Na svjetskoj razini se može izdvojiti nekoliko zemalja značajnih za ovčarstvo. Novi Zeland, kao zemlja koja predstavlja glavnog svjetskog izvoznika; Velika Britanija kao važan proizvođač i veliki uvoznik u EU; Irska i Francuska koje se u određenoj mjeri mogu usporediti s našom ekonomikom ovčarske proizvodnje.
Je li Hrvatska crna ovca u ovčarskoj proizvodnji?
Svaka od ovih zemalja ima svoje specifičnosti koje ovise o cilju uzgoja, pasmini i sl. Tako su različite težine trupla janjadi: prosjek u EU zemljama je malo više od 17 kg, novozelandski prosjek je 15,5 kg, kod nas je prosječna masa tek 13,7 kg, dok je najveća težina u Irskoj (18,7 kg). Cijene po kg su upravo suprotne, pa je kod nas najviša cijena (25 kn/kg), u Irskoj i V. Britaniji cijena je tek nešto iznad 12 kn/kg, Novi Zeland ima manje od 12 kn/kg, dok od europskog prosjeka odskače Francuska s 15,52 kn/kg. Klaoničke težine janjadi variraju po zemljama od 7,5 kg/grlu u Bugarskoj do 23,1 kg/ grlu u Austriji, dok je prosječna težina u EU 14,8 kg/grlu. Po cijeni je na prvom mjestu Novi Zeland kojemu je vrlo teško konkurirati, ali cijene se razlikuju ovisno o dobi janjadi. U drugoj vrsti proizvodnje – mlijeku, najviše prodajne cijene su oko 8,28 kn/kg (u Velikoj Britaniji), zatim u Irskoj 7,06 kn/kg, Francuskoj 5,75 kn/kg. Brojnost ovaca na našim prostorima je kroz povijest varirala, podložna različitim promjenama, pa je tako 1808. godine prema prvoj sustavnoj procjeni broja stoke u Dalmaciji evidentirano ukupno 1.105.078 ovaca, što je tada, u odnosu na broj stanovnika, bilo najviše u Europi. Danas je taj broj znatno manji, a zabrinjava ubrzani trend smanjivanja koji je s godišnjeg pada od 1,60% (2010. u odnosu na 2009. godinu) dosegao 8%-tni pad (2013. u odnosu na 2012. godinu). Drugi zabrinjavajući podatak je prosječna veličina stada kod nas (30 ovaca) koja ograničava ozbiljnu komercijalnu proizvodnju. Ipak, orijentacija na izvorne pasmine, izravnu prodaju na gospodarstvu, širenje asortimana od mlijeka, mesa i vune, zadržavanjem visoke razine kvalitete, osigurava ovčarstvu opstanak i u teškim uvjetima.
U Hrvatskoj je prosječna veličina stada 60 ovaca i na prvi pogled teško možemo konkurirati ranije spomenutim zemljama. Međutim, po cijeni mlijeka nalazimo se u prosjeku EU (5,8 kn/ litri), cijena za janjeća trupla je među najvišim u EU (25 kn/kg), a tradicija potrošnje janjadi osigurava prilično sigurno tržište. Prema tome, nije sve tako crno!
Izvorne pasmine – temelj
Od ukupnog broja ovaca koje su bile pod selekcijom u 2013. godini najzastupljenije izvorne domaće pasmina je dalmatinska pramenka (24%), slijede lička pramenka (21%) i paška ovca (12%). Od inozemnih pasmina najbrojnija je travnička pramenka s 2.676 grla. Upravo su izvorne pasmine temelj gospodarske i kulturne baštine na kojoj bi trebali graditi domaće ovčarstvo. Prilikom izrade kalkulacije naglasak je stavljen na osnovne proizvode ili namjene uzgoja, a to su ovčje mlijeko i janjeće meso. Kod kalkulacije za ovčje mlijeko treba znati da je za prodaju uračunato 1,35 janjadi po ovci godišnje, te da je godišnje izlučeno 0,15 grla i 0,03 ovnova po ovci. Pri tome treba uzeti u obzir kako je moguće odstupanje vrijednosti od prikazanih u tablici, što ovisi o više čimbenika:
– mliječnost je različita kod različitih pasmina, pa tako dalmatinska pramenka u 150- 170 dana laktacije daje 50-100 litara/ovci, dok paška ovca u 180 dana laktacije može dati i 120-250 litara/ovci mlijeka.
– mlijeko može biti prerađeno u ovčji sir, pa u kalkulaciji treba uračunati utrošak od 7 litara mlijeka za 1 kg sira, pri čemu se prihod značajno povećava (uz cijenu sira od 250 kn/kg čak na 4.250 kn).
-u novije vrijeme sve se više čuje kako je vuna ekološki problem, ali u isto vrijeme ima i dobrih ideja korištenja vune (od izrade odjeće i obuće do građevinskih materijala), pa ukoliko se ovaj „otpad“ unovči tada je i tih 2 kg vune po ovci također dodatni prihod.
– kod troškova stočne hrane variranja ovise o tome čime se stado hrani, kakav je sastav obroka, koliko je vlastite hrane, a koliko kupljene, koliki je udio ispaše u hranidbi i sl. Danas najveći „igrači“ u ovčarstvu Irska, Novi Zeland) temelje svoju konkurentsku prednost upravo na ispaši i na taj način smanjuju svoje cijene koštanja. U prikazanoj kalkulaciji troškovi livadnog sijena i sijena lucerne računati su na temelju troškova proizvodnje krmnih kultura (vlastita stočna hrana). Kod proizvodnje janjadi u brdsko-planinskom području treba računati da je osnovna namjena uzgoja uglavnom janjeće meso, a uobičajena cijena je 100 eura po janjetu, što bi značilo da se prodaju janjci prosječne težine 25 kg po cijeni od 30 kn/kg. Kako se mlijeko ne prodaje i ne prerađuje u sir, računa se prihod od 841 kn/grlu. Drugačija je i tehnologija hranidbe ove janjadi, što utječe na 15% niže troškove stočne hrane. U konačnici je doprinos pokriću, odnosno dio prihoda koji pokriva sve promjenjive (varijabilne) troškove proizvodnje čak 3,5 puta manji. Nameće se pitanje kako onda usprkos teškoj situaciji ovčari opstaju? Prije svega zbog tradicije – to je proizvodnja prisutna oduvijek na našem području, a drugi je razlog još uvijek relativno sigurna prodaja, jer svaki važan događaj se obilježi pečenim „janjcem“.
Preporuke za naše ovčarstvo
-za manja stada, preporučuje se na gospodarstvu proizvoditi proizvode dodane vrijednosti (sireve i druge prerađevine od mlijeka i mesa) kako bi se osigurao zadovoljavajući dohodak
– širenjem palete proizvoda treba povećati potrošnju ovčjeg mlijeka i mesa, pri čemu se moraju efikasno nadgledati osnovni materijali i proces prerade zbog zaštite potrošača
– sustav hranidbe proizvođači moraju prilagoditi pasmini i cilju uzgoja
– pri prometu živih životinja treba se striktno držati protokola zaštite zdravlja životinja.
