Plamene stjenice, poznate i pod nazivom vatreni opančari, kukci su koje vrlo često možemo vidjeti u našoj okolini. Posebnu pozornost privlače kada se okupljaju u velike skupine po zidovima, deblima ili drugim površinama.

Plamene stjenice pripadaju redu Hemiptera koji obuhvaća stjenice, cvrčke i lisne uši, te u podredHeteroptera koji obuhvaća stjenice. Za razliku od većine pripadnika tog podreda, plamene stjenice ne mogu letjeti, iako određeni postotak populacije može imati razvijena krila. Prirodno su rasprostranjene u Europi, raširene su i u Aziji, a unesene su u Sjevernu Ameriku ljudskim djelovanjem. Također su zabilježene i u Australiji. Prezimljuju u odraslom obliku, a počinju se razmnožavati tijekom proljeća.

Parenje može potrajati nekoliko sati, ponekad i više od jednoga dana. Nimfe se iz jaja izliježu nakon 10 do 24 dana inkubacije, ovisno o temperaturi. Poput ostalih stjenica, prolaze kroz nepotpunu preobrazbu, što znači da u svom razvoju nemaju stadij kukuljice, nego nimfe prolaze kroz pet razvojnih stadija tijekom kojih postupno rastu prije nego postanu odrasli kukci. Polifagne su, hrane se sjemenkama i biljnim dijelovima, ali i uginulim kukcima pa i pripadnicima vlastite vrste. Hrane se pomoću rila, posebnog usnog organa kojim probijaju sjemenke i ostalu hranu.

Zabilježeno je da se često hrane sjemenkama biljaka iz porodice lipa (Tiliaceae), sljeza (Malvaceae) i sjemenkama bagrema (Robinia pseudoacacia). Zanimljiv je podatak da sjemenke lipe i bagrema sadrže kemijske tvari koje odbijaju većinu kukaca, ali plamene stjenice su razvile otpornost na njih. Ne oštećuju usjeve ni plodove pa se ne smatraju štetnim kukcima u poljoprivredi. Prirodni neprijatelji ove vrste su ptice, vodozemci i neke vrste sisavaca i kukaca, a kao obranu od grabežljivaca izlučuju štetne kemijske tvari.

Plamene stjenice imale su, a i dalje imaju važnu ulogu u biološkim istraživanjima. Predstavljaju modelni organizam, prvenstveno zbog jednostavnog uzgoja u laboratoriju, te su tijekom desetljeća detaljno istraživani njihovi organski sustavi, hormoni, razmnožavanje i genetika. Bile su predmet mnogih važnih istraživanja i otkrića, među kojima je i otkriće postojanja spolnih kromosoma kod životinja, koji su prvi put uočeni upravo kod ove vrste 1891. godine.

Petra Marija Rajković

Entomološka grupa

Zavod za poljoprivrednu zoologiju

Agronomski fakultet Zagreb

Prethodni članakNovi sustav sveobuhvatnog nadzora i sustav upozorenja za poljoprivrednike
Sljedeći članakOtvoren Regionalni distribucijski centar za voće i povrće u Nemetinu
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.