Ambrozija – ekonomski značajna korovna vrsta i jaki alergen

Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.), pelinolisni limundžik, obični limundžik, fazanuša, Krausova trava ili partizanka invazivna je korovna vrsta u Hrvatskoj, ali i u Europi. Podrijetlom iz Sjeverne Amerike, u Europu je unesena oko 1860. u luku Hamburg s pošiljkama američke djeteline, žita i krumpira.  

U Hrvatskoj je ambrozija prvi put zabilježena 1941. g. u Podravini. Danas se nalazi na prvom mjestu popisa najučestalijih širokolisnih korovnih vrsta u okopavinskim kulturama. Međunarodno društvo za proučavanje ambrozije (International Ragweed Society) na Generalnoj skupštini 2011. g. proglasio je prvu ljetnu subotu Međunarodnim danom ambrozije. Tako se ove godine obilježava 24. lipnja 2023. Obilježavanje međunarodnog dana ambrozije ima za cilj podizanje svijesti o prisustvu ove invazivne alergene i visoko kompetitivne vrste u okopavinskim usjevima.  

Prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” 10 – 12 % populacije u Republici Hrvatskoj alergično je na pelud ambrozije koji se smatra jednim od najjačih aeroalergena biljnih vrsta.  S obzirom da se pelud može širiti i do 300 km udaljenosti, proizvodnja peludi koja je visoka u središnjoj i jugoistočnoj Europi uzrokuje alergije i u državama sjevera koje nisu zakorovljene ambrozijom.

Štetan korov

Četverogodišnjim (2004. – 2007.) mjerenjem koncentracije peludi ambrozije u zraku za područje grada Zagreba utvrđeno je prosječno 62 dana polinacije s početkom sredinom srpnja, a završetkom polinacije krajem rujna do sredine listopada. Pelud ambrozije proizvode muški cvatovi koji se nalaze na vrhu biljke. Osim javno-zdravstvenog problema, ambrozija je i ekonomski značajan korov. Samo 9 jedinki/m² mogu umanjiti prinos usjeva kukuruza za 50 % u slučaju ne suzbijanja.

Biološko-ekološke karakteristike ove vrste omogućuju joj prilagodbu na različite uvjete okoliša, ali i intenzivno širenje i potiskivanje autohtone flore. Najznačajnija svojstva ambrozije koja definiraju njenu invazivnost su sposobnost prilagodbe različitim pedoklimatskim uvjetima, veliki broj proizvedenih sjemenki po biljci, sposobnost sjemena da zadrži klijavost u tlu, razvučen period nicanja tijekom vegetacije te sposobnost klijanaca da nakon klijanja brzo počnu proizvoditi biljnu masu.

Utvrđeni biološki minimum – minimalna temperature za klijanje sjemena, za hrvatsku populaciju iznosi 2,0 °C. Tipična vrijednost biološkog minimuma drugih okopavinskim vrsta primjerice Amaranthus retroflexus (šćir) iznosi 13,9°C, odnosno Abutilon theophrasti (europski mračnjak) 4,5°C. Ovako niski biološki minimum ambrozije omogućuje joj rano nicanje u polju. Unazad nekoliko godina pronađena je u usjevima strnih žitarica.

Ipak, ambrozija još uvijek nije problem u ozimim kulturama jer ju iste svojim gustim sklopom nadvladaju.

 Važno je spriječiti osjemenjavanje

Sjeme ambrozije nalazi se u roški, plodu karakterističnom za vrste iz porodice Asteraceae (glavočike). Roška je jednosjemeni plod nepucavac što znači da se sjeme ambrozije u prirodi ne nalazi odvojeno od ploda. Ovojnica ploda sadrži inhibitore klijavosti zbog kojih sjeme ambrozije može biti u stanju mirovanja u tlu tzv. dormatnosti i do 40 godina. Produkcija sjemena koja se odvija u ženskim cvatovima u pazušcima listova po jednoj biljci iznosi 350 do 62000 sjemenki.

Uz visoku dormantnost, obilna produkcija sjemena po biljci ukazuje na važnost sprječavanja osjemenjivanja ove vrste kao jednu od preventivnih mjera suzbijanja. U poljoprivrednim usjevima suzbijanje ambrozije obavlja se primjenom kemijskih i/ili mehaničkih mjera, za vrijeme trajanja kritičnog razdoblja zakorovljenosti određene poljoprivredne kulture.

U naseljenim mjestima, međutim, često je zabranjena primjena kemijskih mjera. Tako se suzbijanje ambrozije uglavnom provodi košnjom koju je potrebno provesti dva do tri puta u tijeku vegetacije, prije formiranja muških cvatova (početak lipnja), početkom kolovoza (kod pojave prvih ženskih cvjetova) te početkom rujna (prije sazrijevanja sjemena). Nepravovremena košnja (preuranjena ili zakašnjela) dovodi do retrovegetacije ambrozije, odnosno stvaranja postranih grana iznad mjesta košnje. Čak može dovesti do povećanja njene sjemenske produkcije.