Mnoge korovne vrste na području Republike Hrvatske doživljavamo samo kao nepoželjne stanare naših vrtova i polja pritom ne znajući kako gotovo sve te biljke imaju ljekovita svojstva te mogu predstavljati vrijedan izvor minerala i hranjivih tvari u ljudskoj prehrani.

Što je tušt?

Jedna od takvih biljaka je tušt ili portulak (Portulaca oleracea L.), jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice portulacaceae (tušakovice). Tušt je vrlo čest korov te ga možemo pronaći na raznim staništima, a najbolje uspijeva na dobro dreniranim blago pjeskovitim tlima. Izgledom je nezamjetan; može narasti do 40 cm u visinu, no uglavnom raste u razini tla šireći se po tlu stabljikama prepoznatljive ružičaste boje na kojima nosi mesnate zelene listove. Na krajevima stabljika grupirani su listići u čijem centru rastu žuti cvjetovi.

Cvjetovi tušta cvjetaju ovisno o količini vode koja im je dostupna u tom trenu, a cvatnja traje kratko u jutarnjim satima po sunčanom vremenu. Tušt se u ishrani ljudi i narodnoj medicini koristi stoljećima. S obzirom da je korovna vrsta, prilagodio se različitim uvjetima na različitim staništima te je rasprostranjen po cijelom svijetu.

Gotovo svi dijelovi jestivi

Jestivi su listovi, stabljika i cvjetovi. Mesnati listovi i stabljika koriste se u salatama zbog svoje hrskave teksture i ugodnog slankastog okusa. Od sjemenki tušta moguće je napraviti brašno te ga koristiti u izradi tijesta. Upravo na taj način su tušt kroz povijest koristili, a i danas ga koriste, australski Aboridžini.

Osim u svježem obliku listovi i stabljike mogu se pržiti i dodavati u gulaše te kiseliti slično kao kapari. Obiluje velikom količinom minerala od kojih su najprisutniji magnezij, kalcij, željezo, kalij, fosfor i mangan. Sadrži i fenilalanin, triptofan i biofenole koji vežu slobodne radikale u tijelu i na taj način štite tijelo od bolesti. U tradicionalnoj medicini tušt se koristi za razne tegobe. Djeluje blago laksa tivno zbog čega se koristi kod zatvora. Također, ima i diuretično djelovanje pa se često koristi za čišćenje bubrežnih i mokraćnih kanala. Obzirom da sadrži sluzi preporuča se koristiti kod kašlja, žgaravice i bolesti želudca.

""

Velika ljekovitost tušta se krije upravo u njegovim listovima koji sadrže veliku količinu omega-3 masnih kiselina. Kroz istraživanja je utvrđeno kako tušt sadrži 0,01 mg/g EPA odnosno veliku količinu omega-3 masne kiseline koja je netipična za povrće i uglavnom je prisutna u ribi i nekim algama. Od vitamina u većim količinama sadrži vitamin A, vitamin C i vitamin E. Točnije, sadrži 5-6 puta više vitamina E od špinata i β-karotena od mrkve. Što se tiče vitamina C, jedna šalica listova tušta sadrži 25-30 mg vitamina C što predstavlja oko 20 % potrebnog dnevnog unosa vitamina C u organizam.

Čaj i oblozi

Osim u svježem stanju, za ove tegobe možete vrlo lako pripremiti čaj od listova tušta na način da jednu čajnu žličicu listova prelijete s 2 decilitra vruće vode i pustite da odstoji 5-10 minuta, a u slučaju da ga pijete kao lijek protiv kašlja u rashlađeni čaj preporučljivo je dodati i žličicu meda meduna ili meda od kadulje. Kroz povijest se često koristio za liječenje rana u obliku obloga zbog čega je prije nekoliko godina provedeno znanstveno istraživanje s ciljem kako bi dokazali i znanstveno prikazali rezultate ljekovitog djelovanja na površinske rane na koži.

Dokazano je kako oblog od svježih izdrobljenih listova uistinu pomaže u bržem zacjeljivanju rana. Oblog možete napraviti i sami u toplini svoga doma. U svome vrtu naberite šaku, po mogućnosti mladih listova. Listove u tarioniku izdrobite u grubo te nanesite u obliku obloga na ranu.

Ovaj postupak možete ponavljati više puta dnevno no, bitno je da su listovi svaki put svježe ubrani. U ovakvom obliku tušt možete koristiti i za bolne zglobove i otekline. Iako je korovna vrsta, tušt i u ulozi korova ima neke pozitivne osobine jedna od njih je ta da kako raste po tlu, prekriva tlo i štiti od isparavanja vode pa susjednim biljkama osigurava vodu potrebnu za rast i razvoj. Također, korijen tušta prodire duboko u tlo pa korijenje biljaka koje su u njegovoj blizini a slabije prodiru u dubinu „prati“ korijen tušta koji onda omogućava lakše prodiranje u tlo (npr. kukuruz).

""

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNova potpora za povećanje proizvodnje mlijeka
Sljedeći članakSjetva uljane repice
Ana Nimac, mag. ing. agr.
Rođena je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Preddiplomski i diplomski studij završava na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 2018. godine zaposlena je na Zavodu za sjemenarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu u sklopu projekta Znanstvenog centra izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja (CroP-BioDiv) pri čemu upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti. Rođena u Zagrebu 14.09.1993. godine gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. 2012. godine upisuje preddiplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2015. godine obranom završnog rada na temu „Procjena faza rasta i razvoja različitih kultivara soje“ nakon čega, iste te godine upisuje diplomski studij Biljne znanosti na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Diplomski studij završava 2017. godine obranom diplomskog rada na temu „Ispitivanje klijavosti sjemena motra (Crithmum maritimum L.)“. Tijekom studiranja, na matičnom fakultetu, sudjelovala je u volonterskom radu na raznim projektima, a od 2018. godine zaposlena je na zavodu za sjemenarstvo u sklopu projekta Znanstvenog centra izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja (CroP-BioDiv) pri čemu upisuje poslijediplomski doktorski studij Poljoprivredne znanosti.