Složna braća kuću grade

72

-Organizirani smo kao klasična obiteljska zadruga. Zajednički radimo na gospodarstvu, zajednički pravimo kuće, zajednički kupujemo mehanizaciju i aute. Po onoj narodnoj: „Složna braća kuću grade, kaže Antun Vrakić, otac četiri sina koji su ostali na gospodarstvu i bave se poljoprivredom.

U Slavoniji je, nažalost, sve manje obiteljskih gospodarstava poput ovog vrijednog i dobro organiziranog Željke i Antuna Vrakića koji se godinama uspješno bave poljoprivredom. Pomalo nevjerojatno zvuči – s njima su na gospodarstvu ostala sva četiri sina: Fabijan (17) učenik Srednje škole Matije Antuna Reljkovića iz Slavonskog Broda, Franjo (22), mehaničar poljoprivredne mehanizacije, Josip (28), tehničar poljoprivredne mehanizacije i Mato (32) električar. I dok mnogi mladi masovno odlaze sa sela i napuštaju svoje domove i obiteljska gospodarstva u potrazi za poslom i boljim i lakšim životom, braća Vrakić ostali su u Sičama i zajedno s roditeljima koji su im velika potpora, bave se poljoprivredom. Svaki od njih sada ima svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Zajednički obrađuju 400 ha

Zanimalo nas je kako je moguće raditi i opstati u poljoprivredi u vrijeme kada mnogi kukaju, tuže se na mnogobrojne probleme i teško opstaju. – Mi smo tipična obiteljska zadruga, dogovaramo se, radimo zajednički, u svemu surađujemo. Od roditelja sam naučio cijeniti zemlju i rad na njoj, to sam sa suprugom Željkom nastojao prenijeti i na svoje sinove koji su se od malih nogu zaljubili u poljoprivredu. Nadam se da će tako i ostati. Trenutačno zajedno obrađujemo oko 400 hektara zemlje na kojoj proizvodimo ratarske i nešto krmnih kultura, a prije dvije godine kupili smo farmu na kojoj se više od godinu dana bavimo govedarstvom u sustavu „krava-tele“, kaže glava obitelji Antun Vrakić i dodaje da su uspješno završili proljetnu sjetvu kukuruza na 240 hektara i lucerne na 6 hektara.

Svatko zna svoj posao

– U kampanjama sjetve svatko zna svoj posao, na dan sa našom modernom mehanizacijom možemo posijati 60 – 70 hektara. Jedan od nas priprema zemlju, drugi sije, treći kopa kanale i uređuje oranice. Najmlađi brat Fabijan više brine o farmi, a nekada nam i on pomogne, kaže Josip. Franjo uz to brine o mehanizaciji. Kaže imaju 8 traktora, tri kombajna, suvremene prskalice, sijaćice i sve ostale potrebne priključke. Na lijepo uređenom gospodarstvu uz obiteljsku kuću i mehaničarsku radionicu imaju i sušaru i silose i garaže. Na svakom koraku se osjeća velika briga o uređenosti prostora i čuvanju mehanizacije. Najstariji brat Mato kaže da se naveliko bavio poljoprivredom još kada je išao u srednju školu, a tako su mnoge tajne obrade i primjene vrhunske tehnologije od malih nogu svladavala i njegova braća. Zbog onoga što su učinili u poljoprivredi i kako rade, Vrakići su svojevremeno nominirani za jedno od deset najboljih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj. Antun Vrakić je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Brodsko-posavske županije i član Upravnog odbora HPK Hrvatske, ali i drugih asocijacija u kojima se godinama zauzima za rješavanje nagomilanih problema u poljoprivredi – od neriješenog statusa poljoprivrednog zemljišta do neracionalnosti u dodjeli potpora.

""

Potpora dokaznim proizvođačima

– Tvrdim da se naveliko zloupotrebljavaju novčane potpore u poljoprivredi. Mi u HPK procjenjujemo da se čak trećina potpora daje bez pokrića. Na to sam konkretnim primjerom i dokazima upozoravao najviše instance u državi, ali i dalje se velik novac daje onima koji nemaju prave proizvodnje. Na primjer, potiče se tisuće i tisuće hektara pašnjaka, a vlasnici tih površina nemaju ni grla stoke, tisuće i tisuće hektara sumnjivih trajnih nasada oraha u ekološkoj proizvodnji. Smatramo da potporu treba dati proizvođačima koji dokazano imaju dobru i organiziranu proizvodnju, kaže Vrakić, te koji ne siju i ne sade samo zbog poticaja. O problemima u poljoprivredi moglo bi se naširoko govoriti i pisati pa smo se na kraju ipak vratili pozitivnom primjeru obitelji Vrakić.

– Supruga i ja sa sinovima, a dva su već oženjena i imaju djecu, organizirani smo kao klasičan tip nekadašnje obiteljske zadruge. Zajednički radimo na gospodarstvu, zajednički pravimo kuće, zajednički kupujemo mehanizaciju i aute. Po onoj narodnoj: „Složna braća kuću grade“, kaže Antun Vrakić i dodaje da se samo uz puno rada i zalaganja, pametna i racionalna ulaganja, visoku tehnologiju i prinose u poljoprivredi mogu ostvarivati i dobri rezultati, poslovati bez kredita, ali i bez novca europskih fondova, i solidno živjeti od svoga rada.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje