Bilo da se radi o profesionalnim poljoprivrednim proizvođačima ili hobistima koji se bave poljoprivredom u slobodno vrijeme, i jednima i drugima potrebni su objekti na poljoprivrednom zemljištu. Oni su im potrebni za razne namjene, od proizvodnje do skladištenja. Budući da je poljoprivredno zemljište namijenjeno za poljoprivrednu proizvodnju, graditi se stoga mogu isključivo objekti poljoprivredne namjene. Uglavnom su to montažne (pomoćne) građevine (poljske kućice, plastenici i staklenici, nadstrešnice i garaže, spremišta za alat, poljoprivrednu opremu i sl.).

Potpuno montažne građevine

Montažne gradnje su, prema Hrvatskoj enciklopediji, (mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.), izvedbe zgrada spajanjem predgotovljenih konstruktivnih elemenata i sklopova. Ti se elementi i sklopovi (prefabrikati) industrijski proizvode u pogonima, dopremaju na gradilište i montiraju. Prema načinu gradnje na licu mjesta, zgrade mogu biti djelomično montažno građene ili potpuno montažne.

U ovom ćemo se članku baviti potpuno montažnim građevinama koje se na mjestu na kojem se grade u potpunosti sastavljaju od prefabriciranih elemenata, osim temelja koji se, naravno, izvode klasično. Iako postoje i montažne gradnje u betonu, montažne zgrade se najvećim dijelom izvode od drva i čelika.

Prednosti ovakve gradnje su u velikom stupnju mehanizacije pri gradnji. To dovodi do većeg stupnja preciznosti i uštedi na radnoj snazi, minimalnim radom na gradilištu, potrebno je manje vremena za gradnju (manja je ovisnost vremenskim uvjetima), a u pojedinim slučajevima je takva gradnja i ekonomičnija zbog serijske proizvodnje velikog broja istih elemenata.

Gradnju u Republici Hrvatskoj regulira niz zakona, propisa, pravilnika i normi. Sve počinje sa Zakonom o gradnji koji propisuje sudionike u gradnji, postupke i dokumente potrebne za gradnju. Osim Zakona o gradnji, propis koji regulira koja je dokumentacija potrebna za koji tip građevine je i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, NN 34/18, NN 36/19, NN 98/19, NN 31/20).

Bez obzira na to koju građevinu radili i je li za nju potrebna građevinska dozvola ili ne, svaka izgrađena građevina mora biti u skladu s nadležnim prostornim planom. Prostorni plan je dokument kojeg ima svaka općina ili grad. On propisuje što se na tom području može graditi te pod kojim uvjetima. Zbog svega navedenog, preporučamo konzultacije s arhitektom prije početka bilo kakvih radova.

Koje se građevine mogu raditi bez građevinske dozvole?

Prema navedenom pravilniku, građevine koje se mogu graditi bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta su vrtne sjenice i nadstrešnice do 20 m2 tlocrtne površine (nadstrešnice mogu biti povezane sa zgradom, van gabarita zgrade ili samostojeće), nadstrešnice za sklanjanje stoke i stočne hrane s prostorom zaklonjenim od vjetra, zatvorenim s najviše tri strane te plastenici širine do 6 m, a visine do 3.5 m, bez temelja, poda i komunikacijskih traka.

Vrtne sjenice i nadstrešnice

Vrtne sjenice i nadstrešnice mogu imati drvene ili metalne montažne konstrukcije, ili kombinaciju oba sustava. Iako je zbog svoje dostupnosti češće korišteno drvo, čelična konstrukcija može prevladati veće raspone i sama konstrukcija je tanja i elegantnija.

montažne konstrukcije
Nadstrešnica s čeličnim okvirom za veći raspon i ostatkom konstrukcije od drvenih elemenata

Najjednostavnije sjenice i nadstrešnice na betonskim temeljima samcima imaju čelične „papuče“ na koje se montiraju drveni stupovi. Na te stupove dolaze uzdužne grede, a na njih, po kraćem rasponu, niz greda na manjem razmaku koje čine pergolu. Ovakve nadstrešnice ili sjenice, posebno drvene, možete izvesti sami (iako je potrebno iskustvo kod određivanja dimenzija stupova i greda). Također možete i kupiti kao gotov sustav od proizvođača.

Kod ovakve jednostavne konstrukcije koja se sastoji samo od stupa i grede bitno je učvrstiti konstrukciju na način da se između drvenog stupa i grede dodaju kose ruke koje čine trokut između gornje polovice stupa i grede. Često se ovaj detalj kod sjenica radi kao dvije polovice luka između dva stupa. Kod čeličnih konstrukcija se rade kosnici punim profilima ili zatege čeličnim sajlama. Takvu se sjenicu ili nadstrešnicu s ravnim krovom može natkriti na nekoliko načina.

Metalna nadstrešnica kupljena kao kompletan sustav od proizvođača, s bočnom horizontalnom pergolom za zasjenjivanje i limenim stranicama

Najskuplji i najteži je stakleni pokrov, lameliranim ili kaljenim staklom. Raspon na koji se staklo postavlja je do 80 ili 90 cm. Kod takvog pokrova postoji i problem zasjenjivanja. Velika prednost staklenog pokrova je njegova trajnost. Najčešća zamjena za staklo su ploče od polimetil-metakrilata, odnosno pleksiglas. Pleksiglas je lagan, ima oko 90 % prozirnosti tako da, kao i staklo, propušta svjetlost, otporniji je na lomove od stakla.

Slične pleksiglasu su i polikarbonatne ploče poput lexana. Lexan postoji i s premazom koji smanjuje efekt zagrijavanja (koji je glavni problem kod prozirnih pokrova). Također, može se i savijati prema preporučenim vrijednostima u smjeru komora od kojih se sastoji. Polikarbonatne ploče su također lagane i montaža je relativno jednostavna. Bitno je ostaviti mjesta za rastezanje ploča pri promjenama u temperaturi jer u suprotnom mogu pucati. Bitno je i zatvoriti eventualno otvorene bočne rubove kako u komore ne bi ulazili kukci, a kako bi izlazila eventualna vodena para. Trake koje se koriste u tu svrhu dostupne su kod proizvođača ploča. Mana koju dijele i pleksiglas i lexan ploče jest trajnost. S vremenom dobivaju žućkastu patinu te su UV otporne do 10 godina, što znači da ćete ih morati zamijeniti.

Sjenice, pa čak i nadstrešnice, mogu se natkrivati i akrilnim i poliesterskim platnima proizvedenima za natkrivanje i tende. Takva su platna vodoodbojna, a važno je da imaju i certifikat za zaštitu od sunca. Platno kao pokrov češće se koristi u gotovim sustavima, kad se cijela konstrukcija sjenice ili nadstrešnice kupuje od proizvođača zbog precizne montaže te konstrukcije koja je proračunata i montirana na način da može izdržati udare vjetra u platno. Ako je za nadstrešnicu bitnije zasjenjivanje nego zaštita od kiša (npr. kod nadstrešnica za parkiranje), mogu se koristiti iste mreže za zasjenjivanje kakve se koriste u plastenicima. Mreže dolaze u različitoj gustoći tkanja ovisno o stupnju zasjenjivanja, a trajnost im je od 5 do 10 godina.

montažne konstrukcije
Pergola s mrežom za zasjenjivanje

Nadstrešnice i sjenice mogu imati i dvostrešne ili višestrešne krovove. Ako su drvene, na konstrukciju stupova i grede dolazi krov koji se ne razlikuje bitno od tradicionalnih drvenih krovova. Za njihovu gradnju ipak je potrebno osnovno znanje o izvedbi drvenih krovova. Ako je krov jednostrešan i jako blagog nagiba, najčešće je konstrukcija takva da su stupovi s jedne strane pravokutne nadstrešnice ili sjenice viši, a s druge niži. Prednost takvih plitkih krovova je jednostavno pokrivanje limenim pločama koje ne zahtijevaju veliki nagib krova. No, i kod ove konstrukcije bitni su kosnici ili ruke, barem na stupovima na uglovima.

Kosi krovovi na sjenicama i nadstrešnicama se pokrivaju uobičajenim pokrovima i za ostale zgrade: limenim sendvič panelima s ispunom od poliuretana, limenim valovitim pločama, crijepom i sl. Važno je obratiti pozornost na minimalan nagib krova koji pojedini pokrov zahtijeva, a koji je propisan od proizvođača pokrova (npr. preporuka za lim je da se može stavljati već od 7°C, dok za crijep nagib krova bi treba biti iznad 15°, no ovisi o proizvođaču i tipu crijepa).

Drvena sjenica s višestrešnim krovom

Plastenici

Plastenici koji nemaju temelj najčešće se rade od savitljivih plastičnih cijevi ili od metalnih profila. Kao i sjenice i nadstrešnice, mogu se izgraditi kod kuće ili ih se može kupiti kao gotove montažne sustave od proizvođača. Kod određivanja oblika plastenika, bitno je dobro nategnuti konop kako bi uzdužne stranice bile ravne. Uzduž konopa se kopa jarak dubine 20-25 cm i u njega se zabijaju drveni stupovi/klinovi. Nakon što su klinovi zabijeni dobro u zemlju, s obje strane se na njih nataknu plastične cijevi.

Bitno je cijevi na vrhu luka povezati na jednu cijev ili šipku koja ide cijelom duljinom plastenika. Cijeli plastenik je potrebno ustabiliti ponovo kosnicima kako ga vjetar ne bi srušio. Vrata plastenika uvijek su na kraćoj strani i rade se tako da se dvije okomite cijevi postavljaju od klinova u jarku do vrha čeonog luka i dobro pričvrste za njega. Poprečna cijev se postavlja na visini štoka vrata. U tako dobiveni okvir se montiraju vrata te je potrebno foliju krojiti oko njih. Folija se postavlja preko tako dobivenog kostura i učvršćuje na njega. Krajevi folije koji ostaju pri dnu na uzdužnim stranicama se u jarku zakopaju s iskopanom zemljom.

montažne poljoprivredne konstrukciej
Manji plastenik s plastičnim lukovima

I plastenici koji imaju metalnu konstrukciju se slično izrađuju. Samo se umjesto drvenih klinova zabijaju metalni stupovi na koje se vijcima montiraju metalni lukovi. Vrata se grade na jednak način. Veći plastenici imaju i mogućnost otvaranja bočnih stranica namatanjem folije pomoću elektromotora ili ručno. Međutim, to su već detalji koji bi se trebali prepustiti profesionalcima. Polietilenske folije za plastenike biraju se prema debljini folije i propusnosti količine svjetla.

Debljina folija kakve se koriste za plastenike su između 150 i 200 mikrona. Propusnost količine svjetla je iznimno važna jer o njoj ovisi urod u plasteniku. Kod folija je bitno da su otporne na UV zrake, a postoje i folije s premazom protiv kapanja kondenzata po kojima kondenzat „kliže“ duž folije do tla te termičke folije.

U kontinentalnom dijelu Hrvatske preporučuje se korištenje tzv. „clear“ folija kod kojih se preporuča da su plastenici okrenuti sjever-jug. U obalnom dijelu Hrvatske se preporuča korištenje difuznih folija koje propuštaju manje svjetla. Odabir folija za plastenik, ili čak kombinacija folija ili mreža za zasjenjivanje, gotovo da je znanost sama za sebe. Ovisi prvenstveno o kulturi koja se uzgaja pa je dobro posavjetovati se oko izbora.

montažne konstrukcije
Plastenik s metalnom rešetkom

Ako se odlučite na izgradnju plastenika s opremom poput sustava za navodnjavanje, toplovodnog ili toplozračnog grijanja, električnim ili plinskim instalacijama, uključujući priključke i pripremu tople vode ili zraka i sl. ili staklenika s pokrovom čija masa je veća ili jednaka 12,5 kg/m2 s potkonstrukcijom i temeljima, bez poda, s komunikacijskim trakama od betonskih predgotovljenih elemenata, za gradnju takvih građevina nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, no potrebno je na gradilištu imati glavni projekt. Za građevine koje se grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta nije potrebno ishoditi uporabnu dozvolu.

Pročitajte još: Za koje je građevine potrebna građevinska dozvola?

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje