Neovisno o izvoru hrane za kuniće, odnosno je li gotova pripremljena ili je sami spravljamo, sva hrana za kuniće sastoji se od određenih osnovnih skupina kemijskih spojeva. Prilikom analize hrane, nakon oduzimanja vode, ostaje kruti dio hrane koji nazivamo suha tvar. Ona se dijeli na osnovne sastojke, a to su bjelančevine, masti, ugljikohidrati. Na deklaracijama nalazimo još i vitamine, minerale i možebitne dodatke. Vitamini i minerali zastupljeni su u vrlo malim količinama u odnosu na osnovne sastojke, a tako je i u organizmu životinja, no, njihova prisutnost je nužna.
Bjelančevine su osnovni građevni materijal tkiva životinja. One su i osnova enzima, nekih hormona i obrambenih tijela. Građene su od aminokiselina čije vrijednosti i količinski odnosi nisu stalni, i po čemu se razlikuju. Osnovna građa bjelančevina je od 20 vrsta aminokiselina. Neke od njih nazivamo endogenim, zato jer ih organizam kunića sam stvara i ugrađuje u nove spojeve. Druge su egzogene i moraju biti unijete hranom. Te egzogene su najčešće i bitne (esencijalne), i mogu ih proizvesti (sintetizirati) samo biljke i mikroorganizmi. Biološka vrijednost bjelančevina ovisi o njihovom aminokiselinskom sastavu. Izražava se u postotcima i označava dio probavljivih bjelančevina hrane koji se ugrađuje u tkiva ili životinjske proizvode. Potrebe kunića za bjelančevinama određuje se prema njihovim životnim i reprodukcijskim potrebama. Odrasli kunići u svojoj dnevnoj količini hrane trebaju unijeti o organizam najmanje 12 posto ukupnih (sirovih) bjelančevina, dok kod kunića koji rastu ta količina iznosi 17 posto. Prevelika količina bjelančevina također nije poželjna (više od 17 posto za odrasle i 22 posto za mlade), jer u većoj mjeri opterećuje jetru i bubrege razgradnim metabolitima, što moće dovesti do narušavanja ravnoteže u organizmu, a kroz dulje vrijeme i do oštećenja njihovih funkcija. To znači da svjesnim povećanjem bjelančevina nećemo dobiti brži i veći prirast, nego veću štetu.
Masti predstavljaju glavni spremnik energije za životinjski organizam, a vitamini topljivi u njima (A, D, E, i K) omogućavaju njihovo korištenje. U organizmu biljojeda masti se malo ili nikako ne unose izvana, već se stvaraju iz viška ugljikohidrata i pospremaju kao pričuva. Veće količine masti u hrani kunića osiguravamo kroz zrnevlje žitarica koje ga sadržavaju (sjeme suncokreta). Povećane količine masti u hrani trebaju kunićima koji rastu, dok su kod starijih kategorija nepoželjne jer dovode do pretilosti. U prehrani odraslih kunića dovoljno je do 5 posto masti na dan, dok kod mlađih kategorija ta količina iznosi do 8 posto. Potreba za mastima najveća je kod mladih nakon odbijanja od majke. Masti u hrani popravljaju njezin ukus, a istodobno (zbog više energije) smanjuju ukupnu količinu hrane koju kunići pojedu. Nedovoljna količina masti u hrani dulje vrijeme dovodi do mršavljenja, jer lišava životinju izvora energije. S druge strane prekomjerna količina masti u hrani kunića dovodi uz debljinu i do degenerativnih promjena na jetri i smanjenu reproduktivnu sposobnost.