Dugotrajni i sve predvidljiviji sušni ekstremi iz godine u godinu postavljaju isto pitanje pred poljoprivrednike – kako dovesti vodu do žednih polja te održati i povećati količinu i kvalitetu prinosa. Jedan od odgovora može biti subirigacija i podpovršinsko navodnjavanje.

Najznačajnija prednost je izostanak gubitka vode koja se dovodi izravno u rizosferu na dubinu 40-80 cm. Voda se širi kapilarnim putem. Nema prepreka na površini zemljišta (cijevi) pa je slobodno kretanje ljudi i mehanizacije. Nema zaostajanja vode na površini i čuva se struktura tla kao jedan od važnih temelja plodnosti. Manje je i korova jer se površina ne natapa. Laterale duže traju jer nisu izložene atmosferilijama. Kod subirigacije je važno sprječiti prodiranje korijena u cijevi te prodiranje zemlje i pijeska.

Za navodnjavanje se može koristiti i reciklirana voda

Važnu prednost čini i mogućnost fertirigacije odnosno gnojidbe tekućim gnojivima putem korijena.

Može se planirati:

  • vrijeme unosa gnojiva
  • količina gnojiva
  • koncentracija hranjiva
  • odnos makrohraniva N-P-K

Izravnim unošenjem gnojiva se smanjuje i zagađivanje okoliša kroz podzemne vode. Korijen se bolje razvija. Smanjuje se salinitet i sprječava se razvoj biljnih bolesti. Za navodnjavanje se može upotrebljavati i reciklirana voda.

Dubina postavljanja i razmak cijevi ovisi o vrsti tla. Na pjeskovitim tlima je razmak manji 25-30 cm, dok na slabo propusnim tlima može ići na 50 cm. Dubina polaganja je do 100 cm, što će najviše ovisiti o dubini oranja. Potrebno je ugraditi odzračno – dozračne ventile. Oni ne dozvoljavaju stvaranje podtlaka koji uvlači čestice nečistoća.

Ispuštanje vode iz sustava prije zime

U najnižoj točci se ugrađuje ispusni ventil. Na njemu se ispušta voda prije zime iz sustava i ujedno omogućava ispuhavanje kompresorom svih nečistoća. Preporuča se da tlak ne bude veći od 2 bara. Subirigacija je trajni zahvat koji nakon polaganja cijevi ne ometa agrotehničke zahvate.

Aplikator za podpovršinsko kapanje

Kopča se na traktor u tri točke. Dubina polaganja cijevi se može prilagođavati u rasponu od 4-18 cm.Razmak redova se može regulirati od 30 – 68 cm.Ima ugrađen posmični vijak za kamenita tla radi sprječavanja oštećivanja stroja i cijevi. Glavni dio čine nosači kalema i vodilice s valjcima.Iza platforme se nalaze nosači rezervnih namotaja do 9 komada.Ispod se nalaze rala za otvaranje tla i polaganje cijevi.Na kraju su diskovi koji zatvaraju kanal.Rad je brz,jednostavan i efikasan.Kod širokorednih kultura je tijekom vegetacije omogućena kultivacija tla.

Podpovršinsko navodnjavanje je identično navodnjavanju sustavom „kap po kap”, samo što su cijevi ukopane neposredno ispod površine tla. Prednost je u smanjivanju evaporacije i dovođenju vode što bliže korijenovom sustavu. Aplikatorima se cijevi vrlo brzo ukapaju prateći redove kultura nakon sjetve ili sadnje.

Podpovršinsko navodnjavanje često se primjenjuje u povrćarstvu i cvjećarstvu

Radi klimatskih promjena sve veću primjenu će nalaziti i u ratarstvu. Nakon žetve ili berbe,a prije obrade tla cijevi se trebaju ukloniti sa površine. Mogući su problemi sa prodiranjem korijena u cijevi i začepljenjima.

Prethodni članakŠto donosi novi Pravilnik o Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava?
Sljedeći članakNajbolja poljoprivredna mehanizacija u Hrvatskoj
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.