Uz poljoprivredno prehrambene proizvode na ovakvim tržnicama se uobičajeno prodaju primjerice i suveniri, tradicijski nakit, kruh i kolači, itd. Seljačka tržnica sadrži elemente i tržnice i manifestacije, te se uz samu prodaju često organiziraju i popratne svečanosti i priredbe. izravan kontakt proizvođača i kupaca Seljačke tržnice se organiziraju u gotovo svim zemljama EU-a, a najraširenije su i najpoznatije u Njemačkoj, Austriji i Engleskoj i dobra su prigoda za kupnju kvalitetnih domaćih proizvoda na kojima se može ostvariti izravan kontakt kupaca i proizvođača/pro davatelja. Zajednička poljoprivredna politika onemogućuje jedinicama lokalne i regionalne samouprave poticanje poljoprivrede mjerama koje se temelje na cijeni, količini, jedinici proizvodnje i/ili jedinici sredstava za proizvodnju. Jedinice lokalne samouprave mogu provoditi programe potpore poljoprivredi isključivo putem mjera koje po svom karakteru spadaju u tzv. mjere ruralnog razvoja. Jedna od prihvatljivih mjera ruralnog razvoja je i potpora projektima kojima se omogućuje izravna prodaja poljoprivredno prehrambenih proizvoda.
Za izravnu prodaju seljačkih proizvoda prije svega su zainteresirana obiteljska poljoprivredna gospodarstva, jer im izravna prodaja omogućava da svoj proizvod prodaju po nešto većoj cijeni, te preko veće uposlenosti članova gospodarstva ostvari nešto veci dohodak.
Lokalne i regionalne vlasti pokazuju interes za izravnu prodaju, jer na taj način pomažu ostvarenju dohotka na seljačkim gospodarstvima. Uspostava i uspješan rad seljačke tržnice može biti još jedan mali doprinos razvoju ukupne gospodarske djelatnosti lokalnih zajednica u ruralnim područjima. Ovakav projekt pridonosi atraktivnosti prostora i u turističkom smislu, stoga i turistički djelatnici na lokalnoj razini mogu participirati u provedbi projekta Optimalno je da u provedbi projekta uspostave seljačke tržnice, partnerski sudjeluju predstavnici lokalne vlasti, predstavnici poljoprivrednika, turističkih djelatnika, LAG-ova, lokalnih medija i svi ostali koji mogu afirmativno raditi na projektu na dobrobit lokalne zajednice.
Smanjen dohodak malih opg-a
Za uspjeh i rad seljačke tržnice nužno je potreban zadovoljan kupac, odnosno potrošač. Današnji potrošač sve je više naklonjen kupovini hrane izravno od proizvođača. Umnogome su tome doprinijeli brojni skandali koji su prate proizvodnju hrane po principima intenzivnosti i masovnosti. Negativno raspoloženje spram moderne proizvodnje je u porastu. Hrana koja se želi kupiti sve se više vezuje uz epitete kao što su: zdravo, prirodno, domaće, svježe, ukusno, kvalitetno i posebno. Dodatni motivi za kupovinu od proizvođača su i tradicionalna proizvodnja, preglednost proizvodnog postupka, osobni kontakt s proizvođačem, međusobno povjerenje i slično. Neke od najvećih prijetnji za stabilnost dohotka ovakvih gospodarstava su sljedeće:
● Cijene poljoprivrednih proizvoda imaju tendenciju pada, dok se istovremeno proizvođačev udio u krajnjoj cijeni proizvoda sve više smanjuje
● Sve veća odvojenost malih proizvođača od sustava distribucije i prodaje poljoprivrednih proizvoda
● Sve veća ograničenja glede proračunskih potpora poljoprivredi
● Globalizacijskim procesima ukidaju se carinske i druge pristojbe koje su služile zaštiti domaćih proizvodnji
Sve to u konačnici rezultira kontinuiranim padom dohotka te životnog standarda poljoprivrednika i njihovih obitelji. Rezultati kontinuiranog trenda pada dohotka malih gospodarstava u proteklih nekoliko desetljeća, vrlo su jasno vidljivi na cijelom ruralnom prostoru Republike Hrvatske.
Suvremeni postupci u poljoprivredi, odnosno u proizvodnji hrane, sve više utječu na smanjenje dohotka „malih“ obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Posebice se to odnosi na gospodarstva koja zbog objektivnih ili subjektivnih okolnosti nisu u mogućnosti intenzivirati svoju proizvodnju odnosno proizvoditi na način da velikom količinom, te niskom cijenom koštanja budu konkurentni na tržištu. Upravo ovakva gospodarstva, baveći se poljoprivredom, ostvaruju glavninu ili veci dio dohotka za život svojih obitelji.
Ciljevi i razlozi projekta
Cilj projekta “Seljačka tržnica“ je organizacija i uspostava održive seljačke tržnice. Ovdje treba naglasiti riječ „održive“, jer je neophodno nakon početka rada tržnice osigurati održivost i kontinuitet rada. Razlozi za pokretanje projekta mogu biti višestruki. Uspostavom projekta pomaže se lokalnim poljoprivrednim i ostalim proizvođačima u prodaji i promociji njihovih proizvoda, što u konačnici pozitivno utječe na dohodak njihovih obitelji, a potom i dohodak cijele lokalne za jednice.
Koristi za potrošača od kupnje na seljačkoj tržnici su svježina proizvoda, kvaliteta, osobni kontakt s proizvođ ačem, ugodno kupovno ozračje, povjerenje, te zadovoljstvo kupnjom.
Proizvođačima će biti olakšan dolazak i dostava njihovih proizvoda na tržište. Koristi za županiju, grad ili općinu koja inicira pokretanje ovakvog projekta, ogledaju se u oživljavanju gradskih ili općinskih centara novim i zanimljivim sadržajem, te povećanjem atraktivnosti prostora u društvenom, turističkom i ekonomskom smislu. Vrlo je važno da se već na samom početku strogo utvrdi i shvati razlika između seljačke i uobičajene „gradske komunalne tržnice“. Nikako ne bi bilo dobro postaviti projekt kao nekakvu mješavinu ova dva koncepta. Razlozi tomu su marketinške prirode – na seljačkim tržnicama kupuje „poseban“ segment kupaca te se prema njemu osmišljava marketing plan, osim toga na seljačkim tržnicama proizvođači sudjeluju u organizaciji i radu tržnice, te su i sami čuvari tržnog reda. Kod „miješanih“ tržnica postoji opasnost od pojave čiste trgovine, te šverca poljoprivredno prehrambenih, ali i drugih proizvoda. Razlika između Seljačke tržnice i ostalih kanala prodaje je, što je to ekskluzivni prodajni kanal za proizvođače, što to znači da na njemu ne mogu prodavati trgovci. Isto tako, se izdvojenim prodajnim mjestom, kao što su posebni gradski trgovi, proizvođači se dodatno diferenciraju (razlikuju) u odnosu na sve ostale vrste trgovaca.
Najvažniji koraci u provedbi projekta
Analiza tržišta i procjena prodaje – u organizaciji seljačke tržnice presudno je utvrditi i potom pokušati uskladiti ponudu i potražnju. Istraživanje potražnje, stavova i namjera potencijalnih kupaca na tržnici, provodi se anketnim istraživanjem na određenom uzorku. Ankete se potom statistički obrađuju, te služe kao podloga za definiranju marketinškog spleta i daljnje strategije provedbe projekta. Rezultati ankete trebali bi dati odgovor na sljedeća pitanja:
● koliki je tržni potencijal seljačke tržnice odnosno koliki je očekivani volumen prodaje
● gdje potencijalni kupci trenutno nabavljaju poljoprivredno-prehrambene proizvode ?
● na kojoj bi lokaciji bilo optimalno organizirati ovakvu tržnicu ?
● koje je prihvatljivo radno vrijeme ?
● ima li uopće smisla organizirati ovakvu tržnicu s obzirom na postojanje „klasične“ komunalne tržnice?
Istovremeno se uz procjenu potražnje radi i analiza potencijalne ponude na seljačkoj tržnici. U sklopu analize ponude potrebno je pokušati utvrditi vrstu, kakvoću i količine proizvoda za prodaju. Vrlo važno je utvrditi i legalitet proizvodnje potencijalnih prodavača. Posebice se ovo odnosi na proizvode prerade, alkoholnih pića i sl. Nadalje, potrebno je utvrditi i spremnost proizvođača na poštivanje pravila rada na tržnici. Ukoliko se procijeni da postoji značajna ponuda i potražnja za ovakvim načinom prodaje grad ili općina može objaviti javni poziv proizvođačima koji se žele uključiti u projekt. Po javljanju na javni poziv može se napraviti anketa poljoprivrednih gospodarstava (prodavača), koja je služila za izradu jednostavne baze ponude poljoprivrednih gospodarstva.
Analiza i zadovoljenje pravnih okvira
Seljačke tržnice nisu točno zakonski definirane. Prema zakonu o trgovini taj se oblik prodaje smatra prodajom na klupama izvan tržnice. U sklopu zadovoljenja zakonskih propisa, potrebno je proučiti zakonsku regulativu koja pokriva područje poljoprivrede, trgovine, hrane, veterinarskih propisa, prerade na gospodarstvima, deklariranja i označavanja hrane, poreznih propisa itd.
Za potrebe pokretanja projekta poželjno je koristiti pozitivna iskustva i postojeća znanja slicnih projekata, koji su uspješno realizirani u Republici Hrvatskoj. Pozitivni primjeri su Svetonedeljska seljacka tržnica, Dani jagoda Zagrebacke županije“, „Proizvodi hrvatskog sela“, itd.
U sklopu projektnih aktivnosti preporuča se obaviti sastanke s nadležnim odjelima sanitarne inspekcije Ministarstva zdravlja, Veterinarske inspekcije, Ministarstva poljoprivrede i ostalim nadležnim institucijama.
Pravilnik o radu seljačke tržnice
U sklopu rada na projektu potrebno je izraditi Pravilnik o radu seljačke tržnice. Pravilnikom o radu seljačke tržnice utvrđuju se uvjeti i način pod kojima se obavlja prodaja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i tradicijskih suvenira na seljačkoj tržnici. Radi održavanja kvalitete i kontinuiteta rada same tržnice Pravilnik mora biti precizan i jasan, provediv i održiv, u skladu s postojećom zakonskom regulativom, u skladu s prostorom i sveukupnim obilježjima područja na kojem se organizira seljačka tržnica.
Najvažnija pitanja koja je potrebno definirati i urediti Pravilnikom su:
● Definicija seljačke tržnice
● Mjesto i vrijeme održavanja tržnice
● Što se sve može prodavati na tržnici
● Tko ima pravo prodaje na tržnici
● Definiranje legalnosti proizvođača i proizvoda
● Ponašanje i održavanje reda na seljačkoj tržnici
● Opremu seljačke tržnice
● Nadzor nad radom seljačke tržnice
● Sankcije za kršitelje Pravilnika o radu seljačke tržnice itd.
Uz Pravilnik o radu potrebno je kreirati i Ugovor o sudjelovanju na seljačkoj tržnici, koji definira prava i obveze organizatora i prodavača. Ugovor se većim dijelom temelji na usvojenom Pravilniku od strane gradskog ili općinskog vijeća.
