No, kako to obieno biva ne uzbudujemo se previše dok se u našem dvorištu ne podigne pra- šina. Je li ta uzbuna bila opravdana vidjet ce se nakon rezultata superanalize u europskim laboratorijima. No, kako bilo da bilo ankete su pokazale da našoj širokoj javnosti, usprkos dosta napisa u medijima, nije baš potpuno jasno što su to GMO-i i kakva nam realna opasnost prijeti od njih. Dakle, što su to GMO-i? GMO je kratica od engleske rijeci Genetically Modified Organism, što znaci da je genetski materijal organizma promijenjen zahvatima covjeka. Da biste to bolje razumjeli, nastojat cemo to što jednostavnije opisati. U pocetku, što su to genetski nemodificirani ili recimo «normalni» organizmi? Buduci da je genetska modifikacija najraširenija na biljkama najbolje se vidi na primjeru biljaka. Genetski nemodificirana biljna sorta razvijena je normalnim sljedom prirodnog odabira ili radom covjeka koji je križanjem (koje je moguce samo unutar bliskog srodstva) proizveo nove sorte boljih proizvodnih svojstava, i te biljke že imati odabrana svojstva svojih roditelja. No, što uvjetuje ta svojstva? Svako živo bice od bakterija, biljaka, životinja i konacno covjeka ima tocno odredene kako morfološke tako i funkcionalne osobitosti. Ta svojstva upisana su u svakoj stanici organizma na vrlo dugackim molekulama koje nazivamo nukleinske kiseline, sastavljene od manjih podjedinica, a nalaze se na strukturama u jezgri koje se nazivaju geni. Tu se mora napomenuti da se te podjedinice (nazivaju se nukleotidi, a ima ih samo cetiri) univerzalne u svim živim organizmima. Nukleinske kiseline zadu- žene su za sintezu proteina, i tu ulogu ima jedan ili više odsjecaka tih podjedinica na nukleinskoj kiselini koje nazivamo geni. Dakle, svi proteini u nekom organizmu stvoreni su na osnovi gena (odnosno strogo specificnog redosljeda podjedinica) i prenose se, uz manje prirodne promjene iz generacije na generaciju. Proteini u organizmu imaju uglavnom dvije funkcije, bilo da su strukturni, tj. sudjeluju u gradi organizma, pr. proteini mišica, kosti, kože i dr., ili se pojavljuju kao ubrzivaci biokemijskih procesa i tada ih nazivamo enzimima. Ovi posljednji utjecu na cijeli niz zbivanja u stanici što dovodi do stvaranja novih, organizmu potrebnih, a ponekad i nepotrebnih tvari. Dakle, tako bi se ukratko mogao opisati mehanizam funkcioniranja gena u normalnog organizma.
