Kako su količine ove gljive koje se mogu naći u prirodi ograničene, i kako ne bi trebalo pokupiti baš sva plodišta iz naših šuma, opisat ćemo jednostavne načine njezina uzgoja. Ova gljiva raste po cijelom svijetu, od amazonskih prašuma, Sjeverne Amerike, cijele Azije i ćurope. U našem podneblju raste najćešće na hrastovima po kojima je i dobila ime. Osim njih, pogodne su podloge za uzgoj: javor, brijest i vrba. Hrastova sjajnica raste i na šljivi i na rogaču. U prirodi se plodna tijela pojavljuju u blizini zemlje i korijenja koje viri iz tla. Hrastova sjajnica je poznata i kao jedan od šumskih štetnika koji uništava korijenje drveća pa ju šumari zbog toga dobro poznaju i ne vole. Kako se ova gljiva može razmjerno jednostavno uzgajati, nema nikakva razloga da se njezina proizvodnja u Hrvatskoj ne razvije, jer imamo obilje sirovine i prikladne klimatske uvjete. Uzgoj ove gljive počinje odabirom zdravog debla pogodne vrste drveta. U našem se podneblju najboljim pokazao hrast. Hrastove se oblice režu na dužinu od 50 do 100 cm i tada se nacjepljuju micelijem. Promjer oblice može biti od 10 do 35 cm pri čemu se deblje oblice režu na kraće. Nacjepljivanje micelija može se obaviti bilo kojom metodom, kolut, isječak, rez, ali najboljim se pokazao način bušenja rupa i čepljenja čepom od kore koje se rabi u uzgoju Mirisne aniske (Shii-take). Nosač micelija mogu biti drveni čepovi, piljevina ili zrno žitarica. »epovi se zbog jednostavnosti i otpornosti na štetoćine preporučuju za nacjepljivanje panjeva u šumi. Micelij na piljevini se preporučuje za nacjepljivanje oblica kod kojih se u tijeku ranog razdoblja proraštanja ne može osigurati zadovoljavajuća njega i zaštita. Micelij na zrnu žitarica preporučuje se za uzgoj na oblicama u zaštićenu prostoru i na umjetnoj podlozi. Nakon nacjepljivanja počinje razdoblje proraštanja.
