Medonosno bilje za pčelinju pašu

57

Medonosne biljke su one s čijih cvjetova pčele prikupljaju svoju hranu, nektar i pelud. Osim s cvjetova pčele mogu hranu prikupljati i kao mednu rosu (medljiku) s crnogoričnog i bjelogoričnog drveća.

Cvjetovi nekih biljaka proizvode više slatkog soka – nektara kojim privlače razne kukce, pa i pčele. Drugi sadrže više cvjetnog praha – peluda koji im predstavlja bjelančevinsku hranu. Pčele posjećuju i jedne i druge što ovisi o potrebama zajednice. Insekti, među koje svrstavamo i pčele, oprašuju oko 80 % biljaka na Zemlji. Osnovu proizvodnje većih količina nektara čini bogata paša koja mora biti što je moguće bliže košnicama. Dobra je ona do 3 km oko pčelinjaka dok za veće udaljenosti pčele troše više vremena i nektara za vlastite potrebe pa su prinosi u košnici manji. Pčelinju pašu čine biljke koje rastu slobodno u prirodi i one koji ljudi siju ili sade i uzgajaju kao guste sklopove monokultura na većim ili manjim površinama. Uz ove dvije paše dolaze i biljke koje pčelari ciljano sade ili siju kako bi poboljšali pčelinju pašu ili je napravili kad je u prirodi nema dovoljno.

Glavne paše

Proizvodnja većih količina nektara na nekom području započinje cvjetanjem velikog broja istovrsnih biljaka, a pčelari ih nazivaju glavna paša. Ovo razdoblje u košnici prepoznajemo tako što dnevni unos nektara prelazi 0,4 kg. Nakon nekoliko dana vidi se mnogo lijepog mladog saća na rubnim okvirima. Vrcanju sortnog meda s glavne paše pristupamo kad je dvije trećine okvira poklopljeno.

U kontinentalnim područjima najveća glavna paša je bagremova, kestenova, lipova i livadna. U primorskim i otočnim krajevima to su paše kadulje, lavande, ružmarina i vrijesa. Od njih se dobivaju vrlo cijenjeni i ljekoviti medovi. Na kontinentu su još značajne i paše ratarskih kultura kao što su uljana repica i suncokret, a u nekim područjima sije se heljda i facelija. Uz navedene paše s kojih se mogu proizvesti značajne količine meda ne manje vrijedne su i proljetne paše voćaka, drveća, trava i korova koje omogućavaju proljetni razvoj zajednica.

Kontinentalno bilje

Bagrem je najznačajniji i o njemu često ovisi uspjeh pčelarske sezone, naročito kod stacionarnih pčelinjaka. U nizinskim područjima bagrem počinje cvasti u prvoj polovici, a u višim područjima, u drugoj polovici svibnja. Cvatnja traje oko dva tjedna, tako da seljenjem pčela iz nižih u viša područja pašu možemo produžiti i na mjesec dana.

Moramo voditi računa da pčele ne selimo na nadmorsku visinu iznad 700 metara jer bagrem, ako ga ima, u pravilu na tim visinama ne medi. Zdrave i snažne pčelinje zajednice na bagremovoj paši mogu dnevno unijeti u košnicu od sedam do petnaest kilograma nektara. Na ovoj vrsti meda pčele vrlo dobro zimuju.

""

Pitomi kesten cvatnju započinje u lipnju i traje oko deset dana. Medenju pogoduje toplo vrijeme s dovoljnom količinom vlage u zraku. Kesten je biljka osjetljiva na kišno vrijeme, a s druge strane zbog plitkih cvjetova suša može isušiti nektar. Prinosi meda na kestenovoj paši nisu veliki i kreću se od 10 – 15 kg, ali je proizvodnja peluda obilna. Ovo je doba kad možemo sakupljati pelud skidačem bez bojazni da bi ga moglo nedostajati u košnici. Kestenov med nije pogodan za zimovanje pčela, a kod oštrih zima pčele na njemu često stradaju.

""Lipa cvate od polovice lipnja do polovice srpnja. Postoje različite vrste lipa, a kod nas su najpoznatije krupnolisna, sitnolisna, te srebrnolisna lipa. Medenje je neredovito, a pogoduju mu topli dani s dovoljnom količinom vlage u zraku. U našim krajevima može se dobiti najviše do 20 kg lipovog meda po košnici. Zbog intenzivnog mirisa i okusa nije omiljen kod potrošača, ali zato pčele na njemu dobro zimuju. Livadna paša je značajna u pčelarstvu zbog svog trajanja i raznovrsnosti. Na livadama možemo naći mnogo vrsta biljaka koje se razlikuju po kvaliteti, ali i po vremenu i dužini cvatnje. U nizinskim područjima ona može započeti već u svibnju, a u visinama tek u srpnju te seljenjem pčela paša traje i više mjeseci. Dnevni unos nektara na livadnoj paši nije velik, ali je postojan zbog dužine njenog trajanja. Na kraju sezone pčelar može dobiti znatnu količinu kvalitetnog meda. Sa sijanih livada za proizvodnju hrane za životinje dobije se malo meda jer se biljke kose na početku cvatnje kad proizvode malo nektara.

""Suncokret je poznata biljka uljarica koja započinje s cvjetanjem krajem lipnja, a cvatnja traje dvadesetak dana. Cvjetna glava suncokreta sastoji se od sitnih cvjetića smještenih koncentrično koji počinju cvasti izvana prema unutra. Na povećanje prinosa i kvalitetu sjemena suncokreta utječu upravo pčele sakupljajući nektar. Medenju suncokreta pogoduje lijepo vrijeme s dovoljnom količinom vlage u zraku, dok za vrijeme suša sredina cvijeta počinje izlučivati ljepljivu smolu za koju se pčele mogu zalijepiti i stradati. Posljednjih godina suncokret slabije medi što može biti posljedica suše i novih hibrida. Med nije pogodan za prezimljavanje pčela. Uljana repica se uzgaja kao stočna hrana i za proizvodnju ulja. Prinos joj znatno mogu povećati upravo pčele koje imaju ulogu oprašivača. Interesantna je medonosna biljka jer bogata je nektarom, cvatnja traje dvadesetak dana, a cvate u travnju kada drugih pčelinjih paša gotovo da nema. Zbog navedenog ima značajnu ulogu u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica. U povoljnim uvjetima na uljanoj repici može se proizvesti 10 do 20 kg meda po košnici.

""Facelija je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste od 30 do 90 cm. Sije se od ožujka do svibnja, a koristi se za zelenu gnojidbu ili za prekrivanje tla. Cvjeta otprilike 6 tjedana nakon sjetve pa se za poboljšanje paše može sijati u određenim vremenskim razmacima kad nema prirodne paše. Može se sijati i postrno ako ima dovoljno vlage u tlu za dobivanje paše u rujnu. Plavoljubičasti cvjetovi smješteni su u nakupinama na vrhu stabljike. Uz povoljne uvjete mogu dati i do 1000 kg meda po hektaru uz 90 kg peluda. Med je svijetložut i pripada boljim vrstama za zimovanje. Heljda je također jednogodišnja zeljasta biljka. Sjeme se koristi kao punovrijedna hrana za ljude ili životinje. Može se sijati kao postrni usjev. Cvjetovi su mali i jednostavni, bijele ili ružičaste boje skupljeni u grozd koji izlazi iz pazušca listova. Cvatnja traje 20 do 30 dana i daje dosta nektara i peluda. Medenju pogoduju ljetne kiše.

""Amorfa ili bagremac je višegodišnji grm koji naraste do 2 metra visine. Iz Amerike je uvezena u 18. stoljeću kao ukrasna biljka koja je dobar izvor nektara. Raširila se i raste samoniklo u prirodi, a značajnije površine nastanjuje u Posavini. Prema tlu nije zahtjevna. Cvatnja započinje nakon bagrema i traje oko 15 dana. Daje dosta nektara i kvalitetnog peluda. Zlatošipka je višegodišnja zeljasta biljka koja nastanjuje vlažne terene oko rijeka i kanala. Naraste do 2,5 metara. Zlatnožuti cvjetovi okupljeni su u grozdove. Cvjeta u srpnju i kolovozu s dosta nektara i peluda. Med je zlatnožute boje. Cigansko perje raste na pjeskovitim i vlažnim tlima. Višegodišnja je biljka koja naraste do 1,5 metara. Grimizni cvjetovi skupljeni su u grozdove. Cvate u srpnju i kolovozu, a paša traje do 40 dana. Uz povoljne uvjete vrlo je medonosna. Med je žut i finog okusa.

(nastavlja se)

Postavi pitanje autoru klikom ovdje