Zečji trn (Ononis spinosa L.) je višegodišnja zeljasta biljka, grmolikog rasta iz porodice mahunarki (Fabaceae). Narodna imena koja se još koriste za zečji trn su: gladiš, gladiševina, gladušac, mačac, mačak, grebenika, lipnica, vučji trn, vučitrn. Iako su pronađeni spisi o toj vrsti stari 2000 godina o njezinoj značajnim ljekovitim svojstvima zbog diuretičkog djelovanja, ljekovitost zečjeg trna pomalo je pala u zaborav.

Zečji trn smješten je u rod Ononis koji sadrži oko 70 vrsta, a na našem području opisano je dvadesetak vrsta i podvrsta od kojih je većina vezana za naše obalno područje. Latinsko ime roda Ononis vuče porijeklo od starogrčke riječi onos (magarac) i oninemi (koristim), što ukazuje da je biljka često magarcima služila kao hrana, dok spinosa znači trnovit. Rasprostranjen je gotovo u cijeloj Europi, Aziji i sjevernoj Africi. Prema veličini i obliku cvijeta te drugih dijelova biljke, kao i prema tome jesu li izdanci stabljike trnoviti ili ne, razlikuje se nekoliko podvrsta zečjeg trna. Za nas su najvažnije: Ononis spinosa subsp. antiquorum (L.) Briquet i Ononis spinosa subsp. legitima (Delarbre) Briquet. Obje podvrste rastu i u našim krajevima. Zečji trn raste na oskudnom i suhom tlu livada i pašnjaka, najčešće u području vapnenca. Raste uz rubove šuma, živica, njiva i putova. Nalazimo ga od nizinskih područja pa do gorskog pojasa 1500 m nadmorske visine. Razmnožava se sjemenom, a na oranicama je teško iskorjenjiv korov. Smatra se dobrom medonosnom i krmnom biljkom.

 class=
Zečji trn

Morfološka i biološka svojstva

Zečji trn je grm visine 10-80 cm s vretenasto odebljalim korijenom koji dopire do 1 m duboko u tlo. Stabljike su razgranate, više ili manje odrvenjele, visoke do 60 cm. Izbojci su većinom trnoviti, narijetko žlijezdavi i čekinjasto dlakavi. Listovi imaju sasvim kratku peteljku ili su sjedeći; u donjem dijelu sastavljeni od tri sitno nazubljena, 1-2,5 cm duga eliptična ili jajasta listića, dok su oni pri vrhu većinom jednostavni. Zalisci su veliki, ovalni te više ili manje obuhvaćaju stabljiku. Cvjetovi se razvijaju u pazušcima listova, crvenkasto grimizne ili ljubičaste boje. Cvjetovi su pojedinačni ili po dva zajedno na svakom koljencu te skupljeni u rahle grozdaste cvatove. Cvate od lipnja do rujna. Plod je jajolika mahuna duga 0,6-1 cm s jednom ili dvije smeđe sjemenke duge oko 2 mm. Zimi se nadzemni dijelovi najčešće smrznu, a biljka u proljeće potjera nove izdanke s debelim crvenkastim stabljikama i sa svijetlozelenim, nazubljenim, dlakavim listićima.

Ljekovitost i upotreba

Izdanci se mogu u proljetnim mjesecima (dok biljka još nije razvila trnje) jesti sirovi ili kuhani kao varivo koje ima okus mahuna. U mladoj biljci ima 40-90 mg % vitamina C i oko 9 mg % karotina. Biljka je bogata i solima kalija i kalcija. U jesen se iskopa više od desetak centimetara dugačak korijen, zajedno s postranim korijenjem i dobro se osuši. Osušena droga (Ononidis radix) ima blago slatkast miris i aromatičan, slatkogorak, trpak okus. Sadrži eterično ulje (0,2 %) s karvonom, mentolom i transanetolom. U drogi se nalaze različiti saponini i flavonoidi, među njima izoflavoni (ononion, psudoononion) i njima srodni pterokarpanski derivati (prema kemijskoj građi slični trjeslovinama) te triterpen onokol (0,2 %). Korijen zečjeg trna je poznat zbog diuretskog djelovanja koje je farmakološki potvrđeno. Ne zna se sa sigurnošću koje sastavnice izazivaju taj učinak. Jedna skupina znanstvenika misli da diuretski učinak potječe od izoflavonaononina, a druga skupina od triterpenaonokola.

Korijen zečjeg trna je sastavni dio diuretskih ljekovitih pripravaka, koji djeluju blaže od pripravaka s plodom borovice (Juniperi fructus) jer ne podražuju epitel bubrega. Droga se nalazi uglavnom u čajnim mješavinama s listovima breze kao oblog ili čaj koji pomaže kod nečiste kože i akni.

 class=
Osušeni korijen zečjeg trna

Čaj od osušenog korijena zečjeg trna

Dvije čajne žličice osušenog korijena prelije se vrućom vodom i ostavi da pokriveno odstoji pola sata. Piju se dvije do tri šalice toplog, nezaslađenog čaja na dan, između obroka. Prema mišljenju nekih stručnjaka, diuretičko djelovanje pri daljoj uporabi malo-pomalo prestaje. Stoga se tijekom primjene uvijek preporučuju tjedni razmaci. Oblozima od čaja preporuča se i liječenje ekcema i osipa.

Čajna mješavina kod tegoba s mokraćnim organima:

Od jedne čajne žličice mješavine spravlja se oparak (vodena iscrpina droga za unutarnju i vanjsku primjenu koja je dobivena prelijevanjem biljne droge ključalom vodom) koji se preporuča piti po tri šalice na dan.

Korijen zečjeg trna          Ononidis radix      40 g

Plod borovice                  Juniperi fructus     20 g

Korijen peršina                Petroselini radix    20 g

Herba poljske preslice     Equiseti herba       20 g

Čajna mješavina koja djeluje na jetru, crijeva, krvotok i živce:

O dvije čajne žličice mješavine spravlja se oparak koji se preporuča piti ujutro i navečer po jedna šalica.

Korijen zečjeg trna     Ononidis radix               25 g

Kora krkavine             Frangulae cortex           25 g

Herba rusomače         Bursae pastoris herba    25 g

Herba stolisnika         Millefolii herba               25 g

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članak10 milijuna kuna pomoći potresom pogođenim drvoprerađivačima za sanaciju šteta
Sljedeći članak„Ponikve“ postale zaštićena oznaka izvornosti vina na razini EU
Avatar
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.