U broju 17 Gospodarskog lista od 15.09. o.g. pisali smo o samoniklom divljem hmelju, šumskoj mjehurici i bijeloj imeli kao samonikom i ljekovitom šumskom bilju. U ovom broju donosimo vam sve o ljekovitom djelovanju papraca, bršljana i kupine. To su samonikle ljekovite šumske biljke.

Paprac liječi upale

Paprac ili vodena paprika (Polygonum hydropiper L.) je jednogodišnja zeljasta biljka koja raste u vlažnim šumama. Raste uz šumske vodotokove i stajaće vode, ali se može pronaći i na poljima i vrtovima. Listovi su joj slični kao kod mlade biljke paprike. Može se koristiti u ljekovite svrhe, kao začin (listovi i sjeme) jelima i kao insekticid. Sadrži flavonoide, tanine, vitamine C i K, željezo, seskviterpene, seskviterpenoide i fenilpropanoide, a ima antibakterijska, antifungalna, antioksidativna, fitotoksična, antikancerogena, diuretička i insekticidna svojstva. Ima snažan papreni okus.

Cijeli nadzemni dio se bere u cvatnji, odnosno tijekom vegetacije i suši u sjeni. Priprema se u obliku čaja ili alkoholnog ekstrakta. Tradicionalno se koristi za liječenje upala, gastrointestinalnih i neuroloških poremećaja, kao i proljeva, dispepsije, hemeroida, svraba na koži, menstrualnih nepravilnosti i bolova, za zaustavljanje krvarenja, odnosno rana koje teško zacijeljuju. Svježe zdrobljena biljka se koristi kod vanjskih uganuća i modrica

Treba imati na umu da biljka u svježem stanju prilično nadražuje sluznicu kože i peče. Također, može djelovati i laksativno i otrovno ako se uzima oralno u većoj količini. Trudnice ne smiju konzumirati paprac jer može izazvati pobačaj. Također ne smije se niti uzimati neprekidno godinu dana jer može izazvati sterilitet.

paprac samonikle ljekovite šumske biljke
Vodena paprika

Čaj: žličicu droge preliti hladnom šalicom vode, pustiti da zavrije, ostaviti 2 minute, a zatim ocijediti. Piju se dvije do tri šalice dnevno.

paprac samoniklo šumsko bilje
Čaj od papraca

Bršljan se može brati tijekom cijele godine

Bršljan (Hedera helix L.) je najstarija uzgajana ukrasna biljka, a u ljekovite svrhe se koristio još u antičko doba. Može ga se naći posvuda pa čak i u gradovima kako se penje svojim zračnim korijenjem uz zgrade, ograde i drveća. Najčišći i najsigurniji za upotrebu je onaj koji raste u šumama. Nije parazit već mu domaćin služi samo kao potpora. Ljekoviti su listovi, a s obzirom da je bršljan zimzelena biljka, listovi se mogu brati tijekom cijele godine. Osim za ukras i u ljekovite svrhe, listovi se koriste kao ekološko sredstvo za pranje rublja jer sadrže saponine.

Koriste se na način da se u čarapu ili u neku mrežicu nabere šaka listova. Zatim se stavi u bubanj perilice rublja zajedno s prljavim rubljem. Osim saponina, od kojih potječe i toksičnost bršljana, u lišću se nalaze mineralne tvari, glukozidi, flavonoidi, fenoli, antocijani, steroli, pektini, tanini i brojni drugi spojevi. Bršljan ima spazmolitičko, protuupalno, antimikrobno, analgetsko, antitumorsko, antioksidativno i druga djelovanja. Najviše se koristi za bolesti dišnih puteva kao što su katar, upale krajnika, bronhitis, astma, nadražujući kašalj, zatim kod gihta, reumatskih bolesti, išijasa, otvorenih rana zubnog mesa, polipa, protiv žućnih i mokraćnih kamenaca te raznih kožnih bolesti. Neki od pripravaka bršljana kao što su sirupi, tablete i pastile su dostupni u ljekarnama. Neki se mogu napraviti kod kuće.

Čaj od bršljana: do dvije žlice usitnjenog suhog lista staviti u jednu litru hladne vode. Zakuhati, odmah procijediti i piti nekoliko puta tijekom dana po jedan decilitar čaja. Zbog toksičnosti nije preporučljivo uzeti više od dvije žlice usitnjenog lista bršljana na litru vode.

samonikle šumske biljke
Bršljan Slika

 class=
Bršljan se koristi i u vidu tinkture
samonikle ljekovite šumske biljke
Plod bršljana

Kupina- cijenjena zbog obilja blagodati   

Kupina (Rubus fructicosa L.) je zajedno s malinom bila cijenjena kao ljekovita biljka još u antici. Njena se primjena nije promijenila od srednjeg vijeka do danas. Kupinu se može pronaći u šikarama i živicama, krčevinama, na rubovima šuma, šumskim čistinama isprpletenu s drugim grmljem i drvećem. Cvate od početka ljeta do kasne jeseni. Tako se često na istoj biljci mogu pronaći zreli i nezreli plodovi kao i cvjetovi. Kad sazriju, plodovi su gotovo crni. Oni imaju ljekovitu, prehrambenu i kozmetičku svrhu. Koriste se svježi, za sok, pekmez, za izradu slastica i druge pripravke.

U ljekovite svrhe se koriste listovi, plodovi, mladi izojci, cvjetovi i korijen. Listovi se beru kad su još mladi i potpuno razvijeni, ali ako nastupi proljev, u bilo koje doba se mogu pobrati listovi s grma kupine te od njih skuhati čaj. Listovi su bogati taninima, organskim kiselinama, flavonoidima i drugim važnim tvarima. Plodovi su bogati vitaminom C i B, flavonoidima, steroidima, terpenima, taninima, kalijem, željezom i magnezijem, pektinima, antocijanidima, organskim kiselinama, karotinom i drugim spojevima.

Kupina ima protuupalna, antiseptična, antimikrobna, antibakterijska svojstva te pomaže u jačanju kapilara i jačanju organizma. Čaj od listova je izvrstan protiv proljeva, a dobar je i kod prehlade i kašlja. Pomaže kod anemije te liječi kožna oboljenja. Koristi se i za grgljanje i ispiranje usta kod upale grla i zubnog mesa, kod pojave afti i bolesti krajnika. Svježi razmrvljeni listovi se koriste kod raznih kožnih bolesti i za liječenje rana. Plodovi se koriste zeleni (suše se za čaj) i zreli, a djeluju umirujuće, antioksidativno, antitumorsko, antidijabetsko i imunostimulativno. Sok od plodova pomaže kod prehlade i kašlja kao i kod proljeva, vino pomaže kod anemije, iscrpljenosti, za reguliranje krvnog tlaka i sl. Zbog obilja tanina, kupina se ne preporučuje osobama koje pate od zatvora i sličnih probavnih problema, a kod uzgajanih kultivara najbolje je koristiti samo plod.

kupina samonikle ljekovite šumske biljke
Divlje kupine

Čaj: jedna žlica sjeckanog lišća s izdancima se kuha otprilike 3 minute u 250-300 ml vode i ostavi poklopljeno 10-15 minuta da odstoji. Ocijedi se, zasladi medom i toplo pije više puta dnevno. Za grgljanje nije potrebno zaslađivati.

Autori:

dr. sc. Monika Vidak

izv. prof. dr. sc Klaudija Carović-Stanko