Prilog broja: DDD mjere i njihov značaj u poljoprivredi

86

""Provedba obveznih DDD mjera

Deratizaciju, dezinsekciju i dezinfekciju (u daljnjem tekstu DDD) mnogi poljoprivrednici (ratari, farmeri) kao i prerađivači i ostali koji se bave proizvodnjom hrane za životinje ili proizvodima od plodova i životinjskog mesa i drugih proizvoda smatraju kao još jedan teret i namet i mnogi vjeruju da im nisu potrebne, niti ih smatraju nužnim.

Provedbu obveznih DDD mjera obvezna su osigurati trgovačka društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost osobnim radom i pojedini vlasnici, posjednici ili nositelji upravljanja objektima, tj. korisnici objekata pod sanitarnim nadzorom, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznim bolesti (NN 79/07.; 113/08.; 43/09.). Zakonu o veterinarstvu (NN 41/07.) te Pravilnika o uvjetima i načinima obavljanja DDD mjera u veterinarskoj djelatnosti (NN 139/10.).

Važeći propisi

U poljoprivredi i šumarstvu su važeći: Zakon o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/05.). Pravilnik o uputama kojih su se obvezni pridržavati korisnici sredstava za zaštitu bilja, te uvjetima kojima moraju udovoljavati (NN 135/08.). Na osnovi odobrenja (licence) Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a sukladno Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/05.) i provedbenim propisima donesenim na temelju Zakona, pravne i fizičke osobe (davatelji usluga), DDD mjere provode se kao mjere zaštite bilja, bilja i biljnih proizvoda, te drugih nadziranih predmeta od štetnih organizama, sprječavanje unošenja i širenja štetnih organizama i njihovo suzbijanje primjenom fitosanitarnih mjera i zaštitu okoliša od posljedica djelovanja štetnih organizama na zemljištima, u skladištima, objektima i pogonima za preradu, ambalažu, prijevoznim sredstvima, kontejnerima, tlu i svakom drugom organizamu, predmetu ili materijalu u kojem se može nalaziti štetni organizam ili se njime može širiti i zbog kojih treba uvesti fitosanitarne mjere, a koji podlIježu inspekcijskom nadzoru nadležnog tijela u poljoprivredi, sukladno zakonskim propisima o biljnom zdravstvu i hrani. Osim stečenog formalnog obrazovanja, izvoditelji DDD mjera profesionalnu osposobljenost nadograđuju stručnim iskustvom kroz obavljanje djelatnosti pod nadzorom visoko obrazovanih osoba od kojih su neke regulirane profesije (doktor medicine ili biolog, ili diplomirani sanitarni inženjer, ili doktor veterinarske medicine, ili agronom), te kroz zakonski obvezno trajno stručno usavršavanje i osposobljavanje tijekom obavljanja djelatnosti u nositelju odobrenja za rad (pravna osoba s odobrenjem nadležnog ministarstva). Mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije uspješno može provoditi samo izvoditelj koji ima stručno iskustvo i potrebno znanje o:
• poznavanju biologije i etologije štetnika,
• pesticidima (biocidni pripravci i sredstva za zaštitu bilja) i neželjenim učincima za zdravlje čovjeka, životinja i okoliš,
• uređajima za primjenu i tehnikama primjene, te treba biti osposobljen odabrati prikladan i siguran način primjene. 

""Pesticidi, koji se još uvijek u najvećoj mjeri upotrebljavaju za suzbijanje štetnika, opasne su i štetne kemikalije, te rukovanje pesticidima mora biti izuzetno odgovorno, a uvjeti i način uporabe propisani su zakonskim propisima koji reguliraju područje kemikalija, biocidnih pripravaka i sredstava za zaštitu bilja.

Provedba mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u Republici Hrvatskoj podrazumijeva složene, pažljivo planirane integralne (cjelovite) načine uništavanja mikroorganizama, te suzbijanja štetnih člankonožaca (Artropoda) i štetnih glodavca, tj. kombinaciju preventivnih i kurativnih načina s konačnim ciljem postizanja redukcije mikroorganizama, štetnih člankonožaca (Arthropoda) i štetnih glodavca u objektima i okolišu, a provode se u području:
• javnog zdravstva i komunalne higijene,
• veterinarske djelatnosti,
• poljoprivredi i šumarstvu.
Provedbu izvode članice HUDDD (Hrvatske udruge za Dezinfekciju, Dezinsekciju i Deratizaciju). Popis svih ovlaštenih članica može se naći na internetskoj stranici http://www.huddd.hr

DEZINSEKCIJA

""Dezinsekcija podrazumijeva složene, pažljivo planirane cjelovite mjere suzbijanja štetnih člankonožaca, odnosno kombinaciju preventivnih i kurativnih mjera s konačnim ciljem postizanja smanjenja, zaustavljanja rasta i razmnožavanja ili potpunog uklanjanja prisustva štetnih člankonožaca (Arthropoda). Ovisno o vrsti štetnika, mjestu I stupnju infestacije, te namjeni prostora dezinsekcija se obavlja mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim mjerama. Mehaničke mjere dezinsekcije podrazumijevaju čišćenje prostorija, pravodobno uklanjanje otpada i ostalog materijala pogodnog za razvoj štetnih člankonožaca, preslagivanje zaliha, prevrtanje i isušivanje staništa, ugradnju prepreka (mreža), postavljanje ljepljivih lovki sa ili bez atraktanta na ili uz mjesta na kojim je uočen najveći broj štetnih insekata, te na putove njihova kretanja i zadržavanja (pomoću ljepljivih lovki se također određujemo stupanj infestacije prostora), ugradnja UV lampi s ljepivim pločama (hvatači/catcheri) ili s mrežom pod naponom (mrtvolovke). Fizikalne mjere podrazumijevaju primjenu temperature, vlage, zračenja i ultrazvuka, kojima se regulira mikroklima, tako da bude nepovoljna za rast i razmnožavanje kukaca. Biološke mjere koriste kralježnjake i mikroorganizme koji djeluju selektivno na ciljane vrste štetnih kukaca, odnosno njihove razvojne oblike, a da pritom ne ugrožavaju ostale vrste. Zasnivaju se na podupiranju njihovih prirodnih neprijatelja, ptica, sisavaca, riba i korisnih kukaca. Kemijske mjere dezinsekcije podrazumijevaju uporabu pesticida sljedećim tehnikama primjene: zaprašivanje, postavljanje hranidbenih postaja, primjena granula, premazivanje, prskanje, raspršivanje, zamagljivanje, zadimljavanje, fumigacija. Pomoću uređaja za hladno zamagljivanje ULV metodom u svrhu adulticidnog suzbijanja (odraslih jedinki) komaraca, te vozilo namijenjeno za aplikaciju spomenutog uređaja, kao i uređaja za toplo zadimljavanje koje se montira na vozilo s otvorenim tovarnim prostorom.

""

DERATIZACIJA

""Deratizacija je skup različitih mjera koji se poduzimaju s ciljem smanjenja populacije štetnih glodavaca ispod praga štetnosti, zaustavljanja razmnožavanja ili potpunog uništenja nazočne populacije štetnih glodavaca. Deratizacija podrazumijeva i sve mjere koje se poduzimaju radi sprječavanja ulaženja, zadržavanja i razmnožavanja štetnih glodavaca na površinama, u prostoru ili objektima. Provodi se mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim mjerama. Mehaničke mjere deratizacije podrazumijevaju pravodobno uklanjanje otpada i ostalog materijala pogodnog za razvoj štetnih glodavaca, uklanjanje mogućih staništa, ugradnju prepreka (mreže s okama 6x6mm), uporabu lovki (mehaničkih živolovki ili mrtvolovki), ljepljivih traka i podloga s ili bez atraktanata. Fizikalne mjere deratizacije podrazumijevaju postupke uporabe ultrazvuka s ciljem sprječavanja ulaženja i zadržavanja štetnih glodavaca. Kemijske mjere deratizacije podrazumijevaju uporabu rodenticida, odnosno izlaganje zatrovanih mamaca na slijedeće načine: primjenom rodenticidnih prašiva (samo u iznimnim slučajevima), izlaganjem krutih (parafiniziranih) i svježih (mekih) rodenticidnih mamaca, fumigacijom – primjena plinova (brodovi, silosi, mlinovi ). Agrotehničke mjere su iznimno važne i potrebne, jer se obrađivanjem poljoprivrednih površina glodavcima narušavaju životni uvjeti. Nazočnost čovjeka i njegovo djelovanje na poljoprivrednim površinama glodavcima remeti mir i uskraćuje hranu te ih tjera na promjenu staništa. Osim toga, ozbiljne zapreke ulasku glodavcima predstavljaju građevinsko tehnička rješenja objekata (mreže na prozorima, limene ploče na podnožju vrata, i dr.). Posebno treba voditi brigu o čistoći čitavog gospodarstva, osobito mjesta za odlaganje otpada, gnoja i drugih nečistoća.

Koji su štetni glodavci od javnozdravstvene važnosti?
štakor: crni štakor (Rattus rattus), štakor plodojed (Rattus rattus var. frungivorus), aleksandrijski štakor (Rattus rattus var. alexandrinus), sivi, smeđi ili kanalski ili štakor selac (Rattus norvegicus). kućni miševi: i drugi štetni glodavci (npr. poljski miš, voluharica) za koje postoji sumnja da prenose zarazne bolesti.

FUMIGACIJA

""Fumigacija kao poseban način provedbe DDD mjera, način je primjene jako toksičnih i opasnih kemikalija, odnosno fumiganata (otrova koji djeluju u obliku plina), a koristi se s ciljem sprječavanja pojave i zaustavljanja širenja zaraznih bolesti, te uzrokovanja šteta na površinama, u prostorima ili objektima uzrokovanih mikroorganizmima, štetnim člankonošcima (Arthropoda) i štetnim glodavcima, tvrtke ovlaštene za izvođenje mjera fumigacije su na internetskoj stranici: http:// www.huddd.hr Sredstva za fumigaciju ili fumiganti ubrajaju se u sredstva za zaštitu bilja. Govorimo o pripravcima koji su namjenjeni suzbijanju štetnika u žitaricama i drugim zrnatim proizvodima, na pojedinim namirnicama, za suzbijanje karantenskih I drugih štetnika na uskladištenim poljoprivrednim proizvodima (kornjaša, moljaca, grinja), te drvenom materijalu, u praznim skladišima i mlinovima. Fumiganti su razvrstani u vrlo otrovne tvari te radi njihove velike otrovnosti i specifičnog načina primjene njima rukuju kompetentne stručne osobe pridržavajući se strogih pravila izvođenja uz visoke mjere sigurnosti.

DEZINFEKCIJA

""Dezinfekcija podrazumijeva postupke kojima je svrha smanjiti broj patogenih mikroorganizama na neživim medijima, na površinama, predmetima, u tekućinama i zraku ispod infekcijske doze. Dezinfekcijom se eliminiraju vegetativni oblici patogenih i uvjetno patogenih mikroorganizama koji se prenose neizravnim kontaktom, vodom i hranom. U veterinarskoj medicini predstavlja važnu mjeru koja ima za cilj sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti Dezinfekcija se provodi mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim mjerama. Mehaničke mjere dezinfekcije podrazumijevaju mehaničko uklanjanje mikroorganizama s radnih površina, predmeta ili u prostoru kao samostalne metode uklanjanja mikroorganizama, odnosno stvaranja preduvjeta za uspješno provođenje drugih postupaka dezinfekcije, a provode se struganjem, metenjem, odmašćivanjem i pranjem, filtracijom, ventilacijom i taloženjem. Fizikalne mjere dezinfekcije podrazumijevaju uporabu topline (suha ili vlažna) isušivanje, osmotski tlak i zračenje, koji djeluju baktericidno, bakteriostatski ili inhibitorno. Kemijske mjere dezinfekcije podrazumijevaju uporabu kemijskih tvari, odnosno dezinficijensa sljedećim tehnikama primjene: posipanje, brisanje, prebrisavanje, pranje, potapanje, prskanje, raspršivanje, zamagljivanje, zadimljavanje. Dezinfekcija uključuje uništavanje i saprofitskih mikroorganizama s kojima životinje mogu doći u dodir i koji uzrokuju kvarenje hrane. Time se sprječava da objekti, oprema, hrana i drugi mediji postanu izvor ili sredstvo širenja infekcije, čime ih čini higijenski sigurnima. Za dezinfekciju ruku moraju se na ulazu u farmu ili objekt postaviti posude s dezinfekcijskim sredstvom i vodom za ispiranje. Preporučeno je koristiti dezinficijens brzog i jakog, te mikrobicidnog učinka širokog spektra djelovanja, te stabilnosti prema fizikalnim, kemijskim i biološkim utjecajima. Treba biti netoksičan i bez mirisa, dobre topljivosti, primjenjiv na različitim tvarima, te ne bi smio biti skup. Sve tražene značajke teško se mogu složiti u jednom dezinficijensu, što je razlog da se u praksi pojavljuje veliki broj preparata koji se preporučaju za različite načine dezinfekcije, kao i kombinacija dezinficijensa koji nisu na bazi alkohola ili su s alkoholom koji pojačava djelovanje dezinficijensa.

Kada se govori o postupcima dezinfekcije u stočarskoj intenzivnoj proizvodnji, ne smije se zaobići važnost dezinfekcijskih barijera. U praksi, to su betonska udubljenja u tlu ispunjena dezinfekcijskom otopinom preko koje u krug farme ulaze vozila i ljudi. Svrha joj je spriječiti unos patogenih mikroorganizama u farmu i objekte preko vozila i obuće. Najčešći nedostatak dezinfekcijskih barijera koji se može primijetiti jest nepostojanje krova i preljeva.

MJERE ZAŠTITE OD PTICA

""U sklopu prihvatljivih mjera ekološkog uklanjanja ptica primjenjujemo sljedeće metode:
• Postavljanje zaštitnih iglica koje su otporne na atmosferske utjecaje, koje kod sljetanja ptica izazivaju učinak odbijanja, što onemogućava njihovo zadržavanje i gniježđenje na prozorskim klupicama, gredama, žljebovima i ostalim mjestima. Postavljanje ovakvih sustava je jednostavno, ne oštećuje zgrade i može se prema potrebi lako ukloniti.
• Postavljanje zaštitnih mreža na prozore, balkone, potkrovlja, nadstrešnice je kvalitetnija i dugotranjija zaštita. Mreže su izrađene od polietilena ili polipropilena, s različitim debljinama vlakna i veličinama očica, mogu biti i metalne. Korištenjem ultrazvučnih rastjerivača koji pomoću različitih frekvencija otjeruju različite vrste ptica (grlice, čvorke, vrapce i druge) kao i maneken lutki ptica grabljivica.
Kao primjer provedbe DDD mjera izdvajamo dva česta nametnika i štetočinje, koji predstavljaju sve veću teškoću u uzgoju peradi.

Suzbijanje crvene kokošje grinje – tekuta (Dermanissus gallinae)

""Vanjski (ekto) paraziti peradi su člankonošci koji žive na koži ili perju. Dijele se u dvije skupine vanjskih parazita peradi: koje se hrane mrtvim stanicama kože i perja (mnoge vrste pauši) i koje se hrane sisanjem krvi i limfe kroz kožu poput kokošje pauši (Eomenacanthus straineus), kokošje buhe (Ceratophylus gallinae) i uzročnika ljuskavih nogu (Knemidocoptes mutans) koje više nisu učestale u komercijalnim uzgojima. Ornihonyssus sylvarium (suzbija se tretiranjem peradi) i crvena kokošja grinja (Dermanissus gallinae) može predstavljati veliku napast u komercijalnim peradarnicima. Problem kokošje grinje – tekuta je najprisutniji u Europi, Bliskom Istoku i Aziji. Izaziva značajne ekonomske i gospodarske štete. U Europskoj uniji se procjenjuju štete u proizvodnji jaja od 130 milijuna € i do 0,43€ po kljunu nesilice godišnje, a ovisi o sustavu uzdržavanja kao i stupnju infestacije. Tekuti su slobodno živuće ektoparazitske grinje koje su rasprostranjene po cijelom svijetu. Kokošje tekuti žive u velikim kolonijama, pa se nazivaju društvenim parazitima. Tekuti ne napadaju samo domaću perad kao kokoši, pure, patke, guske i druge već i divlje ptice i ukrasnu perad. Kokošja tekut je tipični nametnik toplog vremena koji je na hladnoći neaktivan, ali se razvija na prosječnim temperaturama, a kako je tekut poikilotermni organizam (tjelesna temperatura mu varira s temperaturom okoliša) temperatura mu je važan čimbenik u ekologiji populacije. Inicijalna infestacija može izbiti samo u nekoliko ograničenih dijelova peradnjaka prije širenja kroz cijeli objekt (mogu se proširiti ventilacijskim sustavom). Obzirom da se ciklus hranjenja tekuta ponavlja svakih nekoliko dana, intenzitet razmnožavanja je visok.

Optimalne temperature od 25 -30°C i visoke relativne vlage >70% ubrzavaju razvoj tekuta. Razvojni ciklus može biti kratak 5 – 7 dana na 25 – 37°C ili dug do 17 dana na temperaturama do 20°C. U povoljnim uvjetima populacija tekuta se udvostruči za tjedan dana. Kada se nasele u nastambama eksplozivno se razmnožavaju tijekom toplih ljetnih mjeseci. Što je veća temperatura i vlaga u okolišu, to se brže i više legu.

Štete

Larve se preobražavaju u protonimfu s osam nogu bez hranjenja. Svoj prvi obrok protonimfa uzima prije presvlačenja u deutonimfu, koja potom uzima krvni obrok prije presvlačenja u odraslog tekuta. Odrasli tekuti i nimfe posjećuju kokoši svakih 1-4 dana. Kako svaki tekut popije prosječno 0,2mg krvi, kokoš može izgubiti 4 g krvi, pod predpostavkom da je posjeti 20,000 tekuta, što je za kokoš od prosječnih 1,8kg 3% ukupnog volumena krvi. Odrasli tekuti su dobro prilagođeni na odsutnost domaćina i mogu preživjeti do 9 mjeseci bez krvnog obroka. Protonimfe mogu preživjeti do 5 mjeseci bez hranjenja, tako da mogu preživjeti između dva ciklusa uzgoja nesilica.

U odsutnosti ptica ili kod jakih infestacija, tekuti napadaju ljude i druge životinje. Za radnike na farmama tekuti mogu biti velika smetnja prvenstveno zbog ugriza koji su bolni i uzrokuju iritacije do teške urtikarije s kožnim ekcemom do upala vanjskog dijela uha.

Tekut osim gospodarskih i ekonomskih šteta, može prenositi nekoliko važnih uzročnika bolesti za veterinu i medicinu, a i aktivni je vektor. Potencionalni je prijenosnik bolesti:
• bakterioza: Salmonella spp., P.multocida, Chlamydia spp., Borrelia anserina, E. rhusiopathiae, Listeria monocytogenes, Coxiella burnetti.
• virusa: EEE, WEE, VEE (togavirus), St Louis encefalitis (arbovirus), boginje peradi, ptičja leukoza, Newcastleska bolest (paramyxovirus).
Obzirom na potencijal prijenosa uzročnika bolesti, javno zdravstvo je također predmet koji treba uzeti u obzir u slučajevima infestacije tekutima.

Kako prepoznati napad tekuta?

Tijekom dana se uočava intenzivnije češanje i čupanje perja. Perad je anemična uslijed sisanja krvi (blijedi i ružičasti kljunovi i podbradnjaci), a nerijetko i uginuća. U nekim slučajevima se pojavljuje agresivno kljucanje i kanibalizam.

Crvena kokošja grinja – tekut može se dijagnosticirati po ponašanju peradi koja je nemirna, gubi na težini, smanjuje se proizvodnja jaja (10 do 30%), a povećava se uzimanje hrane, povećana je učestalost češanja noću.

Promatranjem ponašanja pokazuje nam da su nam nesilice infestirane ili matična jata i da su pod stresom. Po noći su jako uznemirene i ne mogu spavati. Tekut je tipični parazit gnijezda, na domaćinu boravi samo za vrijeme hranjenja. Infestacije su postale problem u komercijalnom držanju nesilica i uzgoju matičnih jata, a ne susreće se u uzgoju brojlera i zbog kratkog razdoblja uzgoja (5-7 tjedana) ne stigne se namnožiti kritična količina grinja. Sat vremena nakon zamračenja u objektu, tekuti napuštaju svoja skrovišta i nalaze se na svojim domaćinima 5 do 8 sati kasnije. Nalazimo ih na mjestima s manje perja, gdje su vene površinske i gdje je koža tanka, parazitiraju vrat, leđa i područje ramenog zgloba, na mjestima gdje ih perad ne može lako kljucanjem ukloniti.

Rano otkrivanje tekuta je ključno

Za otkrivanje infestiranih područja potrebna nam je lampa, list bijelog papira i bijeli papirnati ubrus za ruke. Lupanjem po kavezu i skupljanje istjeranih tekuta na papir koji držimo ispod. S papirnatim ručnikom prolazimo po sumnjivim tragovima u peradnjaku i opremi i lako ćemo uočiti krvave mrlje na njemu. Sva potencijalna skrovišta treba provjeriti. Okove, prečke, grudice izmeta, između etaža u kavezima, trakama za skupljanje jaja i kokošjeg gnoja u ventilacijskim odvodima ispred traka za odnošenje gnojiva, ispod korita za hranu. Za monitoring i kontrolu mogu se koristiti jeftine priručne klopke koje farmeri mogu sami izraditi. Od kartonskih kutija se izrežu stranice 15 X 20 cm (bitno je da su od valovitog kartona) i postave se uz kaveze i potencijalna žarišta u objektu. Mogu poslužiti i rebraste ploče od PVC-a koje se mogu nabaviti u trgovinama (Polyplak) građevinskim materijalom. Od priručnih sredstava možemo koristiti i bijeli papirnati ručnik u roli, gdje 3-4 lista u komadu otkinemo i na sredini se sveže čvor. Tekuti će se zavući u uske tamne prostore i znati ćemo da li je došlo do infestacije.

Sve ove klopke se postavljaju na 10 do 20 mjesta u peradnjaku i monitoring se obavlja svakih tjedan do 10 dana. Ovo je bitno zbog toga što se događa da su intervali između pražnjenja i punjenja peradnjaka prekratki (čak i 15 dana), te populacija tekuta ne može opasti prirodnim putem.

Većinu vremena tekuti provode van domaćina te i svoja jajašca polaže van domaćina. Primarno je posvetiti se sanitaciji opreme i okoliša, posebice kaveza komercijalnih nesilica i gnijezda za nesenje kod podnog načina držanja.

Širenje/prijenos tekuta

""Preporuka je da se svi poslovi sanitacije provedu u najkraćem roku nakon napuštanja jata iz peradnjaka, jer gladni tekuti traže nove potencijalne domaćine i kreću se na udaljena područja koja je potrebno također očistiti. Iskustva s terena pokazuju kako se i novi peradnjaci kontaminiraju preko neživih objekata, kao kutija za jaja, podloški za jaja, spremnika, opremom za transport pilenki. Slučajno su tekuti prenešeni i pomoću glodavaca, a vrapci također mogu prenijeti tekute zbog svoje navike da grade gnjezda od kokošijeg perja. Čak 20 vrsta sisavaca mogu prenijeti tekute (mačke, psi, ljudi, konji itd).

Prevencija i kurativa

Brojne su mogućnosti u prevenciji unosa tekuti ili u prekidu razvojnog ciklusa parazita. Održavanje okoliša peradnjaka čistim i kontrolom vektora (glodavci i ptice), korištenje materijala i opreme koji smanjuju mogućnosti za skrovišta tekuta, zatvaranjem raspuklina, pukotina. Čišćenje usisavanjem i parom pod tlakom su najuspješnije mjere. Usisavanjem se uklanja prašina u kojoj su skrivena jajašca i uspavani razvojni stadiji tekuta. Čišćenje parom i pranjem, te izlaganjem visokoj temperaturi se čiste skrovišta tekuti i uništavaju jajašca i nimfe. Odrasli tekuti, larve i nimfe ugibaju na temperaturama većim od 56°C. Od novih metoda je i tretiranje visokom temperaturom unutrašnjosti peradnjaka gdje se endemska populacija tekuti u ispražnjenom peradnjaku izlaže visokim temperaturama (45°C kroz 5 dana ili 52°C kroz 2 dana), gdje je količina jaja tekuti smanjena, ali nije u cijelosti uništena. Da se ovaj postupak racionalizira, postupak je potrebno provoditi u najtoplijem dijelu ljeta i cijeli se peradnjak treba hermetički zatvoriti (slično kao kod fumigacije silosa).

Samim time što štetnik migrira s opreme na životinju, nema puno učinka tretiranja same životinje.

Osim fizikalnih metoda, najviše se pouzdajemo u primjenu kemijskih preparata koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju tekuti u peradarnicima za vrijeme servisa. Najčešće se upotrebljavaju akaricidi koji su podijeljeni u tri osnovne kategorije: organofosforni spojevi, karbamati, i piretroidi. Neki od preparata, iako su djelotvorni u kontroli tekuti, neprikladni su zbog sigurnosti hrane ili ekoloških razloga, toksičnosti ili nemogućnosti odgovarajuće primjene. U punim peradarnicima dopušten je na bazi foksima (ByeMite). Ostali se akaricidi primjenjuju samo u servisnom razdoblju na površinama u neposrednoj blizini skrovišta tekuta. Kod korištenja insekticida posebno se treba paziti doza, ispravna aplikacija i rotacija sredstava koja su registrirana za upotrebu i tretmane obavljati u zamračenom peradnjaku ili po noći. Zbog nepoštivanja uputa o rotaciji sredstava pojavila se rezistencija na veći broj akaricida i aktivnih tvari.

Zbog nedostataka koji se pojavljuju u primjeni konvencionalnih metoda i pojave rezistentnosti na akaricidna sredstva pribjegava se alternativnim rješenjima i tretmanima. Esencijalna ulja češnjaka, neem ulja, timjana i čajevca imaju toksično djelovanje na tekute. Mnoga od tih ulja se mješaju u hranu ili se daju u obroku za piće. Kao negativna strana se pojavljuje pad proizvodnje jaja kao i loša organoleptička svojstva jaja. Trenutno se istražuje najbolji potencijali djelovanja i otklonili nedostatci primjene esencijalnih ulja.

Od bioloških pesticida, naturalita koristi se Spinosad dobiven od bakterije S. Spinosa koja se u bilonogojstvu koristi u zaštiti protiv grinja, a u nekim se zemljama koristi i u peradarstu (u RH je registriran samo za zaštitu bilja). Uporaba predatorskih grinja je nova metoda gdje se prirodni neprijatelji koriste za suzbijanje i uništavanje tekuta. Zahtijeva znanje, iskustvo i vještinu u provođenju. Osim spomenutog tretmana povišenom temperaturom i parenjem testira se i suzbijanje niskim temperaturama (jajašca i tekuti ugibaju na – 20°C) pomoću tekućeg dušika i suhog leda (CO2) ""koji je u eksperimentalnoj fazi. U Rusiji, nekim zemljama bliskog istoka i nekim afričkim zemljama, primjenjuje se metoda „isprekidanog svjetlosnog programa“, koji je zakonom o dobrobiti životinja u EU zabranjen. Iako ova metoda ima negativne posljedice na konzumaciju hrane, ima dosta uspjeha u suzbijanju tekuta. Čest tretman u EU koji se primjenjuje je upotreba inertne prašine, fizičkim tretmanom peradarnika i okoline u kojoj životinje borave, gdje se životinje ne tretiraju (InsectoSec). Sastav je amorfna dijatomejska zemlja dobivena mljevenjem fosilnih šljunčanih algi. Primjenjuje se ručnim zaprašivačima za male površine i male peradnjake, a s pištoljima na komprimirani zrak za velike peradarnike. Djeluje tako da blokira vezu hitinskog omotača i imobilizira grinje, ulazi u respiratorni sustav grinje i izaziva gušenje. Doza je 30 – 50 g sredstva po m2. Ova metoda zahtijeva pažljivu primjenu zbog zdravlja radnika i životinja. Također se eksperimentira s cjepivom, tj. indentifikacijom i karakterizacijom mogućih antigena protiv crvene kokošje grinje. Grinje se u komercijalnom uzgoju definitivno ne mogu iskorijeniti, ali se gospodarske i ekonomske štete mogu držati pod kontrolom. Održavanjem čistoće u i oko objekta, obavljanje svih sanitacijskih, deratizacijskih i dezinsekcijskih mjera je imperativ u konačnom cilju eradikacije tekuta. Suzbijanje tekuta postaje veliki izazov, a za očekivati je da će se pronaći efikasna metoda ili kombinacija metoda i postupaka za uspješno suzbijanje tekuta.

Kontrola i suzbijanje manjeg brašnara – Panzera

Manji brašnar (Alphitobius diaperinus Panzer) parazit je koji se proširio po svim dijelovima svijeta i najčešći je štetnik koji se može naći na peradarskim farmama. Potječe iz Afrike, a živi u gnijezdima ptica i raspadnutim stablima. U našim krajevim s umjernom klimom najčešće ga možemo naći u objektima za uzgoj peradi, svinja, te u skladištima žitarica.

Budući da je ovaj štetnik mehanički prijenosnik crvene kokošje grinje, kao i vektor mnogih drugih bolesti i sve prisutniji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, treba mu posvetiti posebnu pozornost, jer je sve veći broj infestiranih objekata peradnjaka i shodno tome ekonomskih šteta. Srećom, još nije došlo do zdravstvene ugroze ljudskog zdravlja.

Odrasle jedinke, ličinke i jaja ovog štetnika, mogu se naći u stelji i gnoju, no ličinke se mogu naći i u strukturnim i izolacijskim materijalima objekata, gdje rade štete i uzrokuju gubitke topline i dodatne troškove, kao i nužne popravke oštećenih mjesta. Najbitnija mjera je sanitacija i kompletno čišćenje stelje iz objekta nakon izlučivanja jata u servisnom razdoblju i to u što skorijem vremenu od izlučivanja, a posebno je bitno u zimi. Stajski gnoj se treba u što skorijem vremenu raspodijeliti po poljoprivrednoj površini (oprez da se ne raspodjeli gdje su se uzgajale žitarice), te zaorati. Gospodarski objekti trebaju se izolirati s posebno otpornim materijalima koji neće dopustiti ličinkama da se ubušuju poput sendvič ploča. Od prirodno prisutnih neprijatelja predatora od pomoći su nam jedino pauci, koji ih tamane. Patogene gljivice Beauveria bassiana (Balsamo), u drugim zemljama dale su najbolje rezultate. Od kemijskih insekticidnih mjera nijedna ne daje zadovoljavajuće rezultate, jer je umanjena učinkovitost insekticidnog djelovanja zbog velike količine gnoja i vlage, a i insekticidi koji se koriste u kombinaciji i s različitim mehanizmima djelovanja moraju se stalno mjenjati i nikako ponavljati tretman. Za kontrolu infestacije lako se mogu napraviti klopke za kontrolu invadiranosti kao i daljnju obradu štetnika na bolesti i patogene. Od PVC cijevi za vodu promjera 40 mm se izrežu na 20-30 cm dugačke komade i u njih se namota valoviti karton, postavlja se na više mjesta u peradnjaku, u pod (stelju) ispod hranilica i uz rubove objekta, u blizini elektroormara, depozitora hrane. Potrebna je tjedna kontrola istresanjem u PVC vrećice i zamrzavanjem na niskim temperaturama prije slanja na pretrage na patogene. Pojava nedjelovanja i rezistencije na kemijske mjere dezinsekcije zahtijeva integrirani pristup suzbijanju ovog štetnika. U tijeku su daljnja praćenja i istraživanja kao i testiranje drugih insekticida i njegovih kombinacija. U Gospodarskom listu, u narednim brojevima, moći ćete pročitati nove zanimljive teme integriranog suzbijanja štetnika na obiteljskim gospodarstvima.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakAloe vera – čudo prirode
Sljedeći članakIzobrazbe za gospodarenje otpadom
Saša Perica, bacc.ing.agr.
Radi kao odgovorna osoba u tvrtci ID90 d.o.o. za: Zaštitu bilja i eradikaciju korova te D.D.D. poslove odbijanje ptica i zmija. Uža specijalnost: zaštita bilja, praćenje proizvodnje, suzbijanje štetnika, pčelarstvo. Rođen 1975. g. dodiplomski studij završava na Visokom Gospodarskom Učilištu u Križevcima smjer Bilinogojstvo. Završni rad obranio na temu „Tehnološki proces peletiranja pilećeg gnoja“. Na istom učilištu završava Specijalistički Diplomski Stručni Studij smjer Ekološka i Održiva Poljoprivreda. Radi kao odgovorna osoba u tvrtci ID90 d.o.o. za: Zaštitu bilja i eradikaciju korova te D.D.D. poslove odbijanje ptica i zmija. Uža specijalnost: zaštita bilja, praćenje proizvodnje, suzbijanje štetnika, pčelarstvo. Aktivan član Gradske Pčelarske Službe grada Zagreba, suradnik na projektu uzgoja pčela Apis Mellifera Carnica, varooa tolerantnih po principu dr.sc. John Keffus.