Kompostiranje je kontrolirana mikrobiološka razgradnja hrpe složenih organskih materijala u djelomično razgrađene rezidue, koje nazivamo kompost. U osnovi proces čine mikroorganizmima potaknuta humifikacija i mineralizacija organske tvari.
""

Obogaćivanje tla hranivima i organskom tvari primjenom komposta u poljoprivredi se primjenjuje od kada je ljudske civilizacije, tj. poljoprivrede. Prvi pisani trag o primjeni komposta u poljoprivredi potječe iz pradavne 1149. godine kada je Chen Fu definirao metodu kompostiranja u svojoj knjizi „Chenfu Agricultural Book“. Od tada pa do kraja II Svjetskog rata primjena raznih oblika komposta je bio jedan od glavnih načina ishrane biljaka. Završetkom II Svjetskog rata i prenamjenom vojne industrije u agrokemijsku poljoprivrednu industriju, primjena komposta naglo se smanjila. Krajem 20. stoljeća, a osobito u ovom stoljeću zbog problema u okolišu koje je uzrokovala konvencionalna poljoprivreda zbog prevelike primjene agrokemikalija, a i zbog promjena odnosa ruralnog i urbanog stanovništva primjena komposta u poljoprivredi sve je izraženija i o njoj se sve više afirmativno govori. U isto vrijeme količine otpada koje se stvaraju iz dana u dan zbog povećanja broja stanovništva sve su veće.Obogaćivanje tla hranivima i organskom tvari primjenom komposta u poljoprivredi se primjenjuje od kada je ljudske civilizacije, tj. poljoprivrede. Prvi pisani trag o primjeni komposta u poljoprivredi potječe iz pradavne 1149. godine kada je Chen Fu definirao metodu kompostiranja u svojoj knjizi „Chenfu Agricultural Book“. Od tada pa do kraja II Svjetskog rata primjena raznih oblika komposta je bio jedan od glavnih načina ishrane biljaka. Završetkom II Svjetskog rata i prenamjenom vojne industrije u agrokemijsku poljoprivrednu industriju, primjena komposta naglo se smanjila. Krajem 20. stoljeća, a osobito u ovom stoljeću zbog problema u okolišu koje je uzrokovala konvencionalna poljoprivreda zbog prevelike primjene agrokemikalija, a i zbog promjena odnosa ruralnog i urbanog stanovništva primjena komposta u poljoprivredi sve je izraženija i o njoj se sve više afirmativno govori. U isto vrijeme količine otpada koje se stvaraju iz dana u dan zbog povećanja broja stanovništva sve su veće.

Što je kompost?

Kompost je, dakle, smjesa različitih organskih otpadaka gospodarstva, kućanstva, naselja i industrije, koji se prerađeni radom mikroorganizama i faune koriste kao organsko gnojivo. S ciljem ublažavanja antropogenog otiska na okoliš, otpad se počeo razvrstavati, pa tako i organske tvari koje se mogu iskoristiti kao sirovina za kompost. Kompost koji možemo ponovno iskoristiti za ishranu biljaka u poljoprivredi možemo podijeliti na: • biokompost koji nastaje prikupljanjem organskih ostataka iz kućanstva, • zeleni kompost koji nastaje kompostiranjem ciljano sakupljenih ostataka s obradivih površina i parkova, • miješani kompost koji nastaje od nerazvrstanoga otpada. Za razliku od dva prethodna ovaj se kompost samo uvjetno(ovisno o stupnju onečišćenja) može koristiti kao pokrov na nasipima, kao zaštita od erozije vodom i kao izolacijski materijal za sprečavanje buke na autocestama. U osnovi proces čine mikroorganizmima potaknuta humifikacija i mineralizacija organske tvari. To s jedne strane rezultira smanjenjem mase kompostirane sirovine uslijed degradirajućeg učinka mikroorganizama i velikog gubitka ugljik dioksida, dok s druge strane organska tvar biva biotransformirana u humus. Zajedničko je svim kompostima to da u njih proces humifikacije teče do kraja, pa je njihova organska tvar zapravo trajan humus.
Višestruke prednosti upotrebe komposta
Od prapovijesti svi koji su se bavili kompostom slažu se da je kompost nezamjenjiv na obradivim površinama, budući osigurava biljkama hranu, i što je važnije poboljšava strukturu tla i mikrobiološku aktivnost tla. Za razliku od mineralnih gnojiva koja se moraju kupiti, organski vrtni i kuhinjski biološki otpad stalno je dostupan i lako se može pretvoriti u materijal koji poboljšava navedene parametre tla. Iako sirovine koje se koriste za izradu komposta ne podliježu Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13.) kompostiranje se uklapa u koncept održivosti jer se od otpada dobiva novi visoko vrijedni proizvod. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN 9/14.) regulira koncentraciju onečišćenja koja je dozvoljena u gnojivima, odnosno u kompostu. U Zakonu o gnojivima i poboljšivačima tla (NN 163/03., 40/07., 81/13., 14/14.) definirana je primjena komposta u poljoprivredi. Za kompostiranje se mogu upotrijebiti gotovo sve organske tvari. Ipak neke su od njih više, a neke manje pogodne za preradu u kompost

Pravi stupanj zrelosti komposta najjednostavnije je utvrditi izgledom i mirisom. Kada se u dubini komposta više ne mogu prepoznati početne tvari iz kojih je priređen i kada masa postigne ujednačen izgled, grumenast tamne boje, kada više ne pokazuje karakteristike tvari u raspadanju, te kada je postigao miris tipičan za šumsko tlo, može se bez sumnje utvrditi završetak cijelog procesa. Kompost možemo definirati i kao smjesu različitih organskih otpadaka gospodarstva, kućanstva, naselja i industrije, koji su prerađeni radom mikroorganizama i faune te se koriste kao organsko gnojivo.
""
Pri izradi komposta veliku pozornost moramo posvetiti tome da se u hrpi za kompostiranje ne nalaze tvari koje se ne mogu razgraditi (staklo, plastika) i koje su štetne za mikroorganizme (razna organska onečišćenja). Navedene tvari ne smiju nepovoljno utjecati na plodnost tla i biti za biljke, ljude i životinje otrovne. Komposti mogu utjecati na plodnost tla i zdravlje biljaka pozitivno i negativno. Neodgovarajuće pripremljen kompost može u tlu povećati sadržaj biljnih patogena, sjemenki korova ili otrovnih organskih ili anorganskih onečišćenja u tlu. Pri izradi komposta moramo biti vrlo pažljivi budući da se vrlo često u kompostima koji su rađeni za osobne potrebe pronalaze nepoželjni patogeni organizmi, a među njima su najopasnije bakterije Eshericihia coli, Clostridium perfringens, Campilobacter spp., te suma koliformnih mikroorganizama.
Dobro pripremljen kompost može povećati razinu organske tvari u tlu, te stimulirati porast uzgajanih biljaka, ali u isto vrijeme i zaštititi uzgajane biljke od bolesti. Ne smijemo zaboraviti da uz navedeno kompost biljci osigurava sva mikrohraniva (elemente u tragovima) koji joj osiguravaju uravnotežen i zdrav porast, a biljka ih nije dobivala primjenom mineralnih gnojiva.
Koja je svrha kompostiranja?
Svrha kompostiranja je da se sirovi organski materijal (koji je zapravo otpad), koji lako podliježe nekontroliranom raspadu, prevede u stabilnije humusne spojeve, te da se pritom izbjegne neugodan smrad, uništi sjeme korova i patogeni organizmi. Na taj način otpad koji je trebao završiti na nekom deponiju ili biti spaljen i time povećati emisiju stakleničkih plinova, postaje korisna sirovina za izradu organskih gnojiva koje će biljka usvojiti putem primjene komposta. Novostvoreni kompost više nije otpad, već postaje proizvod koji se prodaje na tržištu kao visoko kvalitetno hranivo za uzgoj biljaka. Navedeno je u skladu s EU direktivom o odlagalištima otpada (1999/31/EC) u kojoj se sugerira državama članicama EU zone da povećaju recikliranje i iskoristivost biorazgradivog otpada. Stupanj razvijenosti svijesti stanovništva pojedinih zemalja o potrebi kompostiranja je u izravnoj vezi s ekonomskim razvojem pojedine zemlje. Ne iznenađuje da je u Europi primjena kompostiranja najviše razvijena u zemljama zapadne Europe. Zanimljivo, ostale zemlje razvijena svijeta izvan Europe relativno malo pažnje posvećuju problemu kompostiranja. Nerazvijene zemlje skoro da i ne poznaju ovaj problem. Zemlje s jako razvijenim sustavom kompostiranja su: Austrija, Njemačka, Danska, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija i Belgija. Proizvodni kapaciteti za preradu biorazgradivog otpada tih država su oko 9 milijuna tona/godišnje. U Njemačkoj trenutno radi 800 kompostnih postrojenja u kojima se prerađuje 8 milijuna tona biološkoga otpada od čega će se napraviti oko 4 milijuna tona komposta. Taj kompost završit će u raznim državama. Nepisano je pravilo da će kompost vrhunske kvalitete završiti u državama s razvijenim graničnim vrijednostima o onečišćenju tla, a kompost lošije kvalitete ići će prema državama s nedefiniranim graničnim vrijednostima ili zemljama u kojima nije jasno definirana primjena komposta. U gotovo svim europskim zemljama kvaliteta komposta se definira na temelju sadržaja onečišćivača (anorganski – teški metali i osobito organski onečišćivači – postojani organski onečišćivači / POP-ovi/ i PAH-ovi, dioksini, kao i ostala organska onečišćenja), te fizikalne i mehaničke nečistoće. Malo se zna o porijeklu organskih onečišćivača u kompostu, no svi autori koji su istraživali ovu problematiku jednoglasno se slažu da je jedini potencijalni izvor povećanoga sadržaja organskih onečišćenja u kompostu loše razvrstavanje sirovina (zaostala plastika) ili ostaci pesticida u biljnom materijalu koji se kompostira. Nizozemska, Njemačka, Australija i Velika Britanija su uvele standarde za prisutnost korova u kompostu.
Kompost se i provjerava
Sustavi provjere kvalitete komposta razlikuju se od države do države. U nekim državama kontrolira se samo finalni proizvod, dok se u nekim državama kontrolira cijeli proizvodni proces. Kompost treba označiti oznakom koja dokazuje da je provjerene kvalitete, da su u njegovoj proizvodnji redovito provođene analize kvalitete. Za takvu tvrdnju treba priložiti odgovarajuću oznaku na konačni proizvod kako se to pokušava riješiti na razini EU.
""
Oznaka koja jamči da je kompost proizveden u skladu s odgovarajućim EU direktivama Izvor: http://www.compostnetwork. info/qas-handbook.html

Kako bi to trebalo izgledati u praksi, navodi se izvadak iz sustava zaštite kvalitete komposta u Švicarskoj, koja nije članica EU, ali ima strože kriterije za primjenu sirovina za kompostiranje:1. Sirovine uključene u proizvodnji komposta moraju biti dobivene iz razvrstanih materijala i udovoljavati graničnim vrijednostima teških metala i referentnih vrijednosti za organske onečišćujuće tvari propisane švicarskim Pravilnikom o gnojivima i Pravilnikom o riziku. 2. Higijenski kriteriji – svi objekti koji se nalaze u procesu proizvodnje komposta moraju imati potvrdu da su sanitarno ispravni i provjeravani. 3. Na krajnjem proizvodu trebaju biti označeni svi sastojci koji se u njemu nalaze, a proizvod mora biti u skladu s navedenim zakonskim propisima. 4. Kriteriji se moraju primijeniti samo na čistim proizvodima, a ne smjesama, u kojima je kompost razrijeđen s drugim materijalima, kao što su treset, pijesak ili tlo.
Što se smije kompostirati?
Za primjenu u poljoprivredi glavni izvor komposta trebaju biti povrtne kulture, trave i kruta organska gnojiva s poljoprivrednog gospodarstava. Iz vrtnog otpada ne bi se smjeli koristiti organski materijali zahvaćeni biljnim bolestima ili štetnicima. Kako je kruti stajski gnoj koji se primjenjuje na našim gospodarstvima vrlo često loše kvalitete(u njemu je jako puno sjemenki korova), bolje je da nekvalitetan stajski gnoj (neprerađen ili onaj koji ima povećan sadržaj slame) posluži kao sirovina za izradu komposta (gdje spada i lumbripost), a ne da se izravno primjenjuje na obradive površine.
Biljni otpad koji se može kompostirati čine jednogodišnje ili višegodišnje biljke, otpalo lišće, neiskorišteno voće i povrće, ostaci pri proizvodnji domaćih proizvoda i napitaka, košena trava, tanje grane od orezivanja višegodišnjih nasada itd. Također, kao sirovina za kompost može poslužiti kruti stajski gnoj od domaćih životinja, neiskorišteno sijeno i slama, piljevina, iskorišteni kompost od uzgoja gljiva, komina od prerade grožđa i maslina ili iskorišteno tlo iz posuda za cvijeće.
Smještaj kompostne hrpe

Najbolji položaj za smještaj kompostne hrpe je blizu glavnog izvora materijala koje treba kompostirati i gdje će se zreli, dovršeni kompost pretežno koristiti. Prilikom pripremanja komposta moramo zadovoljiti određene uvjete. Kompost se mora nalaziti na dobro ocijeđenom tlu. Stoga prije stvaranja kompostne hrpe treba prekopati tlo do 20-30 cm dubine

"" i provjeriti ima li u tlu trajnih rizomnih korova. Ako postoje, treba ih odstraniti budući da postoji opasnost od mogućeg rasta u kompostu i onečišćenja komposta teško iskorjenjivim korovima. Iz tog razloga je preporuka za pripremu kompostne hrpe na betonskoj podlozi. Kompostna hrpa treba biti smještena blizu izvora vode. Uobičajena kompostna hrpa obično je 1.2-1.5 m široka i duga po potrebi, ovisno o količini i pripremi komposta – ručno ili strojno. Radi se od više slojeva otpadnog organskog materijala. Na kompostnu hrpu uvijek se slažu materijali po slojevima, različite biorazgradivosti. Ako je moguće, kompostnu hrpu u jesen moramo prekriti polupropusnom folijom. Brzina razgradnje komposta ponajviše ovisi o tvarima koje se nalaze u kompostnoj hrpi, vremenskim prilikama i o dobu godine. Organizmi u kompostu mnogo su aktivniji tijekom toploga vremena nego tijekom hladnijeg vremena. Zato ih je potrebno zaštititi od prevelike hladnoće ili prevelike topline. Kako bi sirovine bile uspješno pretvorene u kompost bitno je da se zadovolje uvjeti za pravilno kompostiranje, a to su vlažnost kompostne mase (optimum 50-60%, prihvatljivo 40-65%), odnos ugljika i dušika (optimum 25/30:1, prihvatljivo 20/40:1), koncentracija kisika veća od 5% (optimum iznad 10%), pH vrijednost između 6 i 8, te temperatura 45 do 60°C. Dok su ostali čimbenici primarni, temperatura je posljedica ispunjenja prihvatljivih vrijednosti ostalih uvjeta. Optimalna vlažnost osigurava medij za odvijanje kemijskih reakcija i potrebna je za rad mikroorganizmima. Vrijeme kompostiranja značajno se produžuje, ako vlažnost padne ispod 40%, dok se kod vlažnosti iznad 60% istiskuje zrak iz pora, te na taj način nastaju anaerobni džepovi u kojima procesi kompostiranja idu u krivom smjeru. Kako bi se postigla optimalna vlažnost, miješaju se suhe i mokre sirovine ili se dodaje voda u potrebnoj količini. Iskustveno je pravilo da je kompostna masa prevlažna, ako rukom možemo iscijediti vodu, a presuha kada u ruci ne osjetimo vlagu.

Kako se materijal na kompostnoj hrpi ne bi osušio, najbolje je kompost smjestiti na mjesto gdje je zaštićen od vjetrova. Možemo ga zakloniti živicom ili nekom drugom biljnom palisadom, no treba pripaziti na to da se ostavi prostor širine 1.5-2 m između živice i hrpe jer se korijenje živice širi i koristi vlagu iz tla na kojoj se nalazi kompostna hrpa. Kompostnu hrpu ne smijemo smjestiti izravno ispod listopadnog drveća, jer drvo može padanjem lišća narušiti C/N odnos u kompostnoj hrpi.

""

Zašto je bitan i dotok kisika?
Koncentracija kisika igra važnu ulogu u procesu kompostiranja, jer su mikroorganizmima koji obavljaju razgradnju organske tvari, potrebni aerobni uvjeti. Dovođenje svježeg zraka bitno je i zbog izmjene plinova, a osigurava se redovitim miješanjem kompostne hrpe. Preporuka je tijekom toplog razdoblja godine kompostnu hrpu prozračiti jednom tjedno, dok je u hladnijem dijelu godine to potrebno učiniti jednom mjesečno. U stupnju aeriranosti važnu ulogu ima veličina čestica sirovine koja se kompostira, manje čestice osiguravaju veću površinu za djelovanje mikroorganizama, no time se smanjuju pore zraka u kompostnoj hrpi i postoji opasnost od nastupanja anaerobnih uvjeta. Već je rečeno da se u kompostnoj hrpi pH treba kretati između 6 i 8, u tom rasponu proces teče najbrže, dok se kod manjih, odnosno većih vrijednosti znatno usporava. pH utječe na različita svojstva komposta, uključujući raspoloživost hraniva i toksičnih tvari, te aktivnost mikrobiološke populacije. pH vrijednost tijekom procesa kompostiranja mijenja se ako nastupe anaerobni procesi. U tom slučaju pH se spušta do 4.5, te je limitirana aktivnost mikroorganizama. Situacija se može popraviti miješanjem kompostne hrpe, što će uzrokovati ponovnu aktivaciju mikroorganizama uslijed dotoka svježa zraka. S druge strane povišenje vrijednosti pH događa se zbog oslobađanja amonijaka iz sirovina bogatih dušikom. Konačni proizvod, ako je kompostiranje pravilno provedeno, ima pH između 6 i 8. Ako je reakcija alkalna, upitna je pristupačnost fosfora, cinka i mangana, dok se u kiselom pH mediju javlja manjak kalcija, dušika, bakra i molibdena. Temperatura se tokom kompostiranja mijenja ovisno o fazi procesa i ključna je za uništavanje patogena (55°C tijekom 1-2 dana) i sjemenki korova (60°C tijekom 1-2 dana). Kao što je već rečeno, postizanje odgovarajuće temperature posljedica je ispunjenja ostalih čimbenika kompostiranja, posebno dovoljne aeriranosti, jer bez prisustva kisika ne mogu se postići potrebne temperature. Pri temperaturama višim od 60°C usporava se aktivnost korisnih mikroorganizama, dok pri temperaturama višim od 70°C mikroorganizmi postaju dormantni ili ugibaju. To se može spriječiti pravovremenim prozračivanjem kompostne hrpe. Mikroorganizmi aktivno sudjeluju u kemijskim reakcijama koje pretvaraju ulazne sirovine u konačni produkt-kompost. U procesu kompostiranja mikroorganizmi troše kisik za oksidaciju organske tvari, pri čemu dolazi do stvaranja humusa i nastanka ugljikovog dioksida, amonijaka, vode i topline. Optimalni pH komposta za većinu bakterija je 6-7,5, a za gljive i aktinomicete između 5,5 i 8,0. Svi organizmi koji sudjeluju u procesu kompostiranja spadaju u heterotrofe, preciznije organotrofe. U početnoj i završnoj fazi aktivne su mezofilne bakterijske vrste, dok su u termofilnoj fazi aktivne vrste koje podnose visoke temperature-termofilne bakterije.

Miješanje je bitno u procesu kompostiranja, jer se na taj način homogenizira kompostna hrpa, raspodjeljuje mikroorganizme, obnavlja poroznost, aerira kompostna hrpa i omogućava isparavanje vode i plinova. Posljednjih godina došlo je do napretka u tehnologiji kompostiranja unošenjem mikrobnih inokulata, što rezultira ubrzanjem i usmjeravanjem procesa kompostiranja.
""

Nadziranje uvjeta i praćenje, odnosno reguliranje procesa kompostiranja, koje obavlja čovjek, jedna je od najvažnijih razlika između kompostiranja i ostalih procesa raspadanja u prirodi. Organski materijal u procesu kompostiranja u kontroliranim uvjetima raspada se pod utjecajem mikroorganizama, pri čemu dolazi do stabilizacije organske tvari u humusne spojeve. Kako bi materijal za kompostiranje ostao vlažan i kako bi se u hrpi održavala toplina, trebamo ga pokriti biorazgradivom folijom. Po potrebi treba skinuti pokrov i strojno ili ručno potpuno preokrenuti i izmiješati sve sastojke. Ako je materijal suh, trebamo dodati vode, a ako je prevlažan, trebamo dodati još materijala koji će upiti višak vlage. Tijekom rada s kompostom najvažnije je da se prate promjena temperature, reakcija i C/N odnos. Pri pojavi visokih temperatura, odnosno narušavanja reakcije i C/N odnosa, čovjek treba reagirati kako bi ublažio neželjene posljedice. Optimalne vrijednosti C/N odnosa materijala koji služe za izradu komposta prikazane su u tablici 1.

""

KOMPOSTIRATI NE SMIJEMO:
novinski papir i časopise u boji, plastiku, metal, staklo, lijekove, vrećice iz usisavača za prašinu, papirnate pelene, pepeo od ugljena, odjeću i obuću, cigarete, izmet pasa i mačaka, kosti, meso, masnoće, jela od mesa i ribe, osjemenjeni korov, bolesne biljke, lišće oraha, drvo koje je bilo bojano ili lakirano, papirnati i stakleni otpad, biootpad koji je bio u dodiru s naftom, benzinom, uljanim i zaštitnim bojama i pesticidima, tekuće ostatke hrane, mliječne proizvode, ulja i masti, ambalažu, gume, opasni otpad. Izvor : www. recikliraj.hr

Otvoreni i zatvoreni sustavi
Generalno gledajući, sustavi za kompostiranje mogu se podijeliti na otvorene i zatvorene sustave. Otvoreni sustavi su jednostavniji, ne zahtijevaju veliko ulaganje i imaju veći kapacitet. Nedostatak otvorenih sustava je izloženost vremenskim prilikama kao što su oborine, vjetar i suša koje mogu negativno utjecati na proces kompostiranja, također može se pojaviti neugodan miris. Zatvoreni sustavi, odnosno komposteri omogućuju kontrolu prozračivanja, temperature i vlažnosti, te je smanjen gubitak plinova. Komposteri se uglavnom koriste pri kompostiranju većih količina sirovine, odnosno u komercijalnoj proizvodnji. Otvoreni sustavi kompostiranja uključuju pasivno kompostiranje u hrpama/ naslagama, kompostiranje u dugačkim kamarama s miješanjem, kompostiranje u statičnim kamarama s pasivnim aeriranjem i kompostiranje u statičnim kamarama s aktivnim aeriranjem. Specifičnost zadnja dva načina kompostiranja je što su na dnu kompostne hrpe smještene perforirane cijevi kroz koje zrak ulazi u kompostnu hrpu. Razlika između njih je da se u aktivnom aeriranju zrak upuhuje u kompostnu hrpu, dok pri pasivnom aeriranju izmjena plinova teče spontano. Zatvoreni sustavi kompostiranja mogu se podijeliti na zatvorene posude koje su primjerene za kompostiranje u malim količinama, zatvorene prostore, kontejnere s pokretnim dnom, vertikalne bioreaktore, rotirajuće bioreaktore i prenosive kontejnere. Minimalni volumen kompostnog materijala je 1 m3, jer pri manjem volumenu dolazi do prevelikog gubitka topline.
Kontejneri s pokretnim dnom su zatvoreni sustavi u koje s jedne strane ulazi sirovina, a s druge strane izlazi kompost. Opremljeni su sondama, a miješanje i vlaženje se odvija automatizirano. Okomiti bioreaktori građeni su kao silosi i pune se na vrhu. Prednost im je ušteda prostora, dok im je nedostatak zbijanje kompostne mase uslijed gravitacije. Rotirajući bioreaktori imaju najkraće vrijeme aktivnog kompostiranja zbog dobrog miješanja mase i prozračivanja. Prenosivi kontejneri obično su veličine kamionske prikolice, a pogodni su za gospodarstva s udaljenim izvorom glavnih sirovina za kompostiranje. Više o sustavima kompostiranja može se pronaći na: http://www.compost- systems.com/en/ .

Primjena komposta
Kompost se uglavnom koristi za poboljšanje fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki tla (organsko gnojivo), za ishranu bilja (biljno gnojivo), kao malč, i kao sirovina za proizvodnju raznih supstrata. Kompost se može primjenjivati tijekom cijele godine, no najbolje ga je primijeniti u proljeće kako bi djelovao kroz vegetacijsku sezonu. Kao i sva ostala organska gnojiva potrebno ga je čim prije po primjeni unijeti u tlo. S obzirom na produženo djelovanje i nisku koncentraciju hraniva važno je kompost primjenjivati redovito. Najveća prednost primjene komposta očituje se kroz povećanje organske tvari u tlu, te je većina ostalih dobrobiti posljedica tog povećanja. Primjena komposta povećava pristupačnost mangana, fosfora, cinka, kalija, bakra, željeza i magnezija. Dugogodišnja istraživanja su ukazala kako je sadržaj biljci pristupačnih biogenih elemenata u tlima tretiranim kompostom jednaka ili veća u odnosu na tla tretirana mineralnim gnojivima. Povećanjem sadržaja organske tvari u tlu ima pozitivan učinak na stabilnost strukturnih makro i mikro agregata tla. Temeljem svih navedenih razloga od neprocjenjive je važnosti da se u Hrvatskoj što više primjenjuje razvrstavanje otpada. Na to nas prisiljavaju Zakoni Europske unije i obveze koje smo prihvatili pri preuzimanju nekih EU direktiva. Ako tu politiku gospodarenja otpadom ne počnemo primjenjivati u skoroj budućnosti kao Država morati ćemo plaćati kazne. Europska unija nas tjera da primjenjujemo nešto što je na dobrobit svih nas, a jedan od načina je da sadašnji otpad pretvorimo u korisno organsko gnojivo, tj. kompost.

Kompost se obično primjenjuje u količini od tri do pet tona po hektaru, ili ciljano pri sjetvi, odnosno sadnji u sadnu jamu. U prvoj godini primjene oslobađa se 40 do 60% hraniva, a u drugoj i trećoj godini oko 20%. Općenito se smatra da je u našem klimatu primjena šest do sedam tona po hektaru dovoljno da održi trenutnu razinu humusa u tlu. Primjena komposta, od izuzetne je važnosti za plodnost tla obzirom da su antropogena tla generalno gledano siromašna organskom tvari.
""

 

Redovita primjena komposta povećava broj i volumen pora u tlu i na taj način izravno utječe na vodozračni odnos, odnosno povećava se poljski kapacitet tla za vodu. Kapacitet tla za vodu na tlima tretiranim kompostom povećao se za jedan do dva puta u odnosu na tla na kojima su primijenjena mineralna gnojiva. Uz navedeno, tla bogata organskom tvari bolje podnose obilne oborine i utjecaj mehanizacije, odnosno lakše se obrađuju i pri obradi manje se zbijaju. Obzirom da je zreo kompost tamno smeđe boje, ako je površinski sloj tla obogaćen njime, brže se zagrijava. Broj bioloških pokazatelja plodnosti tla, kao što su gliste, značajno se povećava uslijed primjene komposta.

Praktični primjeri kompostiranja
Površina koju će zauzeti kompostište ovisi o veličini vrta i okućnice, a minimalna potrebna površina iznosi 3-4 m2 .
""

Na jednom mjestu skupljamo zalihe suhog, drvenastog otpada iz vrta (lišće, suho pruće, usitnjeno granje, grančice) i drugi slični suhi otpad (piljevina, iverje…). Taj otpad usitnimo i ostavimo da nam je uvijek pri ruci za miješanje s kuhinjskim otpadom. Tako reguliramo vlažnost i poboljšavmo strukturu otpada namijenjenog kompostiranju. Na mjestu određenom za kompostne hrpe stavimo podlogu od krupnijeg materijala (usitnjeno granje, grančice, iverje). Prva hrpa je privremena hrpa (1). Na nju stavljamo otpad kako nastaje u kuhinji i vrtu (svakodnevno ili nekoliko puta tjedno – 2). Pritom ga uvijek miješamo sa suhim, drvenastim vrtnim otpadom, pospemo s malo gašenog vapna ili kamene prašine ili pokrijemo tankim slojem zemlje kako bi se neutralizirali mirisi i spriječilo skupljanje mušica. Hrpu povremeno rastresemo vilama. Kad sakupimo dovoljno materijala, a najkasnije nakon 3 mjeseca, ovako prikupljeni organski otpad prebacimo na drugo mjesto, tj. načinimo konačnu kompostnu hrpu (3) koju ostavimo da dozrijeva. Pritom provjerimo vlažnost materijala, pobrinemo se za prozračnost, hrpu pokrijemo. Kompostiranje teče dalje tako da otpad iz kuhinje i vrta nastavimo odlagati na opisani način, na istom mjestu (privremena hrpa 2). Najkasnije poslije tri mjeseca materijal s ove hrpe prebacimo na hrpu koja dozrijeva (3). Poželjno je prethodno rastresti materijal na hrpi 3, a tek onda na njega položiti novi materijal s hrpe 2 i to tako da ih međusobno ne miješamo. Hrpu pokrijemo i ostavimo da dozrijeva. Opisani način kompostiranja pogodan je za kućanstva s malim vrtom. U kućanstvima s prostranim vrtom i okućnicom, velike količine organskog otpada omogućuju da se odmah složi konačna slobodnostojeća hrpa, a novonastali biootpad slaže se uz postojeću hrpu tako da se ona produžuje ili se načini nova kompostna hrpa. Način na koji ćemo kompostirati biomaterijal ovisi, dakle, o veličini vrta i kućanstva, o količini organskog otpada, o površini koju imamo na raspolaganju za kompostište, itd. Ovisno o uvjetima kompostiranja (vlaga, sastav mješavine otpada, temperatura), nakon 6 – 12 mjeseci iz organskog otpada nastalo je prirodno gnojivo bogato hranjivim tvarima – kompost. Izvor: www.recikliraj.hr

Kompostiranje na balkonu

""
Kompostiranje u privatnim dvorištima i vrtovima zauzima vrlo visoko mjesto na ljestvici vrednovanja korisnih ostataka koji nastaju u kućanstvu. No, što kada nemamo dvorište i vrt? Živimo u stanu s balkonom i željeli bismo kompostirati? U tom slučaju rješenje je kompostiranje na balkonu. Potreban materijal: • plastična posuda (posuda 75 – 100 litara ) • podložak dovoljno velik da u njega stane posuda • dvije jače drvene letve • škare za orezivanje • trozube vrtne grabljice • usitnjeni komadići drveta – sječka, suho lišće, usitnjeni karton Priprema posude Na dnu posude izbušite okrugle rupe promjera do 2 cm. Na podložak stavite drvene letvice i na njih položite pripremljenu posudu. Postupak je isti kao i kod klasičnog kompostiranja u vrtu: materijal usitniti , izmješati, održavati vlažnim, pokriti. Za početak, na dno posude stavite sloj grančica, lišća.

Napravite sami spremnik za kompost
""

Spremnik ili sanduk za kompost rješava problem vrtnih otpadaka na elegantan i koristan način. Kao prvo, nećete ih morati uklanjati, a kao drugo, dobit ćete vrijedan i za tlo vrlo koristan kompost.
Materijal za naš spremnik za kompost su daske od borovine ili smrekovine. One su hrapave, ali su jeftine i što je najvažnije potpuno prikladne za ovu svrhu. Sanduk može zapremati površinu od primjerice 1 m x 1 m. Ako vam je takav sanduk prevelik, možete, naravno, na odgovarajući način smanjiti dimenzije elemenata. Površina od 80 x 80 cm manja je već za trećinu. Također, ako mislite da će vam trebati veći spremnik, možete dodati bočne daske i napraviti viši spremnik. Sav potreban materijal možete nabaviti u centrima koji prodaju drvnu građu, a uslužni trgovci tamo će vam i prepiliti daske na potrebnu dužinu. Kod pripreme i nabave materijala, svakako je dobro imati skicu po kojoj ćete složiti spremnik. Na početku, poredajte sav materijal radi preglednosti i počnite slagati bočne stranice. Drveni stupci presjeka 6 x 6 cm i dužine 12,5 cm mogu poslužiti kao pojačanja za kutove, a također i za održavanje razmaka. Za osam elemenata trebate 16 dasaka od 95 cm i 16 od 100 cm dužine. Kutna drvca zabiju se zatim na kratke daske u ravnini s njihovim kra- Spremnik ili sanduk za kompost rješava problem vrtnih otpadaka na elegantan i koristan način. Kao prvo, nećete ih morati uklanjati, a kao drugo, dobit ćete vrijedan i za tlo vrlo koristan kompost. jevima. Kutna drvca prekriju ovdje polovicu širine dasaka. Dio koji viri, dug je, dakle, 7,5 cm. Kad se gotovi elementi zataknu jedni u druge, svaki puta ostane razmak između elemenata. Za stvaranje komposta važan je dovod zraka. Kutovi se spajaju s po dva vijka za drvo od 5 x 70 mm. Poprečno rezano drvo buši se za vijke svrdlom od 5 mm, a čelno drvo svrdlom od 3 mm. Tako će vijci biti dobro pričvršćeni, a drvo neće napuknuti. Uzmite pocinčane vijke. Nakon spajanja vijcima kutna se drvca još i pribiju kroz postavljene bočne stranice. Cijeli sanduk bit će tako stabilniji. Za ovaj sanduk naročito je važna dobra zaštita drveta. Bakterije koje pretvaraju lišće i bilje u humus, napadaju također i nezaštićeno drvo. Zbog toga treba sve nekoliko puta impregnirati. Prije nego što u sanduk metnemo kompost, drvo treba dva do tri puta premazati resitolom ili drugim sredstvom na bazi katrana. To je jeftina i trajna zaštita drva.

""  LISTA MATERIJALA
Grube daske, borovina ili
smrekovina, 10 x 2,5 cm:
16 dužina po 100 cm 16 dužina
po 95 cm
četvrtasti stupci, 6 x 6 cm:
28 dužina po 12,5 cm
4 dužine po 22 cm
Vijci za drvo 5 x 70 mm, pocinčani:
64 komada
Čavli 60 mm
oko 2 litre resitola

""

Kompostiranje u vrtu

Postupak
• Sav materijal usitnimo (približno na veličinu palca) kako bi se lakše razgradio
• U jednakom omjeru pomiješamo biootpad bogat dušikom (brže se razgrađuje i osigurava vlagu), te biootpad bogat ugljikom (sporije se razgrađuje i osigurava prozračnost). Biootpad bogat dušikom (50%): ostaci voća i povrća, kore voća i povrća, talog kave i čaja, pokošena trava, korov i nezaraženi ostaci biljaka iz vrta, uvenulo cvijeće Biootpad bogat ugljikom (50%): lišće, usitnjeno suho granje, slama i sijeno, ostaci kod orezivanja voćaka i vinove loze, hoblovina i piljevina, iglice četinara
• Materijal odložimo na hrpu koju također možemo ograditi žicom, drvom ili ciglom. Na dno hrpe poželjno je staviti sloj granja kako bi se omogućilo prozračivanje. Kompostnu hrpu zaštitmo od utjecaja sunca i oborina nadstrešnicom ili slamom (izbjegavati upotrebu plastičnih ili najlonskih vreća i prekrivača).
• Hrpu treba povremeno (barem jednom mjesečno) preokrenuti kako bi osigurali prozračivanje. Kompostnu hrpu nesmijemo nikad zbijati jer je zrak neophodan za rast i razvoj organizama u kompostu, te sprječava pojavu neugodnih mirisa.
• Povremeno treba provjeravati vlažnost komposta na način da u šaku uzmemo dio kompostnog materijala i lagano ga stisnemo. Ako iz šake curi tekućina, previše je vode. Ako se u stisnutoj šaci ne osijeća vlažnost, nedostaje vode. Kada materijal u šaci ostaje zbijen u grudi, vlažnost je primjerena.
• U trenutku kad kompost postaje rastresit, tamne boje i poprimi specifičan miris „šumske zemlje“, umiješamo ga u zemlju svog vrtnog ili kućnog bilja (prosječno vrijeme jest nakon 9-12 mjeseci).
Izvor: Udruga Odraz

Postavi pitanje autoru klikom ovdje