""Na forumu je istaknuto da Hrvatska mora u što kraćem roku i na održiv način osigurati svoju prehranu iz vlastitih izvora. Obiteljska poljoprivredna gospodarstva treba zato osloboditi birokratskih okova i okrenuti tržištu. U tom će procesu biti potrebne istodobne promjene u više smjerova koji se međusobno dopunjuju i jačaju. Ključno je da se mogu osloniti na kreditnu instituciju koja poznaje specifične probleme sela i može pomoći u financiranju proizvodnog i tržišnog okupljanja malih i srednjih proizvođača. Važno je da takvo financiranja bude lako dostupno na cijelom državnom području.

Negativni pokazatelji domaće poljoprivrede

""Uz zanimljvo uvodno predavanje mr.sc Miroslava Božića, o financiranju hrvatske poljoprivrede, u kojem je najviše bilo riječi o negativnim pokazateljima poljoprivredne proizvodnje u posljednje 4 godine, veliko zanimanje publike izazvalo je i izlaganje s primjerom austrijskog zadruženog bankarstva, koje je predstavio gost iz Austrije, Jürgen Gruber. Izlaganje o banci koja bi bila oslonac sustavnih promjena u domaćoj poljoprivredi održao je mr.sc. Miroslav Kovač, a dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta i domaćin foruma, dr.sc. Đuro Njavro, predstavio je model razvoja novih kompetencija Hrvatske poštanske banke. Njegova razmišljanja donosimo kroz sljedeći razgovor.

• Dr. Njavro, možete li dati svoju procjenu trenutne situacije u hrvatskoj poljoprivredi i komentar na negativnu bilancu uvoza i izvoza hrane ?

Poljoprivreda boluje već dulje vrijeme, što je rezultat potpuno neprimjerenog odnosa prema selu, kao strateški važnom sektoru gospodarstva. Prošlih nekoliko godina proizvodne i tržišne slabosti došle su na naplatu pod pritiskom ulaska na EU-tržište i pod pritiskom konkurencije koja se razvija pod puno povoljnijim uvjetima. Naša se primarna proizvodnja smanjila do te mjere da polovicu naše hrane moramo uvoziti, a na tom godišnje gubimo 3% BDP-a. To je težak, a potpuno nepotreban, da ne kažem tragičan uteg na našoj platnoj bilanci s inozemstvom i jedan od razloga povećanog zaduživanja u inozemstvu

• Zašto se u javnosti javlja dojam da se pogoduje velikim tvrtkama s poljoprivrednom proizvodnjom, je li to i vaše mišljenje i koja je zapravo njihova uloga u domaćem gospodarstvu?

Nije riječ o dojmu nego o činjenicama. Rekao bih čak da se može govoriti o svjesnoj strategiji da se resursi i poticaji, daleko više nego u Zapadnoj Europi, namaknu velikim proizvođačima koji će nas učiniti međunarodno konkurentnima, a da se na mala obiteljska gospodarstva gleda kao na sitne igrače, kao da su socijalni slučajevi. Iz niza razloga na poljoprivredu se samo u vrlo ograničenom obujmu može primijeniti logika dugih serija stacionarne industrije, a proizvodnja u okviru obiteljskih gospodarstava ključna je za održavanje okolišnih, ekoloških, infrastrukturnih i sigurnosnih standarda na cijelom državnom teritoriju, te zdrave prehrane naroda. Ne treba zaboraviti ni da je selo još uvijek izvor demografskog rasta i za mnoge prva škola demokracije i međusobnog uvažavanja i suradnje. Mi trebamo i male i velike, ali velika prehrambena industrija mora svoju konkurentnost crpiti iz vlastite organizacije i vlastitih prednosti, a prije svega iz zdravog i jakog sektora primarne proizvodnje. U tom se dijelu proizvodnog lanca iskazuje životna snaga, zalaganje i inicijativnost maloga čovjeka i obitelji – to je ono što svako pametno društvo potiče i iz čega crpi druge blagodati.

OPG-i u središtu poljoprivredne politike

• Na forumu je bilo riječi o financiranju poljoprivrede. Od 1991. bilo je različitih modela financiranja poljoprivredne proizvodnje, no unatoč poticajima i određenim ulaganjima, velik dio poljoprivrednih proizvođača nezadovoljan je, a znatan broj gasi i napušta farme i odlazi iz poljoprivrede. Jesu li budućnost hrvatske poljoprivrede tehnološki suvremena i razvijena snažna obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja će zaposliti i zadržati ljude u ruralnim krajevima i kako osigurati njihov o(p) stanak?

Treba shvatiti da je dobar dio tih poticaja i ulaganja usmjeravan neravnomjerno i u službi nepromišljenih politika. Novac sam po sebi ništa ne rješava. On daje rezultate ako je u službi pametnih ideja, ako nam pomaže da primijenimo nešto od onoga što možemo naučiti od uspjeha drugih u sličnim prirodnim i geopolitičkim okvirima. Mi smo do sada od Europe naučili vrlo malo – prepisujemo i primjenjujemo zajednička pravila, ali se ne trudimo shvatiti viziju koja se krije iza njih. Uzelo nam je predugo vremena da dokučimo da zajednička poljoprivredna politika Unije regulira samo dio odnosa u tom sektoru i da svaka država ima svoje nacionalne ciljeve koje ostvaruje rabeći najrazličitije instrumente upravljanja. Nije nama bliska Austrija odlučila da seljacima ostavi utrženi PDV i da ih praktički oslobodi od poreza na dohodak jer država nije znala kamo će s tolikim prihodima… Ali tko si je kod nas dao truda da napravi cost-benefit analizu njihovog vrlo uspješnog modela?
• Na koji način HBOR sudjeluje u financiranju i investicijama u poljoprivredi i jesu li zadovoljavajući i dovoljni programi i linije kreditiranja poljoprivredne proizvodnje koje nude komercijalne, poslovne banke?

I HBOR i poslovne banke su vrijedne ustanove u postojećim okvirima. Da ne ulazim u detalje, problem je da su one u potpunosti oslonjene na državne kredite i jamstva i da se oko tih kredita razvio priličan birokratski aparat, ali ne i neko veće poznavanje poljoprivrednih problema. Neophodno je da se otvore i kanali prema dijelovima privatnog tržišta kapitala koji su zainteresirani za plasmane u sigurne hipotekarne zapise. Treba poljoprivredu približiti tržišnim mehanizmima i financijsku ulogu države postupno svoditi uglavnom na subvencioniranje kamata po uzoru na konkurente.

""

Agrobanka kao rješenje

• Može li posebna agrobanka biti rješenje? I otkud takva banka?

Pravo je pitanje, kako smo izdržali sve ovo vrijeme bez agrobanke sa solidnom kreditnom reputacijom, dobrim stručnim znanjem, te misijom potpore zadružnom udruživanju i drugim oblicima strukturnih promjena. Kad se spomenu iznimno uspješni vanjski uzori kao Raiffeisen, Rabo, Credit Agricole itd. kod nas se odmah javljaju nevjerujući Tome: Ma to je nešto drugo, to su oni, druga su bila vremena…

• Zašto bi trebalo restruktirirati Hrvatsku poštansku banku u Hrvatsku poljoprivrednu banku i koliko bi koštalo takvo preoblikovanje?

 I ovo pitanje zahtijeva puno predug odgovor, pa ću naznačiti samo nekoliko strateških elemenata. Za Hrvatsku je važno da barem jedna veća banka ostane u hrvatskom vlasništvu kao tržišni korektiv stranom oligopolu. Potrebna nam je banka koja podržava strukturne promjene (npr. okupljanje u štedno-kreditne zadruge i proizvodne organizacije, suradnja sa Savjetodavnom službom, itd.) kao jedan od načina jačanja svoje tržišne pozicije. Mora u bankovnom svijetu postojati ustanova koja poznaje vrlo specifične poslovne prilike i stručne kriterije u poljoprivredi. Cost-benefit analizu preoblikovanja moguće je napraviti za nekoliko mjeseci kad se uglavi cijeli reformski paket koji stavlja obiteljska gospodarstva u središte poljoprivredne politike. S obzirom da će HPB nastaviti sa svojim uobičajenim poslovanjem, a novo usmjerenje ostvariti kroz nekoliko godina, moguće je promjene obaviti daleko poslovnije, dakle i jeftinije, nego stvarajući novu ustanovu.

• Tko bi osigurao i odgovarao za kapital i poslovanje te agrobanke, s obzirom na rizičnost proljoprivredne proizvodnje, nesigurnost i nestabilnost tržišta i specifične strukture (dobne i obrazovne) naših poljoprivrednika?

Strane banke koje sam spomenuo kao primjere izrasle su okupljanjem štedno- kreditnih zadruga u jednu zajednički strukturu. U nas će taj proces imati istu logiku, ali će se morati provesti na malo drukčiji način: već postojeća banka može kreditnom politikom ubrzati stvaranje zadruga unutar programa koji ih usmjerava da tijekom 10 godina postanu većinski vlasnici banke. Do tad HPB ostaje banka u većinskom vlasništvu države, ali s profesionalnim vodstvom i s visokim poslovnim kriterijima. Problemi koje spominjete realni su, ali dobar dio njih je postojao i za banke koje nam mogu poslužiti kao uzor. Dapače, stvarane su da bi se tim rizicima moglo bolje parirati.

• Koje su glavne prednosti takve agrobanke?

 Prednost je njezina specijalizacija, sposobnost da razumije poljoprivredna tržišta, tehnologije i posebnosti poljoprivredne proizvodnje, što je čini dobrim partnerom poljoprivredi i partnerom savjetnikom OPG-u.

• Koliko je realno očekivati da će doći do realizacije ideje o domaćoj agrobanci?

Agrarna banka je važan dio nove agrarne politike, pa držim da je njena realizacija vrlo izgledna i nužna.

• Što bi poručili sljedećoj vladi i ministru poljoprivrede, a što hrvatskim poljoprivrednicima, što mogu očekivati u novoj 2016. godini i u budućnosti?

Uz potrebno samopouzdanje i vjeru u vlastite snage, uz puno rada i inovativnosti, moguće je već u 2016. učiniti zaokret i oživjeti brojne neiskorištene kapitale u hrvatskom agraru.

Prethodni članakOPG za proizvodnju kolača
Sljedeći članakUgovor potpisan pod prisilom
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.