Essiac čaj vjerojatno potječe od plemena Ojibwa u Kanadi te se još tada smatrao homeopatskim pripravkom za liječenje raka. Priprema se kao mješavina od četiri biljke: korijena čička (Arctium lappa L.), poljske kiselice (Rumex acetosella L.), korijena turske rabarbare (Rheum palmatum L.) i kore glatkog brijesta (Ulmus rubra).
Formula potiče vjerojatno s početka dvadesetog stoljeća od medicinske sestre Rene Caisse. Naziv čaja Essiac dobiven je obrnutim redoslijedom slova njenog prezimena Caisse. Za svaku od ovih biljaka je dokazano da posjeduje antioksidativna i antikancerogena svojstva. Za Esssiac čaj se smatra da ima antikancerogena, antioksidativna i protuupalna svojstva. Koristi se već dugi niz godina u alternativnoj medicini. Osim što jača imunološki sustav, čaj djeluje tako da potiče uklanjanje otpadnih tvari iz tijela. Tako omogućuje obnovu stanica u organizmu.
Essiac čaj (prema knjizi Essiac book)
Sastojci:
✦120 grama nasjeckanog korijena čička
✦80 grama poljske kiselice (list i korijen) u prahu
✦20 grama unutarnje kore glatkog brijesta (u prahu)
✦5 grama korijena turske rabarbare u prahu
Priprema: Dobro izmiješajte sve sastojke, napunite staklenku mješavinom te je pohranite na zamračeno mjesto. Za kuhanje čaja trebat će vam 15 grama čajne mješavine i 1,5 litara izvorske vode. U lonac od nehrđajućeg čelika ulijte vodu, dodajte zadanu količinu čajne mješavine i promiješajte. Poklopite pa kuhajte oko 10 minuta. Zatim maknite s vatre i promiješajte kako biste pokupili sav čaj koji se uhvatio po rubovima lonca. Ostavite da odstoji poklopljeno 12 sati.
Nakon 12 sati čaj opet zagrijte, ali pazite da ne zavrije. Ostavite ga da malo odstoji, a zatim procijedite i prelijte u sterilizirane staklene boce. Pazite da je sav pribor koji koristite za pripremu čaja čist. Boce dobro začepite prije nego što ih spremite u hladnjak. Prije svake konzumacije odvojite 30 ml pripremljenog čaja te ga pomiješajte s 30 ml vruće vode i popijte. Ovaj čaj najbolje je piti navečer prije spavanja, ali ga možete uzimati i ujutro na prazan želudac. Čaj konzumirajte tijekom mjesec dana, a nakon toga pauzirajte tjedan dana.
Veliki čičak (Arctium lappa L.)
To je dvogodišnja biljka iz porodice glavočika (Compositae). Raste po cijelom svijetu i može ga se pronaći uz putove, živice i šume. Većinu hranjivih tvari pohranjuje tijekom prve godine. Osim vitamina, minerala i nekih aminokiselina, čičak sadrži i tanine; zatim inulin koji je koristan za dijabetičare; arktigenin za koji je dokazano da ima antikancerogena i antioksidacijska svojstva; arktin koji ubrzava proces regeneracije kože i potiče stvaranje kolagena te druge tvari.
Čičak ima i protuupalna, antimikrobna i antivirusna svojstva. Terapeutski se koristi u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji već stotinama godina, a u Kini se preporučuje kao zdrava i hranjiva namirnica. Korijen, sjemenke i lišće čička istraženi su s obzirom na njegovu popularnu uporabu u tradicionalnoj kineskoj medicini. Korijen je popularna hrana u Aziji, dodaje se juhama. Mladi izdanci, listovi i stabljike su također jestivi, a mogu se pripremati kao šparoge.
Otkriveno je da aktivni sastojci u korijenu pomažu u detoksifikaciji krvi i potiču cirkulaciju krvi na površini kože, poboljšavaju kvalitetu i teksturu kože te liječe bolesti kože poput ekcema. Antioksidativni i antidijabetički spojevi također su pronađeni u korijenu. U sjemenu, neki aktivni spojevi posjeduju protuupalni učinak i snažne inhibitorske učinke na rast tumora poput karcinoma gušterače. U ekstraktu listova, izolirani aktivni spojevi mogu inhibirati rast mikroorganizama u usnoj šupljini. Zabilježena je medicinska upotreba čičaka u liječenju kroničnih bolesti kao što su karcinom, dijabetes i AIDS. U ljekovite svrhe se koristi kao čaj ili macerat.
Poljska ili mala kiselica (Rumex acetosella L.)
Ova biljka spada u porodicu dvornikovki (Polygonaceae). Može se pronaći u mnogim dijelovima svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, na vlažnim pašnjacima u dolinama ili na brežuljcima. Cijeli rod Rumex posjeduje mnoga farmakološka svojstva uključujući antimikrobna, protuupalna, analgetska, antioksidacijska i dr.. Najljekovitije su obična kiselica (Rumex acetosa L.) i poljska ili mala kiselica (Rumex acetosella L.). U ljekovite svrhe se diljem svijeta koriste svi dijelovi poljske kiselice. Lišće i stabljika beru se u proljeće ili u ljeto, prije cvatnje, a korijenje se bere u jesen. Može se konzumirati kao sirup ili sušena te se priprema kao čaj, a dostupna je i u obliku tinktura i kapsula.
U lišću je visok sadržaj organskih kiselina koje su prikladne za korištenje kao aditivi u hrani kao što su antioksidansi (askorbinska kiselina) ili sredstva za zakiseljavanje (limunska i jabučna kiselina). Poljska kiselica također sadrži tokoferole, vitamin C, beta karoten, likopen, fenole, flavonoide, flavone, antocijan, klorofil a i klorofil b. Sadrži i oksalnu kiselinu te nije preporučljiva za oboljele od reume i artritisa. Ne bi je trebalo kuhati u metalnom posuđu jer zbog reakcije s oksalnom kiselinom može biti neugodnog okusa i mirisa.
U tradicionalnom liječenju koristi se za liječenje jetre, probavnog sustava i funkcije crijeva te kod upalnih bolesti, karcinoma i bolesti mokraćnog, odnosno, bubrežnog sustava, bolesti srca, novorođenačke žutice te se koristi kao sredstvo protiv groznice. Istraživanja su pokazala da korijen poljske kiselice ima izvanrednu sposobnost inhibiranja enzimatske aktivnosti ureaze i alfa-amilaze te time može pomoći kod bolesti kao što su bubrežni kamenci, neke bolesti probavnog sustava, dijabetes i sl. U prehrani se lišće može konzumirati svježe te kuhana u slanoj vodi.
Turska rabarbara (Rheum palmatum L.)
Cijeli rod Rheum je medicinski važan jer ima spazmolitičko, antitumorsko, antiseptičko, antifungalno, antimikrobno, imunološko, antivirusno, antioksidacijsko i mnoga druga djelovanja. Turska rabarbara je višegodišnja biljka koja raste iz debelih kratkih rizoma, pripada porodici dvornikovki (Polygonaceae). Ima dugu povijest korištenja u tradicionalnoj medicini za liječenje različitih bolesti u azijskim zemljama, pogotovo u Kini.
Porijeklom je s područja Azije, a najviše je rasprostranjena u zapadnoj Kini, sjevernom Tibetu i mongolskoj visoravni. Rabarbara se danas uzgaja na mnogim područjima, prvenstveno zbog svojih mesnatih peteljki koje se mogu pripremati za jelo na različite načine. U umjerenim klimatskim uvjetima, rabarbara je jedna od prvih biljaka spremna za berbu, obično sredinom pa do kasnog proljeća.
Ova biljka je medicinski vrlo važna zbog prisutnosti različitih bioaktivnih spojeva kao što su antrakinoni, flavonoidi, tanini, fenolne kiseline, oksalna kiselina i dr. Ekstrakti turske rabarbare imaju antibakterijska svojstva, a utvrđeno da mogu biti korisni u liječenju infekcija kože, mekog tkiva ili usne šupljine uzrokovane Staphylococcusima.
Glavne aktivne komponente koje pronalazimo u ekstraktima su emodin koji ima antitumorski, antibakterijski i diuretski učinak; zatim aloe-emodin koji ima antitumorski učinak; rein koji također ima antitumorski i protuupalni učinak i dr.
Istraživanja su pokazala da emodin i aloe-emodin imaju estrogenska svojstva te mogu biti dobra alternativa prirodnom estrogenu i antikancerogenim sredstvima kod karcinoma dojke. Utvrđeno je da turska rabarbara ima antagonistički učinak protiv virusa hepatitisa B. Ekstrakti korijena ove biljke koriste se za liječenje bolesti želuca.
Korijen rabarbare ima svojstva koja ga čine vrlo učinkovitim laksativom te ga čine vrijednom pomoći u liječenju kroničnog zatvora, hemoroida i gastroenteritisa. Njegove astringentne kvalitete pomažu u poboljšanju crijevne flore što ga čini izvrsnim sredstvom za poboljšanje tonusa i zdravlja probavnog sustava. Kožni osipi se također mogu tretirati ekstraktima korijena. Antralin se koristi kao lijek protiv psorijaze, a ekstrahira se iz korijena rabarbare.
Istraživanja u Kini i Japanu su pokazala da korijen rabarbare može odgoditi ili zaustaviti napredovanje kroničnog zatajenja bubrega. Kineski travari također koriste korijen rabarbare za bolesti i poremećaje koji uključuju sinusne i plućne infekcije, krvarenje nosa i infekcije oka. Rezultati nekih istraživanja su pokazali da se ekstrakti lista mogu koristiti za pripremu funkcionalne hrane protiv patogenih bolesti, a najaktivniji spojevi se također mogu ekstrahirati, koncentrirati i pretvoriti u tablete ili suspenziju u terapeutske svrhe.
Glatki brijest (Ulmus fulva Michx sin. Ulmus rubra Muhl)
Glatki brijest je listopadno stablo iz porodice brijestovki (Ulmaceae), a stanište su mu vlažne šume. Može ga se pronaći u istočnim djelovima Sjeverne Amerike od Sjeverne Dakote do južnog Quebeca te od južne do sjeverne Floride i istočnog Teksasa. Osim u ljekovite svrhe, koristi se za izradu namještaja te podnih i zidnih obloga. Doseže visinu do 20 metara, a životni vijek mu je i do 200 godina.
Poznat je po unutarnjoj skliskoj, odnosno glatkoj kori po kojoj je dobio ime, ali naziva ga se i crveni brijest jer je srce drveta crvenosmeđe boje. Dok tradicionalni iscjelitelji pripremaju koru brijesta na različite načine kako bi liječili razne bolesti, od manjih opeklina do upale mokraćnog sustava, u suvremeno vrijeme glavna je indikacija glatkog brijesta u liječenju upaljenih sluznica grla i probavnog sustava, a koristi se kao čaj ili kao kapsule za ublažavanje bolesti probavnog sustava kao što je gastritis i želučani refluks. U ovim oblicima ga se može pronaći u trgovinama zdrave hrane.
Kora glatkog brijesta ima opuštajuća, hranjiva, laksativna svojstva te se koristi za raznolike primjene kao što su probavne smetnje (zatvor kod djece, hemoroidi i proljev), zatim kod problema s aknama, bolesti oka (kao vodica za oči), kao sredstvo protiv groznice, dišnih infekcija, rana (prostrijelne rane), pomoć tijekom poroda i sl. Korijen glatkog brijesta je sastojak i različitih pripravaka u obliku tableta za detoksifikaciju dok se kora, osim kao sastavni dio Essiac čaja, može pronaći i u drugim čajnim mješavinama koje se također koriste za detoksifikacija organizma.
