Prije upotrebe prskalicu je potrebno pregledati i obaviti kontrolu njene ispravnosti. Prskalica je ispravna, ako su odstupanja od zadanih parametara ± 15 %. Prije puštanja u rad prskalice potrebno je vizualno provjeriti kako bi se isključila mehanička oštećenja, što je vrlo važno kod novih prskalica.

Nakon toga se kontrolira razina ulja u crpki, tlak u zračnoj komori, provjerava se ispravnost ventila i tlakomjera, te se provjerava protok škropiva po sekcijama na razvodnom krilu i protok po mlaznicama. Kod korištenih prskalica nakon temeljitog čišćenja provjerava se još i ispravnost noseće armature i ispravnost spremnika. Nakon provjere ulja, prilagođuje se tlak u zračnoj komori koji ne smije biti veći od radnog tlaka crpke. Kad se crpka stavi u pogon potrebno je određeno vrijeme slušati kako radi. Ako je rad bučan i čuje se lupanje unutar crpke, istu je potrebno servisirati.

Nakon mjerenja protoka crpke provjerava se ispravnost rada razvodnih krila, što uključuje provjeru ispravnosti, lakoću rasklapanja i sklapanja, te bočni nagib armature. Nakon tog pristupa se provjeri protoka škropiva na mlaznicama po sekcijama, za što se koriste menzure s oznakama, a mlaz se pušta u vremenskom roku (obično jedna minuta). Izmjeri se količina tekućine u menzurama i usporedi se razlika po mlaznicama koja ne smije biti veća od ± 10 % srednje vrijednosti zadanog protoka. Ako je odstupanje veće, mlaznice se zamjenjuju novim istog tipa i kapaciteta. Provjera prskalica uvijek se obavlja čistom vodom.

Priprema prskalice za mirovanje

Održavanja prskalica obavlja se dnevno, između dva tretiranja i između dvije sezone rada. Dnevno održavanje obuhvaća pregled i kontrolu vijaka na crpki, vratilu i konstrukciji, temeljito vanjsko i unutarnje pranje spremnika, te vizualan pregled prskalice kako bi se pravovremeno uočila eventualna mehanička oštećenja. Između tretiranja kada prskalica nije u radu, ista treba biti uskladištena na način kako bi svakog trenutka bila spremna za uporabu. Zbog toga nakon svakog tretiranja prskalicu treba temeljito oprati, provjeriti razinu ulja i tlak u crpki, prekontrolirati spojeve i gumene dijelove, provjeriti čistoću i ispravnost sita, te nakon toga prskalicu spremiti na suho mjesto.

Na kraju sezone, kako bi prskalici produžili radni vijek, potrebno ju je pripremiti za dulje razdoblje neaktivnosti i mirovanja. Sve unutarnje i vanjske dijelove potrebno je očistiti i isprati od ostataka sredstava za zaštitu bilja mlazom čiste vode. Sve dijelove koji su korodirali potrebno je očistiti žičanom četkom, premazati antikorozivnim sredstvom i/ili zamijeniti novima. Nakon pranja ostaviti prskalicu kako bi se dobro ocijedila i osušila, te je nakon toga spremiti u natkriveni ili zatvoreni prostor na suho mjesto do iduće sezone primjene sredstava za zaštitu bilja.

Prethodni članakKako izmjeniti sadržaj stare oporuke?
Sljedeći članakZašto propadaju mlade voćke trešnje?
dr. sc. Ivan Juran
Poslijedoktorant na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: integrirana zaštita uljane repice od štetnika, rezistentnost štetnika uljane repice na insekticide, prirodni neprijatelji štetnika uljane repice. Rođen je 27. kolovoza 1983. u Zagrebu. Osnovnu školu Josipa Kozarca završio je u Lipovljanima, a opću gimnaziju Tina Ujevića u Kutini. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je u prosincu 2008., a od 2009. godine radi kao asistent na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju. Na preddiplomskom studiju sudjeluje u nastavi iz predmeta Opća entomologija, Sistematska poljoprivredna entomologija, Zaštita povrća i ukrasnog bilja od štetočinja, Ekologija štetnih organizama i načela prognoze u zaštiti bilja i Aplikacija pesticida, a na diplomskom studiju iz modula Forenzična entomologija. Suradnik je na projektima „Integrirana zaštita uljane repice za proizvodnju biodizela od štetnika“ Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, „Rezistentnost repičinog sjajnika na piretroide u Hrvatskoj i novi pristup suzbijanju“ Ministarstva poljoprivrede i „Unaprjeđenja u tehnologiji proizvodnje šećerne repe sukladno načelima integrirane zaštite od štetnika“ Hrvatske zaklade za znanost. Suradnik je na IPA projektu „Enhancement of collaboration between science, industry and farmers: Technology transfer for integrated pest management (IPM) in sugar beet as the way to improve farmer's income and reduce pesticide use“ te međunarodnom europskom SEE-ERA-PLUS projektu „Impact of oilseed rape production on functional biodiversity of predators and decomposers including means for their conservation and improvement in Croatia, Germany and Serbia“. Poslijediplomski doktorski studij „Poljoprivredne znanosti“ upisao je akademske godine 2009./10. na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju naslova „Velika (Ceutorhynchus napi Gyllenhal, 1837) i mala (Ceutorhynchus pallidactylus Marsham, 1802) repičina pipa – biologija, ekologija i suzbijanje“ obranio je 25. svibnja 2015. na matičnom fakultetu. Bio je mentor jednog završnog rada i neposredni voditelj 10 završnih i četiri diplomska rada. Autor je ili koautor dva A1 znanstvena rada i 12 radova objavljenih u A2 časopisima. Sudjelovao je na sedam međunarodnih znanstvenih skupova i na dva domaća stručna skupa. Znanstveno se usavršavao na Sveučilištu Aldo Moro u Bariju, Italija tijekom 2012. te na institutu Rothamsted Research u Velikoj Britaniji od ožujka do lipnja 2014. godine. Dobitnik je jednokratne potpore Zaklade Agronomskog fakulteta i nagrade IOBC radne grupe „Integrated control in oilseed crops“ za istraživanje i znanstvenu prezentaciju rezultata. Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ), Hrvatskog entomološkog društva (HED) i International Organization for Biological Control (IOBC).