Hoćemo li proizvoditi ili samo piti rakiju?

44

""Proizvodnja alkohola i jakih alkoholnih pića, odnosno obveze koje proizvođači alkoholnih pića imaju propisana je Zakonom o posebnom porezu na alkohol. Prema odredbama tog Zakona porezni obveznik, odnosno proizvođač alkohola i alkoholnih pića je svaki proizvođač koji proizvede više od 20 litara apsolutnog alkohola godišnje po poljoprivrednom domaćinstvu. Proizvođači koji proizvode do 20 litara apsolutnog alkohola godišnje, a ne stavljaju proizvode u promet, mogu to trošiti u vlastitom domaćinstvu i oni nisu porezni obveznici. To znači, isključivo proizvodnja za vlastite potrebe. 20 litara apsolutnog alkohola podrazumijeva 50 litara rakije ili drugog alkoholnog pića jačine 40 % (količina apsolutnog alkohola u alkoholnim pićima utvrđuje se tako da se količina alkoholnog pića pomnoži s postotkom alkohola i podijeli sa 100). Znači svako poljoprivredno kućanstvo, pod uvjetom da ne prodaje svoje proizvode, može za vlastite potrebe proizvesti 50 litara rakije, vinjaka ili nekog drugog alkoholnog pića čija je jačina 40 vol%, na godinu.

Obiteljska tradicija

Za mnoge, jedino pravo domaće žestoko alkoholno piće – rakija, tradicionalno se proizvodi u Lijepoj našoj. Sjever Hrvatske, idealno je podneblje za šljivu, posebno za one zaboravljene domaće sorte. Rakija za neke buduće prigode – vjenčanja, sprovode, kosidbe, proslave, mašinanja, žetve te sajmove, potekla je već iz bakinih kotlova. Kažu da je ipak ponegdje u daruvarskom području, ove godine rakija jako siromašna sladorom, ali i alkoholom. Obiteljska je to tradicija koja nema kraja, unatoč novim pravilima proizvodnje i plaćanju trošarina. Industrijske šljive prerađuju se na više načina, a jedan od svima poznatih je i ukomljavanje šljive radi dobivanja destilata odnosno alkohola ili svima dobro znane šljivovice. Kada uđu u EU, balkanske zemlje morat će zaboraviti ili odustati od mnogih tradicija, pa i od “pečenja” rakije – a mi smo to već iskusili u Hrvatskoj. Hrvatska je, da tako kažemo, prilagodila svoje zakone Uniji. Prema tim novim propisima, čak i obična seoska kućanstva koja spravljaju domaću rakiju za vlastite potrebe moraju se registrirati i plaćati paušale i poreze.

Vlasnik je dužan prijaviti kotao carinskoj upravi koja provodi i nadzire Zakon o trošarinama. U protivnom može slijediti kazna od dvije do deset tisuće kuna. Ali to naravno nije sve. Za one koji proizvedu više od 20 litara čistog alkohola godišnje, dakle četrdesetak litara rakije, obavezni su platiti trošarinu, čak i onda ako svu rakiju sami i popiju. Po litri čistog alkohola trošarina iznosi 53 kune, odnosno od 25 do 30 kuna po litri rakije, ovisno o postotku alkohola u rakiji.

To znači da se po kotlu plaća 15 eura, a to je oko 100 kuna. Za svaki litar preko tih čarobnih 50 mora se platiti specijalni porez, ali i porez na dodanu vrijednost.

Prijava kotla

Vlasnici kotlova ili osobe koje peku rakiju, najkasnije su osam dana prije početka pečenja, podnijeli prijavu za upis u Registar trošarinskih obveznika, a trošarina se platila i za kotao, onaj zapremnine 100 litara do 100 kn, a 200 kn za sve one većeg kapaciteta. Prvi korak je popuniti obrazac PUR u 3 primjerka te ga poslati poštom ili osobno dostaviti ovlaštenoj carinarnici. Fizička osoba, odnosno svaki čovjek neovisno da li je vlasnik kotla (kazana) ili ga unajmljuje i posuđuje dužan je svake godine platiti paušal za korištenje kotla (za svaki kotao zapremine do uključivo 100 litara iznosi 100,00 kuna, a za kotao zapremine više od 100 litara iznosi 200,00 kuna). Paušal se plaća svake godine bez obzira da li se proizvodnja odvijala ili ne. Paušal se ne plaća ukoliko vlasnik kotla zapečati kotao ili ukoliko proizvođač do lipnja tekuće godine pošalje obavijest nadležnoj carinarnici da se iste godine neće odvijati proizvodnja alkohola, tj. da neće peći rakiju. Izjava o korištenju kotla u pravilu se šalje 8 dana prije pečenja rakije i dostavlja se u jednom primjerku. Uz Izjavu potrebno je dostaviti i potvrdu o uplaćenoj trošarini za korištenje kotla.

Kako se utvrđuje i obračunava trošarina?

Svježe ispečenoj rakiji potom se utvrđuje jakost i količina. Mali proizvođač jakog alkoholnog pića u obvezi je najkasnije do 20. siječnja tekuće godine za proteklu godinu dostaviti carinarnici nadležnoj prema svome prebivalištu Godišnje izvješće o ukupno proizvedenoj količini jakog alkoholnog pića za vlastite potrebe, zapremini kotla te obračunatoj trošarini na Obrascu GI-MP-JAP. Ovaj obrazac dostavlja se i ako u godini za koju se ponosi izvješće nije bilo pečenja rakije.

Mali proizvođač jakog alkoholnog pića sam obračunava trošarinu tijekom obračunskog razdoblja koje je jednako kalendarskoj godini (od 1. siječnja do 31. prosinca), te je u obvezi istu platiti do 31. siječnja tekuće godine za proteklu godinu. Svako kućanstvo za vlastite potrebe smije u jednoj godini ispeći 20 L čistog alkola odnosno 44,45 L rakije jačine 20 gradi (45 vol%).

Zaključak je ipak da nitko neće mjeriti koliko smo rakije za svoje potrebe ispekli u tom prijavljenom kotlu. Ali na tržište se ne može ići bez dozvola i papira što je u biti i normalno kada se radi o alkoholu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakUzgoj limete
Sljedeći članakZa preradu voća i povrća 11,39 milijuna kuna iz IPARD-a
Renata Dragović, mag.ing.agr.
Posjeduje višegodišnje iskustvo u ekološkoj poljoprivredi, upravljanje kvalitetom, EU standardi, certifikacija i kontrola ekoloških proizvođača. Završila je Poljoprivredni fakultet, prije toga Gimnaziju „Braća Ribar“, smjer biologija, kemija, fizika. Živi i radi u Osijeku. Tijekom karijere radila je više vrsta poslova; marketing, tehnolog, savjetnica za ekološku poljoprivredu, voditeljica Službe za certifikaciju u nadzornim tijelima, kontrolorka ekološke proizvodnje i upravitelj kvalitetom. Radi na EU projektima. Radi u novinarstvu i piše kao vanjski suradnik. Poklonik je zdravog načina življenja. Volontira u Udruzi žena „Plodovi Panonije“.