U jesen najčešće odlazimo u šumu po kestenje ili gljive, no šuma je dom i za brojne ljekovite biljke od kojih se pripravljaju čajevi, kapi, masti, likeri ili ljekovita vina koji nam mogu biti od pomoći tijekom cijele godine.
MIRISNA LAZARKINJA (Asperula odorata syn. Galium odoratum)
Mirisna lazarkinja ili mirisna broćika omiljena je biljka pučke medicine koja raste po sjenovitim šumama i šikarama, osobito bukovim, često u velikim populacijama. Autohtona je u Europi, ali je prenesena i uzgaja se u Sjevernoj Americi i Australiji. Zbog ugodnog, slatkastog mirisa (latinski odoratus = mirisan) na svježe pokošeno sijeno, već se u Srednjem vijeku uzgajala u vrtovima i koristila za punjenje slamarica i mirisanje platna. Višegodišnja je zeljasta biljka s puzavim crvenosmeđim podankom i četverobridastom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su sjajno zeleni, lancetasti, 6-14 mm dugi, a na vrhu završavaju mekanom bodljicom. U donjem dijelu stabljike složeni su u šesterodijelne, a u gornjem osmerodijelne lisne pršljene.
Tijekom svibnja i lipnja na vrhu stabljike razvijaju se sitni, mirisni cvjetovi s četiri latice bijele boje, skupljeni u vršne rahle cvatove. Plodovi su oraščići, promjera 2-3 mm, gusto pokriveni kukasto savijenim dlakama. Prženi i samljeveni mogu se koristiti kao dobra zamjena za kavu. U ljekovite svrhe bere se nadzemni dio biljke neposredno prije ili za vrijeme cvatnje. Prilikom branja biljku treba rezati, a ne čupati s korijenom. Sušenje treba obaviti oprezno i brzo. Uz češće okretanje da listovi ne pocrne i bez korištenja visoke temperature da ne izgube miris. Ispravno osušena biljka je tamnozelene boje. Od djelatnih tvari lazarkinja sadrži kumarine, trjeslovine, gorke tvari te glikozid asperulozid. U svježoj biljci kumarin je vezan za šećer (glikozid) i nema miris.
Tek nakon uvenuća i pri sušenju kad se kumarinski glikozid raspada razvija se poseban miris koji podsjeća na miris svježe pokošene trave. U narodnoj medicini lazarkinja slovi kao isprobano sredstvo za smirenje i bolje spavanje, osobito za starije osobe. Koristi se kod migrene, depresije, jetrenih tegoba, nepravilnog rada srca, otežanog izlučivanja tekućine iz organizma, sklonosti stvaranja pijeska i mokraćnih kamenaca, protiv stvaranje krvnih ugrušaka, za jačanje stjenki kapilara, kod proširenih vena i hemoroida. Nekada se koristila za aromatiziranje piva. Podaci o prvom ljekovitom napitku s lazarkinjom potječu iz 854. godine kada je benediktinski redovnik Wandelbert napravio samostanski napitak s lazarkinjom za jačanje srca i bolji rad jetre.
Današnja verzija tog pripravka izgleda ovako: 30 g svježe lazarkinje u cvatu, 20 g listova šumske jagode, 10 g listova crnog ribiza i 10 g listova dobričice staviti u umjereno zagrijanu porculansku zdjelu. Posipati sa 100-150 g šećera u prahu i prekriti. Nakon sat vremena sastojke preliti s 2,5 L kvalitetnog suhog bijelog vina i ostaviti stajati 2-3 sata. Procijediti i piti iza obroka, u umjerenim količinama. Svibanjska bola (Maibowle) je tradicionalni njemački osvježavajući napitak kojim se u vrijeme cvatnje lazarkinje slavi dolazak proljeća i izražava nada u dobru, plodnu godinu.
Postoje brojne varijante tog napitka koji se priprema i u drugim zemljama. Za osnovni recept potreban je stručak lazarkinje u cvatu, boca bijelog vina, boca pjenušca, malo šećera po želji (3-5 žlica) i nekoliko jagoda. Stručak lazarkinje treba prosušiti nekoliko sati da se dobije fini, kumarinski miris, staviti u veću porculansku zdjelu i preliti bijelim vinom i dodati šećera po želji. Ostaviti stajati 2-3 sata da se vino aromatizira. Procijediti, ohladiti, dodati pjenušac i narezane jagode. Poslužiti s kockicama leda. Za bezalkoholnu varijantu napitka, umjesto vina, za namakanje lazarkinje koristiti vodu. Dodati neprskani limun izrezan na kriške, 1-2 žlice meda i malo narezanih jagoda.
Napomena: korištenje većih količina lazarkinje može uzrokovati mučninu, vrtoglavicu, glavobolju i povraćanje. Pripravci lazarkinje ne preporučuju se djeci i trudnicama.
Osušena lazarkinja može se koristiti za pripremu ovih napitaka tijekom cijele godine. Nekada se kumarin koristio u prehrambenoj industriji za aromatiziranje hrane. No to se više ne čini jer je dokazano da u visokim koncentracijama oštećuje jetru i djeluje kancerogeno. Danas se za aromatiziranje koristi još u duhanskoj industriji i proizvodnji parfema.
PRIPRAVLJANJE ČAJA: Čajnu žlicu suhe, usitnjene biljke preliti s 2dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon što odstoji 5 min. Piti 1- 2puta dnevno po šalicu čaja. Za smirenje i bolje spavanje čaj sladiti medom.
ZDRAVČICA, MILOGLED (Sanicula europaea L.)
Biljka pripada porodici štitarki (Apiaceae), a u narodu je poznata i pod nazivom ljekarica. Znanstveno ime roda vuče porijeklo od latinske riječi sanare, što znači izliječiti. Raste po sjenovitim i vlažnim šumama velikog dijela Europe, Azije i Afrike, a kod nas je najviše ima u bukovim šumama. Zeljasta je trajnica koja naraste u visinu 20-50 cm. U zemlji ima kratak, smeđi podanak obrastao tankim korjenčićima. Sjajni, dlanasto razdijeljeni i po rubu duboko nepravilno nazubljeni listovi s dugim peteljkama smješteni su u prizemnu rozetu. Stabljika je uspravna, najčešće bez listova ili samo ponekad s 1-2 sjedeća listića.
Tijekom svibnja i lipnja na vrhu razgranate stabljike razvijaju se maleni okruglasti štitci sa sićušnim bijelim ili blijedoružičastim cvjetićima. Plod je okrugao i jajoliko okrugao, dug 4-5 mm, s mekanim bodljama s kukicama. Sadrži brojne kanale s eteričnim uljem. U ljekovite svrhe skuplja se nadzemni dio biljke u vrijeme cvatnje i suši na sjenovitom i zračnom mjestu. Podanak se vadi tijekom jeseni, očisti od korjenčića, opere i osuši. Svi dijelovi biljke sadrže saponine (do 13%), trjeslovine, gorke tvari i nešto eteričnog ulja. U nadzemnim dijelovima ima još i C vitamina i alantoina. Zdravčica je u narodnoj medicini omiljena od davnina, o čemu najbolje svjedoče imena koja su joj dana. Poznata bilinarka Hildegarda od Bingena ostavila je prve zapise o korištenju ove biljke za liječenje rana.
Tijekom 15. i 16. st. popularnost zdravčice sve više raste. U 17. st. engleski bilinar Nicolas Culpeper piše o njenom djelovanju na zaustavljanje krvarenja i brzo zarastanje rana, te ju je po djelovanju usporedio s križalinom (Prunella vulgaris L.) i gavezom (Symphytum officinale L.). Danas se rijetko koristi, dijelom zbog relativno velike količine saponina. Dijelom i zato što postoji velik broj biljaka sa sličnim djelatnim tvarima koje su bolje istražene.
Pripravljanje čaja od zdravčice: 2 čajne žlice suhe, usitnjene biljke (nadzemnog dijela i podanka) preliti s 2,5dl kipuće vode, poklopiti i nakon 10min procijediti. Piti 1-2 šalice čaja dnevno ili ga koristiti za ispiranje usta, grgljanje, ispiranje rana i obloge. Zbog znatnog sadržaja zdravčica se koristi kao sredstvo protiv kašlja, jer razrjeđ uje sluz i pospješuje njeno izbacivanje, pomaže kod želučanih i crijevnih tegoba (nadutost, proljevi), pije se kod kožnih bolesti, menstruacijskih tegoba, krvarenja iz bubrega itd. Za ispiranje i grgljanje koristi se kod upala desni, usne šupljine i ždrijela, a kao oblog kod kožnih osipa, rana i hemoroida.
Čaj protiv nadutosti, želučanih i crijevnih grčeva: 30 % zdravčice, 30 % paprene metvice , 30 % kima, 10 % komorača. Čajnu žlice mješavine preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Piti po potrebi 1-2 puta dnevno šalicu nezaslađenog čaja.
Mast od zdravčice stari je narodni lijek za liječenje hemoroida, osobito onih koji krvare. Priprema masti: otopiti 200 grama svinjske masti, umiješati 1 dL svježeg soka zdravčice i zagrijavati na laganoj vatri dok tekućina ne ispari. Vruću masu naliti u pripremljene posudice, ohladiti i čuvati u hladnjaku. Mazati oboljelo mjesto 1-3 puta dnevno. Umjesto svježeg soka za pripremu masti može se koristiti i alkoholna tinktura.
Priprema tinkture: U pola litre 70%-tnog alkohola namočiti 100 grama suhe, usitnjene biljke (nadzemnog dijela i korijena) i ostaviti stajati 10-15 dana uz povremeno miješanje. Procijediti i čuvati u bočici od tamnog stakla. Piti 15 kapi 2 puta dnevno u malo vode ili koristiti za pripremu masti.
