Novi uvjeti za ostvarivanje prava na plaćanje

43

To su, između ostalog, raznolikost usjeva i ekološki značajna površina na poljoprivrednom gospodarstvu. Pored toga, uvedena je mogućnost ostvarenje dodatne potpore za krmne proteinske kulture, kao i za površine voćnjaka i povrtnjaka (uz uvjete plasmana dijela proizvodnje kroz udruženja proizvođača).

Izravna plaćanja za 2015.

""Poljoprivrednici koji za 2015. godinu žele ostvariti prava na plaćanja u okviru programa osnovnog plaćanja, dužni su na svim prihvatljivim hektarima svojeg poljoprivrednog gospodarstva pridržavati se poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš od 1.siječnja 2015.godine, što znači da je već pri planiranju jesenske sjetve u 2014 godini bilo potrebno voditi računa o pridržavanju ovih praksi. Pridržavanje ovih praksi omogućit će poljoprivrednicima ostvarenje dodatnog prava na osnovno plaćanje po hektaru. Iznos zelenog plaćanja ovisit će o vrijednosti osnovnog prava na plaćanja. Poljoprivrednici koji žele u 2015. ostvariti prava na plaćanja u okviru programa osnovnog plaćanja dužni su na svim prihvatljivim hektarima svojeg poljoprivrednog gospodarstva (u daljnjem tekstu: PG) pridržavati se poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš (u daljnjem tekstu: zeleno plaćanje) od 1.siječnja 2015.godine, što znači da je već pri planiranju jesenske sjetve u 2014 godini bilo potrebno voditi računa o pridržavanju ovih praksi. Pridržavanje ovih praksi omogućit će poljoprivrednicima ostvarenje dodatnog prava na osnovno plaćanje po hektaru. Iznos zelenog plaćanja ovisit će o vrijednosti osnovnog prava na plaćanja. Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš su
1. raznolikost usjeva
2. postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini
3. održavanje postojećih trajnih travnjaka

Raznolikost usjeva

Ova mjera odnosi se samo na oranice (ne na voćnjake, vinograde, trajne travnjake i trajne pašnjake). Ako je ukupna površina oranica PG
• manja od 10 ha, poljoprivrednik nije obvezan (u smislu zelenog plaćanja) imati više kultura
• između 10 i 30 ha, na tim oranicama moraju biti zasijana barem dva različita usjeva,
• s tim da glavni usjev ne smije zauzimati više od 75% tih oranica,
• veća od 30 ha, na oranicama moraju biti zasijana barem tri usjeva, pri čemu glavni
• usjev ne smije zauzimati više od 75% oranica, a dva glavna usjeva zajedno ne smiju
• zauzimati više od 95% zemljišta.
Primjer. Ako ratar obrađuje ukupno npr. 100 hektara oranica, a sije kukuruz (kao glavni usjev), ječam (kao drugu kulturu po zastupljenosti) i soju (kao treću kulturu po zastupljenosti), kukuruz ne smije biti zasijan na više od 75 ha, a kukuruz i ječam zajedno ne smiju zauzimati više od 95 ha. S obzirom da je soja ujedno i kultura koja fiksira dušik, površine pod sojom prihvatljive su i kao ekološki značajne površine.

Izuzetak od obveze raznolikosti usjeva

1. Različite usjeve ne trebaju imati PG, koja na više od 75 % oranica imaju:
a) proizvodnju trava ili druge zeljaste krme,
b) ugar ili
c) kombinaciju trava i ugara, pod uvjetom da preostala površina oranica koja se koristi za druge kulture nije veća od 30 hektara.
2. Različite usjeve ne trebaju imati PG koja na više od 75 % ukupne prihvatljive poljoprivredne površine imaju:
a) trajne travnjake ili pašnjake,
b) proizvodnju trava ili druge zeljaste krme ili,
c) kombinaciju navedenih kultura, pod uvjetom da preostala površina oranica koja se koristi za druge kulture nije veća od 30 hektara.

Što su „različiti usjevi (kulture)?

a) različiti rodovi u smislu botaničke klasifikacije usjeva (npr. rod triticum: pšenica),
b) različite vrste istog roda kad se radi o porodicama Brassicaceae (kupusnjače), Solanaceae (pomoćnice) i Cucurbitaceae (tikvovke),
c) zemljište na ugaru,
d) trave koje nisu trajne i drugo zeljasto krmno bilje.
Ozimi i jari usjevi iste kulture također se smatraju različitim usjevima (npr. ozimi i jari ječam smatraju se različitim kulturama u smislu zelenih plaćanja). Ova mjera odnosi se samo na oranice (ne na voćnjake, vinograde, trajne travnjake i trajne pašnjake) Ako je ukupna površina oranica pg
• manja od 15 ha, poljoprivrednik nije obvezan imati ekološki značajne površine.
• veća od 15 ha, poljoprivrednik treba osigurati da je od 1. siječnja 2015. najmanje 5% površine oranica tzv. “ekološki značajna površina” (EZP).
Površine pod obilježjima krajolika i pod rubnim pojasevima priznaju se kao EZP ne samo ako se nalaze na oranicama nego ako se nalaze i uz – pokraj obradivog zemljišta koje je poljoprivrednik prijavio u ARKODU.

Izuzetak od obveze EZP

Ekološki značajne površine ne trebaju imati PG, koja na više od 75 % oranica imaju:
a) proizvodnju trava ili druge zeljaste krme,
b) proizvodnju leguminoza (mahunarki),
c) ugar ili
d) kombinaciju navedenih kultura,
pod uvjetom da preostala površina oranica koja se koristi za druge kulture nije veća od 30 hektara. Ekološki značajne površine također ne trebaju imati PG, koja na više od 75 % ukupne prihvatljive poljoprivredne površine imaju:
a) trajne travnjake ili pašnjake,
b) proizvodnju trava ili druge zeljaste krme ili,
c) kombinaciju navedenih kultura,
""pod uvjetom da preostala površina oranica koja se koristi za druge kulture nije veća od 30 hektara. Poljoprivrednici ne smiju prenamijeniti niti preorati posebno zaštićene trajne travnjake i trajne pašnjake smještene na okolišno-osjetljivim područjima Natura 2000, utvrđenim Uredbom o ekološkoj mreži (NN 124/2013.). Pored toga, s obzirom na obvezu zadržavanja omjera trajnih travnjaka i ostalih obradivih površina u Republici Hrvatskoj na razini prijavljenoj u 2013., poljoprivrednici koji na svojem PG planiraju preorati (pretvoriti u obradivu površinu – oranicu, višegodišnji nasad i sl.) više od 10% površina koje su 2013. prijavili kao trajni travnjak ili trajni pašnjak (površine označene u ARKODU kao “Livade i pašnjaci”), ili povećati ukupne poljoprivredne površine svog PG na drugi način (kupnja, najam zemljišta,…) pri čemu se omjer površina pod trajnim travnjacima/pašnjacima i ostalim obradivim površinama prijavljenim u 2013. mijenja za više od 10%, moraju od Ministarstva poljoprivrede zatražiti dozvolu za prenamjenu trajnih travnjaka ili pašnjaka. Poljoprivrednici koji nisu obveznici pojedine mjere (npr. oni čije su oranice manje od 10 ha, a nemaju (ili ne prenamjenjuju) trajne travnjake, ili oni koji imaju samo višegodišnje kulture i sl.) ipak ostvaruju pravo na zeleno plaćanje, koje im se dodaje na iznos osnovnog plaćanja po površini.

Ekološka proizvodnja = zelena plaćanja

Poljoprivrednici koji imaju ekološku proizvodnju AUTOMATSKI ZADOVOLJAVAJU SVE UVJETE poljoprivrednih praksi koje su korisne za klimu i okoliš, tj. automatski ostvaruju pravo na zeleno plaćanje.

Poljoprivrednici, korisnici izravnih plaćanja će od 2015.g. moći ostvariti dodatnu potporu po hektaru za proteinske kulture koje se koriste za ishranu stoke (krmne proteinske kulture). To su sljedeće krmne kulture: stočni grašak (Pisum sativum), grahorice (Vicia sp), djeteline (Trifolium sp), lucerne (Medicago sp.) stočni bob (Vicia faba), smiljkita (Lotus corniculatus), lupine (Lupinus sp) i esparzeta (Onobrychis sp.) i soja za stočnu hranu.

Pored navedenih čistih krmnih kultura, potporu ostvaruju i površine zasijane leguminozno – travnim smjesama, kao što je npr. smjesa lucerne i trave s najmanje 50% lucerne (odnosno smjese s najmanje 50% krmne leguminoze).

Poljoprivrednici, korisnici izravnih plaćanja će od 2015.g. moći ostvariti dodatnu potporu po hektaru za voćne i povrtne kulture, ako proizvode povrće ili voće na najmanje jednom hektaru prihvatljive površine i isporučuje najmanje 50 % vlastite proizvodnje kroz udruženja proizvođača (zadruge, proizvođačke grupe, proizvođačke organizacije i dr.).

Novi Vladin model najviše razlika donosi u dosadašnjim isplatama poticaja po hektaru, pa će se osnovno plaćanje po hektaru ubuduće kombinirati sa “zelenim” plaćanjem. Riječ je o novom obliku poticaja koji se godišnje isplaćuje po hektaru kako bi se potaknuo održivi razvoj poljoprivrede, a uvjeti su raznolikost usjeva, održavanje trajnih travnjaka i ekološka proizvodnja na poljoprivrednom gospodarstvu. Isplaćivat će se i proizvodno vezane potpore u sektorima koje treba dodatno zaštiti, poput sektora mlijeka, goveđeg i telećeg mesa, ovčjeg i kozjeg mesa, šećerne repe te voća i povrća. No, nema više poticaja po kilogramu ili litri, nego po hektaru ili grlu stoke. Od 2015. godine prosječno nacionalno plaćanje po hektaru u Hrvatskoj trebalo biti oko dvije tisuće eura, no ako se tomu doda i zeleno plaćanje, te plaćanje za prvih 20 hektara poljoprivrednog zemljišta taj se iznos penje na oko tri tisuće kuna po hektaru. Oni koji se bave proizvodnjom u osjetljivom sektoru za povrće mogu dobiti još dodatnih 500 eura, a za voće 350 eura. Za provedbu tog novog modela Hrvatska u razdoblju 2015. – 2020. godine može potrošiti dvije i pol milijarde eura, od čega je 60 %, odnosno milijarda i pol eura osigurana iz EU.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje