CO2 i metana. In sacco ili in situ metoda je metoda utvrđivanja razgradljivosti krme koja obuhvaća inkubaciju uzoraka u buragu fistuliranih životinja. Koriste se vrećice određene poroznosti koje sprječavaju izlazak uzorka iz vrećice i omogućuju ulazak mikroorganizama buražnog soka u vrećicu. Uzorak se u vrećici inkubira u buragu životinja prema unaprijed utvrđenoj proceduri i ciljevima istraživanja (2, 4…96 sati). Nakon inkubacije, vrećice izvađene iz buraga stavljaju se u hladnu vodu da se prekine daljnji proces fermentacije uzorka te se ispiru u hladnoj vodi. Razlika u masi i kemijskom sastavu uzorka prije i nakon inkubacije je razgrađena.
