Naslovnica Rubrike Ostalo Što je to konzervacijska poljoprivreda?

Što je to konzervacijska poljoprivreda?

Objavio

16. travnja 2024.

575

Konzervacijska poljoprivreda je proizašla iz nužnosti (kao što je i s većinom rješenja), kako bi se zaustavili degradacijski procesi na poljoprivrednim površinama. Izvorno, konzervacijska poljoprivreda predstavlja rezultat rada velikog broja znanstvenika i praktičara (poljoprivrednika) na problemu uglavnom eolske erozije koja je 30-tih godina 20. stoljeća u poharala velike dijelove sjeverne Amerike (najintenzivnije njen središnji dio), a to je razdoblje u povijesti poznato kao „prljave tridesete“. Od tog vremena pa sve do današnjih dana konzervacijska poljoprivreda se razvila u globalnu platformu koja čini temelj održivog gospodarenja tlom i održivog uzgoja usjeva.

Konzervacijska poljoprivreda predstavlja koncept poljoprivredne proizvodnje uz očuvanje resursa kojim se nastoji ostvariti prihvatljiva dobit, zajedno s visokom i održivom razinom proizvodnje, uz istodobno očuvanje okoliša. Konzervacijska se poljoprivreda temelji na jačanju prirodnih bioloških procesa iznad i ispod površine tla. Intervencije poput mehaničke obrade tla svedene su na minimum, a korištenje vanjskih inputa, kao primjerice agrokemikalija i hraniva mineralnog i organskog podrijetla, primjenjuju se u optimalnim razinama i na način i u količini koja nije u koliziji ili ne ometa biološke procese. Konzervacijskoj poljoprivredi svojstvena su tri međusobno povezana načela: minimalna obrada, pokrivenost površine i plodored. (FAO, 2010.).

Konzervacijska se poljoprivreda temelji na tri osnovna postulata, odnosno podrazumijeva ispunjavanje tri osnovna kriterija, a to su:

primjena minimalnog seta radnih zahvata obrade tla (minimalno narušavanje tla obradom i potpuno izostavljanje oranja odnosno okretanja tla),
trajna pokrivenost tla biljnim ostatcima (zadržavanje biljnih ostataka prethodnog usjeva, kao i uzgoj sekundarnih usjeva),
plodored (pravilna rotacija usjeva s ciljem održavanja bioraznolikosti, uzgoj biljaka različite dubine i intenziteta ukorjenjivanja, uzgoj leguminoznih biljaka s ciljem obogaćivanja sustava tlo-biljka dušikom iz zraka te preveniranje biljnih bolesti i štetočina).

U usporedbi s konvencionalnim sustavima obrade tla (temeljeno na oranju) brojne su prednosti konzervacijske obrade, a pojednostavljeno se mogu podijeliti na:

Kratkoročne prednosti:

povećana infiltracija vode i poboljšana struktura tla zbog biljnih ostataka na površini
smanjeno površinsko otjecanje vode i erozija tla (zadržavanje vode i tla biljnim ostatcima)
smanjena evaporacija i povećana zaštita površine tla od sunčane radijacije zbog biljnih ostataka na površini
smanjen intenzitet stresa zbog nedostatka ili suviška vlage u tlu (povećana infiltracija i smanjena evaporacija), zbog dnevno-noćnih temperaturnih oscilacija, kao i zbog visokih temperatura zraka
smanjena potreba za mehanizacijom i ljudskim radom pri obradi tla
niži proizvodni troškovi (cijena) goriva i ljudskog rada

Dugoročne prednosti:

povećan sadržaj organske tvari tla rezultira boljom strukturom tla, većim KIK-om (kationski izmjenjivački kapacitet), boljom pristupačnošću hraniva i većim kapacitetom tla za vodu
povećanje i stabilnost visine prinosa
smanjenje troškova proizvodnje (manja kapitalna ulaganja)
povećanje biološke aktivnosti u tlu i okolišu (bolja biološka kontrola štetočina)
smanjena zakorovljenost

Pored navedenih, još je niz drugih pozitivnih svojstava ostvarivih primjenom konzervacijske poljoprivredne biljne proizvodnje. Oni se osim u agrotehnički aspekt, mogu svrstati i u druge aspekte biljne proizvodnje (primjerice sociološki, ekonomski, organizacijski).

Osim pozitivnih svojstava, konzervacijska poljoprivredna biljna proizvodnja ima i potencijalne nedostatke, koji u nekim slučajevima mogu biti objektivnog značaja, ali ipak u prvom redu proizlaze iz subjektivnih razloga (nedovoljno poznavanje sustava uzgoja). Kao nedostatci obično se navode sljedeće stavke:

neodgovarajuća i skupa mehanizacija/oruđa, a prvenstveno sijaćice
otežana manipulacija većom količinom biljnih ostataka na površini tla
problemi pri aplikaciji mineralnih i organskih gnojiva na veću dubinu, a posebice u sustavu izravne sjetve/sadnje
jače zbijanje tla
slabiji razvoj korijena
nedostatno učinkovita zaštita usjeva od korova, bolesti i štetočina
povećana površinska akumulacija fosfora i kalija
problem pri provedbi melioracijskih mjera popravke (primjerice kalcizacija)
niža temperatura tla (u proljeće može odgoditi sjetvu/sadnju)
sporije isušivanje tla (zbog pokrivenosti površine tla biljnim ostatcima)

Treba naglasiti kako je većina ovih “problema” neosnovana i/ili eksperimentalno i/ili u praksi nepotvrđena. Upravo pravilnom primjenom osnovnih postulata konzervacijske poljoprivrede, dolazi do izostanka navedenih nedostataka. Kao primjer tomu može se navesti primjena pravilnog plodoreda koji pored ostalih prednosti ima zadatak pedohigijene, s ciljem sprječavanja pojačane pojave korova, bolesti i štetočina.

… a što je to konzervacijska obrada tla?

Osnovi sustavi obrade tla mogu se okvirno podijeliti na konvencionalnu, reduciranu i konzervacijsku obradu tla. Konzervacijska obrada tla je osnova konzervacijske poljoprivrede, odnosno njen je temeljni sastavni segment. Može se definirati na nekoliko načina, a kao najučestalija definicija u svjetskim razmjerima, u EU i Hrvatskoj, konzervacijska obrada tla predstavlja sustav obrade kod kojeg nakon svih radnih zahvata obrade tla i sjetve sljedećeg usjeva pokrivenost površine iznosi najmanje 30%, a prioritetni cilj joj je zaštita tla od erozije, održavanje povoljne vlažnosti tla, kao i očuvanje fizikalnih, kemijskih i bioloških značajki tla (NN 22/2019 (6.3.2019.), Pravilnik o agrotehničkim mjerama).

Konzervacijska obrada tla zapravo je reducirana obrada, ali s vrlo velikom i bitnom razlikom, a to je da se kod reducirane obrade tla ne mora ispoštovati uvjet od minimalno 30% pokrivenosti površine tla biljnim ostatcima. Također, kod oba je sustava nužno izostavljanje okretanja tla oranjem.