Stranice u tiskanom izdanju: 6 – 7
Iz Ministarstva poljoprivrede poslana je obavijest o stupanju na snagu Pravilnika o popisu biljnih vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te načinu i uvjetima pod kojima se mogu uzgajati, koji je objavljen u Narodnim novinama 16/2019 i primjenjuje se od 23. veljače.
Radi se o posljednjem u nizu pravilnika donesenih temeljem Zakona o kulturama kratkih ophodnji (Narodne novine, broj 15/18 i 111/18) koji po prvi puta u Hrvatskoj definiraju uzgoj kultura kratkih ophodnji u svrhu proizvodnje biomase za energetske potrebe, s tim da se istim propisuje popis zavičajnih i stranih biljnih vrsta, uključujući i njihove križance koje je dopušteno koristiti za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji na poljoprivrednom, odnosno šumskom zemljištu, duljinu ophodnje te način i uvjete pod kojima se mogu uzgajati kulture. Biomasa igra ključnu ulogu među obnovljivim izvorima energije, a u budućnosti se očekuje velik porast potražnje za drvom kao energentom za grijanje i za električnu energiju. S druge strane, drvenaste kulture kratkih ophodnji pomažu poboljšati kvalitetu vode, pružaju usluge ekosustava (lov, pčelarstvo, opskrba vodom, zaštita od požara), sprječavaju eroziju, ali i ublažavaju klimatske promjene zbog skladištenja ugljikovog dioksida.
Pod pojmom drvenaste kulture kratkih ophodnji smatraju se intenzivni nasadi brzorastućih vrsta drveća i drugog bilja koje se uzgajaju na poljoprivrednom ili šumskom zemljištu u kratkom razdoblju, najdulje do osam godina između dviju sječa odnosno žetvi, radi ostvarenja visokog prinosa biomase za energetske svrhe.
Način osnivanja i uzgajanja kultura Kulture se mogu osnivati i uzgajati isključivo na:
1. šumskom zemljištu, ako to nije u suprotnosti sa šumskogospodarskim planom
2. poljoprivrednom zemljištu koje je vrednovano kao ostalo poljoprivredno zemljište (PŠ)
3. ostalom obradivom poljoprivrednom zemljištu (P3), koje je zakorovljeno i obraslo višegodišnjim raslinjem.
Pravilnik propisuje domaće i strane vrste bilja koje se smiju koristiti za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te način uzgoja svake pojedine vrste u cilju ostvarivanja ekonomski isplative proizvodnje biomase za energetske potrebe, na način koji nije štetan za okoliš i prirodu. Na popisu vrsta, koji je pripremljen uz suglasnost Ministarstva zaštite okoliša i energetike, uz crnu i sivu johu, običnu brezu i grab, miskantus, 4 vrste topole, 4 vrste vrbe nalazi se i 6 vrsta paulovnije. Popis zavičajnih i stranih biljnih vrsta, uključujući i njihove križance koje je dopušteno koristiti za osnivanje kultura utvrđen je u Prilogu I. ovoga Pravilnika, s tim da se isti navodi abecednim redom s pripadajućim nazivom vrste odnosno podvrste, i to botaničkim i hrvatskim nazivom. Duljina ophodnje te način i uvjete pod kojima se mogu uzgajati kulture svake pojedine vrste utvrđeni su u Prilogu II. ovoga Pravilnika. Također napominjemo, proizvođač drvenaste kulture kratkih ophodnji dužan je voditi evidenciju o uzgoju kultura, a obrazac evidencije o uzgoju nalazi se u Prilogu III Pravilnika.
Pravilnikom nije dopušten uzgoj paulovnije za sječku?!
Nije prvi put kako se u donesenim birokratskim pravilnicima zanemaruje mišljenje struke. Skrećemo pozornost da je u „Pravilniku o popisu biljnih vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji te načinu i uvjetima pod kojim se mogu uzgajati“ u Prilogu II, kod Paulovnije preporučeni razmak sadnje u metrima: 1,0×1,0; 1,0×1,5; 1,5×2,0; 2,0×2,0 Samim time broj biljaka po hektaru iznosi od 10.000-2165 komada. Takav način sadnje odgovara jedino za proizvodnju peleta, ali i to je upitno zbog same obrade zemljišta unutar samih redova, posebno u prvim godinama uzgoja. Zasjenjivanje biljaka jedna drugoj i konkurencija u svemu dovodi do slabog rasta biljaka. Za kogeneracijska postrojenja koja koriste drvenu sječku za loženje, potreban je promjer debla u najmanjem iznosu od 15 centimetara, što se u ovako gustom razmaku neće dobiti u predviđenom vremenu uzgoja od maksimalno 4 godine. Već u drugoj godini uzgoja na razmaku 2,0×2,0 metra razvoj krošnje će ići tako da ulaze grane krošnje jedna u drugu i da se gubi efekt fotosinteze, debla neće više imati prirast koji mogu ostvariti u širem razmaku sadnje. Da se u pravilniku ostavila mogućnost sadnje na razmak od 3,0×4,0 i 4,0×4,0 metra, stabla bi mogla razviti za tri do četiri godine između dvije sječe maksimalni prinos biomase, koji bi tada po stablu mogao iznositi od 360,00 do 450,00 kilograma i tada bi se promjer debla kretao od cca 40,00 cm na samom panju do 30,00 centimetara na visini od 2,0-3,0 metra. Težina i kvaliteta sječke se postiže iz debla i osnovnih grana koje se formiraju u tri godine. Sama krošnja je lošije kvalitete za proizvodnju sječke, no uz omjer debla i krošnje može proći. No, navedena preporuka struke nije naišla na razumijevanje u nadležnim službama Ministarstva poljoprivrede, odnosno saborskog Odbora za poljoprivredu, stoga je izglasan i donesen pravilnik koji će sve većem broju uzgajivača paulovnije donijeti teškoće i manju zaradu.
Tablica: Način i uvjeti uzgoja vrsta za osnivanje drvenastih kultura kratkih ophodnji (možete pročitati u tiskanom izdanju Gospodarskog lista br. 5/2019)
