Nije dobro ni kad imamo, ni kad nemamo. Takvi smo i to nepopravljivo takvi! Jer stalno se ponavlja jedno te isto kad je riječ o samodostatnosti u bilo kojoj ili bilo kakvoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Razvijamo poljoprivredu i ukupnu proizvodnju hrane tako da već godinama proizvodimo sve manje. Stimulira se, ili boje rečeno simulira raznim poticajima proizvodnja. Ulaže se i troši novac, a proizvodnje jednostavno nema. Svakomu jasno da tu nešto ne štima… Jedno pričamo, a sasvim drugo radimo kao u želji da zatremo, a ne povećamo vlastitu samodostatnost. Mjere koje se poduzimaju i način na koji se želi poticati proizvodnja očigledno nisu najbolje ili nisu one prave koje bi uistinu promijenile stanje „na terenu“. I tu izgleda nema pomoći kakva god bila boja vladajuće garniture koja ima nadležnost i obvezu stvarati povoljnije uvjete za proizvodnju i dakako upravljati tržišnim procesima zbog samodostatnosti u konačnici.

Žalosno je da je to svima poznato i svi se čude kako je to moguće, ali bez naznake da će se uskoro nešto promijeniti. Baš kao da netko sabotira svaki napor da povećamo domaću proizvodnju hrane. Nisu tu krivi ni ministri ni Vlada. Oni ne mogu ništa sporoj i neučinkovitoj vlastitoj uhljebljivačkoj administraciji koja stoji iza većine odluka. A, ako je doista tako, onda su ti koji odlučuju o putu prema samodostatnosti ništa drugo nego potencijalni veleizdajnici… Zar bi netko toliko mogao mrziti svoju državu da namjerno onemogućava ili upropaštava vlastitu proizvodnju? Ipak vjerojatnije je da su nesposobni ili ih nije briga osim za probitak manjih interesnih uvoznih skupina (popularno zvanih lobija) kojima zapravo prepuštaju vođenje agrarne politike. Naravno, i za svoj račun.

Sami sebe sabotiramo

Eto, čini se da smo takvi… Sami sebe sabotiramo. Jer što drugo reći kad iz Ministarstva poljoprivrede na adresu Upravnog odjela za poljoprivredu Grada Bjelovara netko pošalje dopis da Hrvatska nije područje na kojem bi se dugoročno isplatilo baviti voćarstvom kao odgovor na upit za ukidanjem zabrane uvoza voćnih sadnica u Hrvatsku kako bi se zadovoljile potrebe za odgovarajućim sortama voćaka i potaklo povećanje voćarske proizvodnje u kojoj također nismo samodostatni. Tko je to napisao u Ministarstvu poljoprivrede trebao bi završiti iza rešetaka. Ministar sigurno nije… U isto vrijeme nekima je uvoz voćnih sadnica u Hrvatsku ipak omogućen i to naravno samo pojedincima koji imaju tvrtku u Hrvatskoj i tvrtku u Bosni i Hercegovini kao dvojni državljani.

Prethodni članak5 točaka za oporavak hrvatske poljoprivrede
Sljedeći članakDo sto tisuća eura potpore za kratke lance opskrbe
Tugomir Pemper
Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinar i publicist, utemeljitelj i prvi predsjednik Ogranka Hrvatskog novinarskog društva Bjelovarsko-bilogorske županije od 2009. do 2014. godine, danas je dopredsjednik istoga Ogranka HND-a te predsjednik Nadzornog odbora Društva agrarnih novinara Hrvatske, nove hrvatske novinarske asocijacije za poticanje, medijsko praćenje i afirmaciju ruralnog razvoja. Novinarstvom se bavi od 1973. godine. Od 1975. godine profesionalni je novinar u redakciji „Večernjeg lista“ Zagreb. Poslove novinara, dopisnika i urednika u „Večernjem listu“ obavljao je do 1993. godine kada je imenovan glasnogovornikom Bjelovarsko-bilogorske županije. U razdoblju od 1995. do 2000. godine uz novinarstvo i poslove odnosa s javnošću bavio se također i privatnim poduzetništvom. Od 2000. godine kao novinar aktivno sudjeluje u afirmaciji hrvatskog ruralnog prostora, posebno lovnog turizma objavljujući niz članaka i brošura u različitim medijima. Autor je više publikacija za lovce i općenito ljubitelje prirode („Lovac na veprove“, „Lovac na lisice“, „Foto-lov u hrvatskim lovištima“...) te publikacija s temom biciklizma „“Vjerujte s bicikla je sve drugačije“, „Na dva kotača ... sigurno, ugodno i korisno“... Obavljajući poslove promidžbe, marketinga i odnosa s javnošću u više tvrtki gospodarskog sektora i medija posljednjih petnaestak godina u Bjelovaru, Varaždinu i Zagrebu, objavio je također i više publicističkih radova (monografija) o poznatim bjelovarskim tvrtkama. Autor je brojnih tekstova i fotografija, suradnik ili urednik niza stalnih i povremenih tiskovina. Osnivač je i član velikog broja udruga u civilnom sektoru društva u Bjelovaru i Hrvatskoj. Cijeloga života nestranački je građanski aktivist i volonter za opće dobro te promicatelj kulture življenja i cjeloživotnog obrazovanja.