Prirodne populacije dalmatinskog buhača u Hrvatskoj rastu u južnim dijelova Istre, na kvarnerskim otocima (Krk, Cres, Lošinj), na Velebitu i Biokovu, uzduž dalmatinske obale. Također i na dalmatinskim otocima (Brač, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Pelješac, Mljet i Biševo), sve do poluotoka Prevlake na jugu zemlje. U prirodi nastanjuje degradirana staništa, propusne, vapnenaste, kamenite i pjeskovite terene, koja nisu zbita, suviše vlažna i izložena vjetru. Razvija razgranat i dubok korijen pomoću kojeg crpi dovoljno vode iz dubljih slojeva tla. Zahtjeva puno sunčeve svjetlosti i ne podnosi zasjenjenost. Zbog svoje ekonomske vrijednosti svoj areal je proširio na gotovo sve kontinente. U sadašnje vrijeme Kenija je vodeći proizvođač dalmatinskog buhača te zauzima oko 70% svjetskog tržišta.
Kako prepoznati dalmatinski buhač?
Dalmatinski buhač formira polugrm, visine 30-100 cm. U fazi cvatnje, što je u našim uvjetima od svibnja do srpnja, vrlo ga je lako zamijetiti jer izgledom podsjeća na ivančicu. Cvatovi su smješteni na cvjetnim stabljikama ili granama stabljike koje su prekrivene sivkastim dlačicama. U pojedinačnim cvatovima, promjera 3-5cm, jezičasti cvjetovi su bijeli i smješteni na rubovima cvata. U unutrašnjosti se nalaze žuti cjevasti cvjetovi. Perasto razdijeljeni listovi su smješteni na prvoj trećini stabljike, formirajući zeleni do tamnozeleni grm. Rast buhača u visinu započinje odmah po nicanju, pa se na jednoj biljci uz središnju stabljiku razvija i veliki broj sekundarnih stabljika. Biljka starosti 1-2 godine može formirati više od 200 cvjetova na glavnoj i sekundarnim stabljikama i granama.
Piretrin – prirodni insekticid
Biljke dalmatinskog buhača proizvode prirodni insekticid piretrin, koji je trenutno ekonomski najvažniji insekticid biljnog podrijetla. Piretrin je skupni naziv za 6aktivnih sastavnica: piretrin I i II, cinerin I i II te jasmolin I i II. Pojedinačno piretrin I djeluje smrtonosno nakon nekoliko sati, dok piretrin II trenutno izaziva paralizu kod kukaca. Unatoč paralizirajućem učinku piretrin II se vrlo brzo razgrađuje, što može rezultirati oporavkom u već samo nekoliko sati. Međutim, kombinacija piretrina I i II te ostalih sastavnica, brzo prodire u organizam kukca (kontaktni insekticid) i djeluje na središnji i periferni živčani sustav. Izazivajući blokadu živčanih stanica, paralizu, te u konačnici smrt kukaca.
Tijekom korištenja piretrina više od jednog stoljeća, zabilježen je mali broj slučajeva oboljenja. Uglavnom se radilo o dermatitisu i alergijskim reakcijama, za koje je dokazano da su uzrokovane nečistoćama. One su bile prisutne u piretrinskom ekstraktu koji se nanosio na kožu. Kod primjene piretrina nije zabilježena pojava rezistentnosti kod kukaca, kao što je slučaj kod brojnih kemijskih insekticida. Budući da složenost prirodnih ekstrakata onemogućava njen brzi razvoj. Uz insekticidno djelovanje piretrin djeluje repelentno na čitav niz kukaca. Zato jer svojim karakterističnim mirisom odbija štetnike, što je i važnije svojstvo kod zaštite hrane u skladištima. Najviše piretrina nalazi se u cvjetnim glavicama, iako su u tragovima prisutni i u ostalim biljnim dijelovima. Kod naših domaćih samoniklih biljaka sadržaj piretrina se kreće od 0.3-1.3%.
Visoka insekticidna aktivnost omogućava suzbijanje velikog broja štetnika, bez negativnog utjecaja na okoliš. Budući da se brzo razgrađuje pod utjecajem svjetla, zraka i visokih temp. Čvrsto se veže za čestice tla, slabo je pokretan u tlu i ne dospijeva do podzemnih voda,. Stoga se ne nakuplja u hranidbenim lancima. Nešto se sporije razgrađuje u vodi, pa može biti toksičan za vodene organizme. U ljudskom organizmu piretrini se slabo apsorbiraju u probavnom i dišnom traktu te putem kože, a u slučaju apsorpcije brzo se izlučuju iz organizma.
Berba
Vrijeme berbe cvjetnih glavica jedan je od ključnih faktora o kojem ovisi sadržaj piretrina u biljkama. Optimalno vrijeme za berbu cvjetnih glavica buhača je kada jezičasti cvjetovi stoje vodoravno, a otvoreno je 1/2-3/4 cijevastih cvjetova. odnosno 3-4 dan nakon početka cvatnje. Optimalno vrijeme za berbu je relativno kratko i traje svega 2-3 dana. Stoga je poželjno berbu obaviti što je to brže moguće. Obzirom da svi cvatovi ne dozrijevaju u isto vrijeme, provodi se u nekoliko navrata. Berbu je moguće obavljati ručno, što je poprilično zahtjevan i mukotrpan posao.
Moderan način uzgoja buhača podrazumijeva berbu cvata specijalnim žitnim kombajnima koji su preuređeni za žetvu buhača. U Dalmaciji cvjetne glavice su tradicionalno brane oko 13. lipnja (Blagdan Sv. Antuna). Uz vrijeme berbe sadržaj piretrina ovisi o drugim čimbenicima kao što su genotip, metoda sušenja i klimatski uvjeti.
Povijest uporabe i uzgoja
Povijest buhača kod nas počinje s identifikacijom ove biljne vrste na području Dalmacije 1847. godine. Identificirao ga je Roberto de Visiani (1800-1878) te je novoj biljnoj vrsti prvobitno nadjenuo naziv Chrysanthemum cinerariaefolium. Vis. Kroz povijest dalmatinski buhač je imao veliki značaj za život ljudi Hrvatskog Primorja i Dalmacije. Prvobitno je njegovu uporabu proširio dubrovački ljekarnik Antun Drobac (1810-1882) za kojeg se smatra da je i otkrio njegova insekticidna svojstva. Znajući koliko je učinkovit, domaćice su brale cvijet samoniklog buhača, sušile ga i usitnjavale u prah. Također koristile u kućanstvima protiv štetnika.
Primarna uporaba praha buhača bila je u suzbijanju uši na ljudima i životinjama. Također protiv komaraca, kao i drugih vrsta kukaca u kućanstvima. Korištenje buhača potaknuo je njegov uzgoj kao gospodarske biljke, tako da već 50-tih godina 19.st. počinje njegov uzgoj u Dubrovniku i okolici. Svojevremeno je bio osnova opstanka mnogih dalmatinskih obitelji, posebice 80-tih godina 19.st. u vrijeme vinske krize i vremena haranja filoksere, kada se sijao u zapuštenim vinogradima.
Dalmatinski buhač je u to vrijeme bio jedina kultura koja se isplatila uzgajati, te je spasio brojne obitelji od gladi i iseljenja. Iako je prah dalmatinskog buhača korišten i desetljećima prije, kemijska struktura nije bila poznata. Kemijsku strukturu piretrina I i piretrina II identificirali su 1924.njemački kemičar Hermann Staudinger (1881-1965) i hrvatski znanstvenik Lavoslav Ružička (1887-1976), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju.
Uporaba
Temeljem Pravilnika o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda, Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 139/10.) RH, dozvoljena je upotreba cvjetnog ekstrakta i praha dalmatinskog buhača kao sredstva u borbi protiv biljnih štetočinja. Uporaba pripravaka na bazi buhača danas čini čak 80% od ukupno korištenih biljnih insekticida na tržištu. Zbog svog insekticidnog djelovanja primjenu ja našao u domaćinstvima, u veterini, u skladištima hrane i u poljoprivrednoj proizvodnji.
Piretrin je po prvi put registriran kao insekticid za korištenje u poljoprivredi, kućanstvima, komercijalnim, industrijskim i javnim zdravstvenim ustanovama, 50-ih godina 20.st. Nekada se označavao neotrovnim za ljude i životinje, što više nije dopušteno. No i dandanas se smatra jednim od najsigurnijih insekticida. U kućanstvima piretrin se koristi u obliku praha, spreja i šampona kao sredstvo protiv komaraca, muha, uši, buha i dr. napasnih kukaca. U veterini se koristi i u obliku masti i krema za suzbijanje uši, buha i krpelja kod kućnih ljubimaca i stoke.
Zaprašivanje kućnih ljubimaca, posebice pasa i mačaka s finim prahom dalmatinskog buhača, koji se može pripremiti usitnjavanjem osušenih cvjetnih glavica u kućnoj radinosti. Također je učinkovit i siguran način njihove zaštite protiv buha. Koristi se u raznim formulacijama za posliježetveno tretiranje ratarskih kultura te prilikom skladištenja voća i povrća, kao i zaštiti mesnih proizvoda i ribe prilikom sušenja. Na poljoprivrednim površinama piretrini se najčešće primjenjuju u obliku praha, emulzija i spreja. Preporuča se primjena u kasnim popodnevnim satima pri nižim temperaturama i manjem intenzitetu svjetla.
Upravo su se piretrini pokazali kao najbolja alternativa kemijskim insekticidima u suzbijanju nekih vrsta lisnih uši, cikada. Također stjenica, kao i crvenog voćnog pauka, gusjenica kupusnog bijelca, malog brašnara, krpelja, komaraca i mnogih drugih štetnika u poljoprivredi i nametnika u javnom zdravstvu.
Komercijalnim formulacijama na bazi piretrina najčešće se dodaju poboljšivači koji povećavaju njegovu učinkovitost i brzinu djelovanja. Time se omogućava i primjena nižih koncentracija piretrina. S obzirom na sve veću popularnost ekološke poljoprivrede, te razvoj sve veće svjesnosti, dalmatinski buhač ponovno pronalazi svoje mjesto u širokoj primjeni kao prirodno sredstvo za suzbijanje štetnih kukaca. Potencijal dalmatinskog buhača iskorišten je diljem svijeta. No nažalost ne i u Hrvatskoj, koja obiluje pogodnim agroekološkim uvjetima za uzgoj, pa tako i za proizvodnju kvalitetnog piretrina.
