Tlo na kojem nije raslo ništa osim korova, bilo je trn u oku agronomu Luki Dugaliji. Nakon odluke da tu nešto mora zasaditi odabrao je drvo Paulownia bellissima. Zajedno s njim u uzgoj su se upustili i Lana Stipaničev, Matija Garašić i Martin Garašić.
– Malo smo kasno krenuli sa sadnjom, a ni teren nismo pripremili na vrijeme, objašnjava L. Dugalija, dodajući kako su naknadno stavljali i foliju za zaštitu.
–Bojali smo se da će nam mlade sadnice pojesti zečevi, no imali smo sreće pa su nas zaobišli, nastavlja agronom.
Dodaje kako nije bilo potrebe niti za nekom zaštitom, jer su sadnice ostale zdrave. Kako je riječ o listopadnom drvetu, do proljeća će stajati samo tanka stabalca, a u ožujku slijedi prvo rezanje, nazvano čepovanje, pri kojem se mlado stablo reže u razini zemlje. S obzirom da je drvo porijeklom iz Kine, ovaj postupak omogućava mu prilagodbu na našu klimu i daljnji rast.
– Nakon rezanja iz panja će izrasti nekoliko novih izboja. Ostavlja se samo jedan, a drugi se uklanjaju, pojašnjava L. Dugalija.
Drvo će prvi put cvjetati u trećoj godini, godišnje će rasti tri do četiri metra, a kako ga namjeravaju rezati za drvnu masu, učinit će to u osmoj godini, jer je tada najisplativije.
Biomasa za energiju
Mnogo veći projekt pokrenule su tvrtke Solarni projekti i VR Enbekon kod Osijeka, koje su ovih dana obznanile da su zasadili 80 tisuća sadnica paulovnije na 20 hektara zemljišta u blizini Osijeka. Radi se o projektu izvedenom suvremenom tehnologijom, s postavljanjem malč folije i sustava za natapanje kap-na-kap, koji koristi energiju Sunca. Za mini solarnu elektranu snage 2.5 kW, koja pokreće pumpu za vodu od 1.8 kW, a koja daje oko 100 kubičnih metara vode dnevno, nisu se radili klasični betonski temelji, već su primijenjena najmodernija rješenja današnjice.
Konkretno, potkonstrukcija za fotonaponske module EnbekonDiamond, njemačke tvrtke VR Enbekon, nalazi se na vijčanim temeljima, koji se doslovce zašarafe u zemlju, na dubinu od 2-3 metra, objasnio je Jurica Gorup, predsjednik Uprave tvrtke Solarni Projekti d.o.o. Sve to u funkciji je uzgoja stabala čiju biomasu ove dvije tvrtke namjeravaju koristiti za dobivanje energije. Oni tvrde da se njihov hibrid Paulovnija OXI, uzgojen u bugarskom laboratoriju Bio tree, koji primarnu namjenu nalazi u proizvodnji biomase, odlikuje posebnim svojstvima, koja ga čine prikladnijim za uzgoj u našim krajevima od drugih vrsta ili hibrida.
U rodu Paulovnija obuhvaćeno je dvadesetak brzorastućih drvenastih vrsta, ali za gospodarsko iskorištavanje u našim krajevima najzanimljivije su P. Tomentosa, P. Elongata i P. Fortunei. Klijanci za svega nekoliko mjeseci dosegnu više od metar visine.
Potencijal u drvenoj sirovini
U Solarnim projektima kažu da je drvo paulovnije lagano, a istovremeno iznimno čvrsto, što je idealna kombinacija za slučajeve gdje se traži takav omjer. Drvo omogućuje sve vrste tretiranja, svjetlije je boje i lagano se boji sa svim vrstama boje, pa je po tome podobno za drvnu industriju. U Hrvatskoj gospodarskoj komori potvrdili su nam da je projekt kod Osijeka do sada najveća investicija u uzgoj ove vrste u Hrvatskoj.
Do sada još nije bilo kontakata predstavnika drvnih prerađivača s uzgajivačima paulovnije, ali u HGK smatraju da i u tome leži potencijal obzirom da ovaj sektor stalno traži drvenu sirovinu. U 2013. godini izvoz drvne industrije iznosio je 973 milijuna dolara, što je 8 % više u odnosu na 2012. godinu, a uvoz 453 milijuna dolara, manji za 9 % u odnosu na 2012. godinu, s ostvarenim suficitom trgovinske bilance s inozemstvom od 519 milijuna dolara. To je više u odnosu na 2012. godine za 29%, saznali smo od Martine Sokač Saraga, što je jedan od podataka o usponu ove industrije, pa treba i više sirovine.
Je li paulovnija invazivna vrsta?
Uz sve prednosti paulovnije treba biti oprezan s njenim širenjem, jer se u Americi vodi kao invazivna strana vrsta, koja uzrokuje velike probleme u šumarstvu, poljoprivredi i na infrastrukturi. Američka Uprava za poljoprivredu (USDA) navodi vrstu Paulownia tomentosa kao invazivnu, jer se nekontrolirano širi na jugu, istoku i srednjem zapadu SAD-a. Tamo je unešena iz Kine 1840. godine, kao ukrasna biljka, ali iz vrtova i parkova proširila se na polja i u šume, gdje ju sada Amerikanci pokušavaju iskorijeniti, što uzrokuje velike troškove. S ovim slučajem može se usporediti problem amorfe (Amorpha fruticosa), koja je također unesena kao ukrasna biljka, ali u posljednjih pedesetak godina agresivno se širi na pašnjake ili sprječava pošumljavanje.
Prema stručnoj literaturi, amorfa je u Hrvatskoj prvi puta zamijećena 1969. godine iz Sjeverne Amerike. Namjerno se uzgajala uz željezničke pruge i nasipe radi njihova učvršćivanja i kao dekoracija. Ali onda je počela prodirati na pašnjake i livade, što je sada osobito izraženo na područjima uz rijeku Savu. Strane invazivne vrste su one čije obitavanje u novom području, gdje su unesene, ugrožavaju prirodnu biološku raznolikost i imaju negativan utjecaj na lokalni ekosustav. Imaju sposobnost vrlo brzog i samostalnog razmnožavanja, često velike gustoće i pokrovnosti, samostalno se rasprostranjuju, a lako se fiziološki prilagođavaju na nove ekološke uvjete.
